RAZGOROPAĐENI ŠAMPION UDARIO PO ŠEFU I NATJECATELJIMA: Ja odlučujem, a on je drugorazredan!

Autor: Josip Valjan - Harambašić

Meč po pravilima UFC-a između neporaženog prvaka lake kategorije, Dagestanca Khabiba Nurmagomedova i njegovog sljedećeg protivnika, Amerikanca Tonnyja Fergusona jedan je od najočkivanijih mečeva u povijesti UFC organizacije.

Ova dva superjunaka borilačkih sportova nisu posebni samo po svome stilu, nego i dijametralno suprotnim svjetonazorima. Nema sumnje da nakon četiri otkazane borbe ova dva borca napokon žele u oktagonu pokazati da imaju još ponešto u svome arsenalu.

Tony je već okusio slast kojom se sladi prvak UFC organizacije, no do pojasa nije došao na pravi način, preko pobjede najboljih boraca svoje divizije.

Oko pojasa lake kategorije muvali su se različiti likovi. Conor je jedno vrijeme ličio na vanserijskog borca, što bez sumnje i jest, no kako je vrijeme prolazilo Irac je odlazio u krajnost, dok nije zaboravio pravi razlog svog ulaska u sport i zadržao se na whiskeyju, trash talku i svemu onome što u konačnici ne dovodi do pojasa šampiona.

Tony i Conor se nikada nisu sreli u borilištu što i ne mora biti neka šteta obzirom na predatora koji vlada divizijom u obliku dobro odgojenog, ortodoksnog Dagestanca, s jasno izraženom ambicijom, samosviješću i sredinom koja ga podupire na pravi način.

Borba između njega i irskog prvaka bila je više od borilačkog spektakla. Tu se radilo o pravom sukobu zaračenih strana, koliziji različitih svjetonazora kojima nije mjesto na istom mjestu jer njihovim miješanjem nastaje eksplozija.

Upravo to se i dogodilo, a ako zanemarimo minoran eksces (skakanja preko ringa), predsjednik organizacije zadovoljno je mogao trljati ruke, što zbog zarade od samog događaja, što zbog promocije organizacije.




Čelni čovjek je u svoj kalkulator ubacio brojeve koji su dali jasan proračun, Conor i Khabib su u tom trenutku bili pun pogodak, no poslije povlačenja Irca u diviziji je ostao još samo jedan čovjek kojem je pojas (privremenog prvaka) oduzet baš zbog ugovaranja borbe između Irca i Dagestanca.

Iako je Ferguson u svojoj karijeri doživljavao poraze (25 – 3 – 0) zadnji se dogodio davne 2012. godine protiv Michael Johnsona. Čovječe to je punih sedam godina bez poraza! Od poznaje samo pobjede, nanizao ih je 12, prošao je kroz osobne krize, spreman je preuzeti pojas na legitiman način.

Svjestan je Tonyjevih kvaliteta i tabor Khabiba Nurmagomedova (28 – 0 – 0) u kojem se iznad svih poštuje riječ Khabibovog oca Abdulmanapa Nurmagomedova, a on kaže ovako: “Tony prije svega ima jako veliku izdržljivost i dobar niz pobjeda. Znali su ga i pobijediti, ali uglavnom završava sve svoje protivnike prisiljavanjem na predaju, izreže ih ili nokautira. Ima jako dobar arsenal oružja i on je vrlo kvalitetan protivnik. Moramo se dobro pripremiti”.




Kahabib je komentiravši dvoboj otišao i korak dalje: “Protiv Tonyja nemam ništa osobno, on je odličan borac, ali iskreno, ne volim ga kao osobu, ne razumijem njegov um, što mu je unutar glave ali ni ne trebam. Koncentrirat ću se na borbu a kada se kavez zatvorio odradit ću svoj posao kao i uvijek”.

Khabib je prvu borbu za UFC odradio upravo u godini u kojoj je Tony zabilježio svoj zadnji poraz, a do tada se tukao u drugim organizacijima (ProFC, M – 1, GFP, TFC 3, PAC, CSFU).

Ferguson osim što ne sumnju u sebe i svoju pobjedu, vjerojatno drži i da je upravo on legitimni prvak unatoč Dagestančevim predispozicijama, što je na kraju krajeva nebrojeno puta i spomenu, naročito nakon oduzimanja pojasa.

Podlogu nezadovoljstvu zbog lošeg  tretmana koje UFC pruža Fergusonu, najbolje se može shvatiti izjavom predsjednika organizacije Dane Whitea, koji je unatoč svim životnim, sportskim, moralnim i poslovnim promašajima spreman dati priliku posrnulom Ircu da napadne naslov prvaka.

