RASTURILA U DRESU JUGOSLAVIJE I HRVATSKE! Bila je tiha patnja brojnih muškaraca, a ovo se baš pamti

Grad Šibenik košarkaški je hram, a dva najveća dragulja su nesumnjivo Dražen Petrović, ali i Danira Nakić. I Danira je naša tema u feljtonima o legendama hrvatskog sporta…

O kakvoj se veličanstvenoj sportašici govori dovoljno svjedoči činjenica da je Danira Nakić, danas udana Bilić (čuveni hrvatski rukometaš) tri godine uzastopce (1988, 1989, 1990) službeno proglašavana najboljom košarkašicom Europe.

Tih osamdesetih godina u Hrvatskoj je ženska košarka bila popularna i veoma kvalitetna. Igralo se pred punim tribinama u cijeloj bivšoj državi. Uz Danirin Elemes (a počela je u šibenskoj Reviji) veliku važnost imala je i Montmontaža (bivši Monting) iz Zagreba. A beogradska Crvena zvezda bila je najveći rival šibenskom Elemesu.

Danira se pamti

Sjajnom tehnikom, lepršavim izvedbama i izvanrednom borbenošću opčinjavala je zaljubljenike u košarku. Rođena je 22. srpnja 1969. godine u Šibeniku, a samo sa 16 godina postala je članica prve petorke šibenskog Elemesa. Kluba koji je tri puta u Jugoslaviji bio drugi, da bi osvojio naslov 1991. godine u posljednjem prvenstvu te bivše države. Ipak, Elemes je još 1987. godine osvojio jugoslavenski Kup, cijeli grad je izašao na ulice na dočeku Danire i njenih suigračica.

Danira je potom u inozemstvu igrala košarku za klubove Scuola Pitagora (Pescara), Cepsa (Tenerife) i Centar banka (Zagreb).

Igrala je na poziciji braniča, s visinom 184 centimetra bila je neobično spretna i brza. U zaletu je bila neuhvatljiva, a preciznost šuta joj je bila zapanjujuća.

Već s 18 godina bila je reprezentativka Jugoslavije. Tada je bila pozvana u reprezentaciju Jugoslavije s kojom je nastupila je na europskoj smotri 1987. u Madridu. I odmah osvojila srebrnu medalju.

Inače, odigrala je u dresu bivše države 83 utakmice, a 1988. godine na Olimpijskim igrama u južnokorejskom Seoulu, kao jedna od najboljih u ekipi, bila je osvajačica srebrne medalje. To i danas smatra svojim najvećim uspjehom. Makar je s Jugoslavijom na svjetskoj smotri 1990. godine u Kuala Lumpuru također osvojila brončanu medalju.

Lijepa, visoka, šarmantna, bila je često predmet novinskih napisa, opisivali su je kao tihu patnju muškaraca. Nikad je to nije dotaknulo, bila je apsolutno posvećena košarci, velika profesionalka i doslovce sportašica od glave do pete.

Nastupajući za Croatiju, 1995. je bila prvi strijelac sezone u Kupu Lilliane Ronchetti s prosjekom 25,7 koševa po utakmici.

Danira Nakić je tri puta osvajala titulu MVP, za najbolju košarkašicu Evrope 1988, 1989. i 1990. Sljedeće, 1991. godine je dobila najvišu sportsku nagradu države Hrvatske: Državna nagrada za šport Franjo Bučar.

Dobitnica je niz međunarodnih nagrada od kojih mi posebno izdvajamo onu Međunarodnog olimpijskog odbora za promicanje žena u sportu 2009. u Lausanni.

Na prijateljskoj utakmici 6. svibnja 1999. godine reprezentacije Hrvatske protiv njenih bivših suigračica Danira se oprostila od aktivnog bavljenja košarkom. Utakmica je odigrana 6. svibnja 1999. godine.

Danas je ravnateljica Sportskog muzeja u Zagrebu. I potpuno je posvećena svom poslu.