POZNATOG HRVATA ČEKA PAKAO, ALI ON JE ODLUČAN: ‘Više nismo velesila, zapamtite to, ali promijenit ćemo to’!

S mudrom rečenicom počeo je svoj mandat rukometnog izbornika Goran Perkovac. Hrabro je zaključio ono čega smo se svi mi bojali:

“Mi više nismo rukometna velesila”!

Hajde, hajde, kao da to nismo znali. Posljednjih nekoliko kampanji, a bilo je tu i europska i svjetskih smotri, kvalifikacije za olimpijske igre – redovito smo doživljavali razočaranja. Bolna, gotovo pa neizdrživa. Jer, godine ispred tih neuspjeha bile su obilježene skoro pa redovitim slavljima, bilo je tu naslova olimpijskih prvaka, svjetskog prvaka, dobro nismo bili samo europski prvaci, ali smo bili česti polufinalisti, tako često osvajali medalje…

Perkovac zna što mu je činiti

Svježi krah na svjetskoj smotri u Poljskoj i Švedskoj koštao je posla ipak nesposobnog i prema javnosti nesmotrenog izbornika Hrvoja Horvata, pao je čak i Lino Červar kao nekakav koordinator za A reprezentaciju pri Savezu. Metla je očistila sve da bi kao deterdžent došao Goran Perkovac.

Doima se kao odlučan čovjek. I svjestan težine situacije, a i elokventan je. On sigurno neće otvarati usta bez tona pred kamerama.

“Mi možemo puno napraviti i ostvarivati dobre rezultate, ali mi trenutno nismo među četiri najbolje reprezentacije na svijetu. Mora se znati tko je mlađi, a tko je iskusniji reprezentativac pa takav treba biti i odnos. Ja volim reći, možda je malo smiješno, ali u svinjcu se zna tko je glavni, a onda se mora znati i u reprezentaciji”. Da, to govori Goran Perkovac.

Bio je on kapetan hrvatske reprezentacije na Olimpijskim igrama u Atlanti 1996. godine kada je osvojena zlatna medalja. Perkovac je bio i član svjetskih doprvaka s Islanda 1995. godine, kao i osvajač europske bronce u Portugalu 1994. godine. Igrao je na poziciji lijevog vanjskog, izvanredno! Oh da, ima i brončanu medalju s Jugoslavijom s Igara u Seoulu još 1988. godine. Kao trener bio je izbornik Švicarske i Grčke, trenirao njemački Minden i Lübbecke. Posljednji klub bio mu je švicarski Kriens iz Luzerna. U rukometu je posve, 24 sata dnevno.

A čeka ga pakao. Za dvije godine u Hrvatskoj je i svjetska smotra, pa ne možemo kao domaćin na svom terenu biti s nekonkurentnom reprezentacijom. Dogodine je i Europsko prvenstvo, a pitanje je kako u cijelom IHF cirkusu, kojeg smo si i sami pripravili, doći do prilike osigurati nastup na Olimpijskim igrama 2024. u Parizu. Ako dogodine na EP u Njemačkoj Hrvatska bude prva ići će direktno na igre. U suprotnom, vjerojatnom, slijede kvalifikacije. Bude li Hrvatska u kvalifikacijama s tri europske jake reprezentacije to bi mogao biti nemoguć posao.

Ono što se dalo čuti od novog izbornika za vrijeme nedavne svjetske smotre i nakon njegovog odabira za izbornika jest zanimljivo. Tvrdi da će potpuno promijeniti kriterije ulaska u reprezentaciju, kao i minutažu igrača. Sam kaže kako netko tko u klubu sjedi 55 minuta na klupi ne može toliko minuta biti na parketu u reprezentativnom dresu. Očajan je bio i zbog izbora golmana, tvrdi da se na Svjetsko prvenstvo otišlo s neiskusnim vratarima.

Obećava da će sa svim starijim igračima, mnogi su i pravi veterani razgovarati usmeno, ne telefonom. Vidjeti gdje je bio problem i čuti njihova razmišljanja kako da se otkloni. Želi biti studiozan i pravičan.

„Neću gledati samo utakmice, gledati ću i treninge klubova”, te njegove riječi svjedoče i o njegovoj ozbiljnosti i studioznosti.

Bez krzmanja tvrdi što je koštalo reprezentaciju na zadnjem natjecanju: „Izbor igrača bio je promašen”!

Ako pomno pogledamo stvari izbor Gorana Perkovca, bivšeg igrača sa sjajnim pedigreom i trenera s još većim ugledom može biti i te kako dobar potez. Djeluje oštro i beskompromisno, samouvjereno i pritom realno. Kamo sreće da njegovo postavljanje na mjesto izbornika bude prekretnica. U sportu u kojem nemamo veliku bazu, a imamo tako uspješnu povijest. Koju je stvarao i današnji izbornik Goran Perkovac.

Oh da, znate li da je on 2010. godine već bio kandidat za izbornika. Nije prošao, pobijedio ga je deset godina mlađi Slavko Goluža. Perkovcu se mora priznati strpljenje. A da možda mi budemo strpljivi i s njime?