U pozadini je kao i uvijek novac, jer Conor je mamac za publiku svojim neuobičajenim ponašanjem, čovjek je degutantan i ekscesan, dok je Tony samo ekstravagantan, a publici je draže kada Conor u New Yorku napadne autobus s borcima nego kada Tony na Instagramu objavi neku svoju ludoriju.

Ideja Dana White je da nakon što Khabib pobijedi Tonyja u kavez za naslov ponovno uđe Irac, iako je zadnju pobjedu u kavezu ostvario 2016. godine protiv Eddija Alvareza.

Dana svoju odluku objašnjava ovako: “Hajde ljudi, pogledajte što je sve Conor napravio posljednjih godina. Izgubio je od Khabiba u borbi koja je donijela jako puno zle krvi, zapravo to je bio jedan drugi nivo. Gaethje je borac koji je na svom putu prema vrhu, no i njemu smo ponudili puno borbi koje je odbio. Tako da, Conoru će sigurno pripasti borba za titulu ako pobijedi Cerronea”, rekao je White u razgovoru s Kevinom Ioleom s Yahoo Sportsa.

Da se takav način razmišljanja ne sviđa Dagestancu dao je do znanja već prvim slijedećim javnim pripčenjem:

“U posljednjim mečevima Cerrone je izgubio sedam ili osam puta. U međuvremenu gotovo da nije nikoga pobijedio. Možemo reći da se radi o drugoj ligi. Uopće nije bitno tko će pobijediti u tom meču”, započeo je ljuti Nurmagomedov.

“Neobično mi je kada Dana White kaže da će pobjednik tog meča…ako Conor pobijedi Cerronea i ja pobijedim Tonyja Fergusona, da će organizrati naš revanš. Tko će se sljedeći boriti za pojas je moja odluka!”

Nurmagomedov je u Krasnodaru naveo i uvjete za koje Irac mora zadovoljiti da bi postao legitimni izazivač.

“Da bi se suočio sa mnom, on najprije mora spustiti kilažu na 70 kilogram, a onda, kao što je to jednom ranije napravio, mora pobijediti deset puta zaredom. Onda ću razmišljati o revanšu, ali sada neka se on bori protiv drugorazrednih boraca koji teže 77 kilograma. I to bi mu trebalo osigurati poziciju za titulu? Dok sam ja ovdje, to se neće dogoditi. Budite sigurni!”, zaključio je Khabib.

Indikativno je Danino zanemarivanje boraca, jer bi po nekoj logici napadač na titulu koju drži Khabib trebao napasti izvrsni Justin Gaethje (21 -2 – 0) koji se pak našao jedno mjesto na ljestvici izazivača iza Irca, unatoč tome što Irac za pobjedu u oktagonu ne zna već godinama.

Summa summarum, ispred ljubitelja ovog sporta četiri su mjeseca strepnje – hoće li toliko iščekivani meč između Tonyja Fergusona i jednog od najboljih MMA boraca uopće, Khabiba Nurmagomedova biti biti pet otkazan, ili ćemo gledati dvoboj čiji ishod i način završetka ne mogu ni simulatori predvidjeti.

Istina je da je sve biznis, odnosno da se biznis upleo u sve, no onoga trena kada se vrata kaveza zatvore, kada nestane i najmanja mogućnost otkazivanja meča, izlaz će biti moguć samo na jedan način – prekidom.

Popularizaciji ovog sporta, u čiju etičko moralnu dimenziju sumnjaju mnogi (ponekad najviše oni koji se boje staviti sve karte na stol), doprinijela je čistoća stanja koje se pojavljuje povratkom na primarne instinkte a koji se bude u trenutcima ključnim za čovjekov opstanak. Borba prsa o prsa indukcija je tog procesa čiji tokovi teku do hiperstresnih podražaja, a odgovor svakog pojedinca na njih svjednočanstvo je o jezgri ličnosti koja u svim drugim uvjetima ostaje skrivena.

S tim u vezi, porast popularnosti borilačkih sportova reakcija je na društvenu patvorenost i licemjerje kao glavne antagoniste otvorenosti i slobodi. Ušuškane u vlastitu stvarnost kao oblik življenja, premda evolucijski mlađe, sjenke postmodernog društva u konačnici zauzimaju etažu niže na ljestvici univerzalnih vrijednosti.

Autor:Josip Valjan - Harambašić
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.