PROSLAVIO JE JUGOSLAVIJU NEMOGUĆIM POTEZIMA! Baš u Splitu je zablistao, ali ostalo mu je sve u nekoj magli…

Vele da je prije proplivao nego prohodao. U zenitu karijere na svakom treningu preplivao je dvadesetak kilometara. Slovio je kao jedan od najboljih sportaša bivše Jugoslavije. Slovenac Borut Petrič doslovce je bio – sinonim za plivanje. I on je tema našeg feljtona o ikonama ovih prostora…

Već kao omladinac ostvario je nevjerojatne uspjehe. Bio je najmlađi sudionik Olimpijskih igara u povijesti Slovenije i SFRJ (14 godina i 325 dana). Bile su to Igre u Montrealu u ljeto 1976. godine. Sudjelovao je triput uzastopce na Olimpijskim igrama.

Osvajač je europskih medalja i dugogodišnji slovenski rekorder. Njegovih pet kadetskih rekorda iz 1977. godine do danas nisu srušeni. Možete li u to vjerovati?

Njegovi rekordi još stoje

Nadalje, 1981. godine list Sport dodijelio mu je nagradu Zlatnu značku za najboljeg športaša Jugoslavije. I u izboru Sportskih novosti također je proglašen za športaša godine u Jugoslaviji. Jugoslavenski prvak bio je 44 puta.

Peterostruki je slovenski športaš godine (1976., 1977., 1978., 1981. i 1983.) i s Bojanom Križajem ima najviše priznanja najboljeg slovenskog športaša godine. Brat Damjan Petrič također je bio uspješan plivač. Kasnije je bio uspješni plivački trener, između ostalog i našeg dubrovačkog Juga.

Niska njegovih uspjeha je fascinantna, ajmo se malo prisjetiti… Dakle, 1975. bio je treći na europskom juniorskom prvenstvu na 1500 m slobodno, 1976. europski juniorski prvak na 1500 m slobodno, europski doprvak na 400 m slobodno i 200 m delfin, 1977. treći na europskom prvenstvu na 1500 m slobodno, 1978. svjetski doprvak na 1500 m slobodno, 1979. prvak na Mediteranskim igrama na 400 m slobodno, 1980. peti na OI u Moskvi na 1500 m slobodno, 1981. europski prvak na 400 m slobodno, doprvak na 1500 m slobodno.

To nije sve. Pa je 1982. Bio peti na svjetskom prvenstvu a 400 m slobodno, 1983. europski doprvak na 400 m slobodno i 1500 m slobodno, 1983. prvak na Mediteranskim igrama na 200 m slobodno.

Rezultatom 3:51,63 je bio apsolutni slovenski rekorder na 400 m slobodno sve do 25. ožujka 2007. godine. Još uvijek drži pet rekorda Slovenije iz 1977. godine za kadete.

Kao trener bio je izvrstan stručnjak i pedagog, s iskustvom jednog od najboljih svjetskih plivača svog vremena:

„Znam po sebi. Za stvaranje vrhunskog plivača, talentiranog naravno, potrebno je negdje osam godina, godinu manje, godinu više. Dijete najkasnije treba početi s plivanjem sa sedam godina, kod djevojčice se s 15 godina može očekivati rezultat, a kod dječaka sa 17 godina. Govorimo, naravno, o seniorskim uspjesima. Inače, četiri godine je potrebno za usvojiti element koji nije prirodan, i tek onda možemo razmišljati o pravom treningu, a četiri godine razmišljamo i prilagođavamo tijelo i um vodi, koja nije naš element„, veli Borut Petrič.

O nekim događajima iz karijere i danas razmišlja, pa čak i o najuspješnijoj 1981. godini, Tada je Petrič je na Europskoj u Splitu 1981. godine osvojio naslov europskog prvaka na 400 metara slobodno, a na istom prvenstvu osvojio je i srebro na 1500 metara slobodno. Može se pohvaliti i srebrom na Svjetskom prvenstvu 1978. u Berlinu (1500 metara slobodno), kao i broncama na Europskom prvenstvu u Rimu 1983. (400 i 1500 metara slobodno).

„Ja vam se i dalje trudim prisjetiti se tih događaja i te godine. Baš mi je Split i taj sjajan uspjeh nekako u magli. Od trenutka ulaska u cilj i osvajanja naslova europskog prvaka do trenutka kada sam legao u krevet, a spavali smo tada za vrijeme EP u Splitu u hotelu Marjan, kod mene je to izbrisano. Ne sjećam se ničega. Tek se po slikama, televizijskim snimkama, prisjećam toga. Toliko sam bio iz van sebe zbog uspjeha, a sve jer je tu ispunjen taj moj dječački san, da nisam od sreće znao što se događa„, dirljive su riječi Boruta Petriča.

Ipak, dobro se sjeća svojih olimpijskih nastupa. I žali za njima. Petrič je nastupio tri puta zaredom na na tri Olimpijskim igrama. Na svojim prvim Igrama u Montrealu 1976. godine ujedno je bio i najmlađi sudionik natjecanja. Imao je tek 14 godina i 325 dana. U Moskvi 1980. je bio peti na 1500 metara…

„To peto mjesto u Moskvi je moj najbolji plasman na Igrama. Inače, na prvim Igrama sam bio premali, na drugim sam bio bolestan, a na trećim sam sve uprskao. Olimpijske igre u Los Angelesu 1984. godine su jedino veliko natjecanje u mojoj karijeri na kojima sam loše plivao. poslije sam prvi put kao trener bio na Olimpijskim igrama, i nakon iskustva iz Londona znam kako je lakše biti trener nego natjecatelj. Ne moraš ići rano na spavanje, možeš jesti koliko hoćeš„.