PA ZAGREB JE KONAČNO POLUDIO ZA DINAMOM! Mamić ih je motivirao na najviše, a sad se događa nešto neobično!

Grad ponovno živi za Dinamo. Nakon godina gdje je u gradu vladala nezainteresiranost jer je Dinamo 23 godine bio privatni bankomat braće Mamić koja su svojim potezima udaljavali navijače od kluba sada je sve potpuno drugačije. Na proslavu Dinamove titule na Maksimir došlo je više od 16 tisuća ljudi.

Veliki je to napredak u odnosu na godine prije kada se trofej dizao pred praznim Maksimirom samo za ljude u svečanoj loži. Što je prava šteta jer su tako generacije odličnih igrača ostali uskraćeni za pravo navijačko ludilo. Međutim, u trenutku kada je veliki Dinamo počeo gubiti podršku, nastao je mali Dinamo koji je jučer postao veliki. Morao je postati veliki da sačuva zagrebačku svetinju. Grozne riječi Dinamove uprave i dan danas zvuče nevjerojatno: “Ovo je naš Dinamo, a ne od ovih navijača vani. Oni neka si osnuju svoj Dinamo!”

Sveukupno 12 tisuća ljudi i dodajmo još 5 u polufinalu protiv Novog Vremena  u “Dvojci” dakle Futsal Dinamo je u tri utakmice tri puta rasprodao dvorane i podsjetio Zagreb na zlatna vremena Cibone, Medvešćaka i Badela.

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli dinamomania (@dinamomania.hr)

“Kakva energija to je strašno, na zagrijavanju se već naježiš, a kamoli kad krene utakmica i huk cijele dvorane. 6 tisuća ljudi dakle cijela dvorana je na nogama i navija, čudesno nešto” govori nam jedan navijač nakon povijesne utakmice. Mnogi stariji su na susret došli sa svojom djecom i mnogi su nam vukli paralelu i govorili da su i oni tako nekad sa svojim roditeljima posjećivali dvoranu kada su igrali Cibona ili Badel, a ovo ih je sve posjetilo na to. Ovo nije slučajno jer Dinamo je ovo godinama gradio.

Emocija

Klub je nastao prije 11 godina s ciljem da duh Dinama ne umre. Bio je to klub navijača jer u to vrijeme onaj veliki je bio sve samo ne za navijače. Priča se malo po malo gradila, a onda se počela puniti Šalata, pa Kutija šibica pa “Dvojka” pa i Cibona mnogo puta prije jučerašnje proslave naslova. Klub je to uz koji su se navijači povezali jer kada je bilo najteže upravo im je on bio utjeha.

Generaciji rođenoj od 2001. pa nadalje bilo se jako teško identifcirati s Dinamom onim velikim. Jer u trenutku kada trebaš početi voljeti klub ti na tom stadionu vidiš prazne tribine koje se su dok si bio dijete bile pune i jednostavno se osjećaš zbunjeno. Zato je Futsal Dinamo odradio veliki posao. Cijelo vrijeme bio je natpis “Ovo je Dinamo” jer su navijači kao osnivači znali da će jednog dana vratiti i veliki Dinamo i samim time u gradu napraviti euforiju koja danas vlada.

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli 》B A D B L U E B O Y S《 (@badblueboysultras)

Jedan navijač je nakon utakmice oduševljeno rekao: “Daj zamisli, netko gore je to htio da se dogodi. Da u istoj godini iz kluba otjeraš čovjeka zbog kojeg je grad zamrzio voljeni klub i da klub koji je osnovan kao znak bunta protiv Mamića osvoji naslov. Ima ona pjesma “život piše romane o ljubavi kao što si ti”. E ovo nije roman, Dinamo je remek-djelo.” I sve je bilo gospodski. Nije bilo represije redara i policije, a Olmissum je dobio veliki pljesak kada je dobivao medalju, a gosti su isto uzvratili prema tribinama.

I stvarno je. Jer svatko tko je bio na tom finalu morao je bar jednom zastati s navijanjem i pogledati dvoranu i u sebi pomisliti je li ovo normalno. Kada se čula sirena, krenulo je ludilo. Ljudi su uletjeli u teren, skidali igrače, dirali pehar, igrači su s peharom krenuli na tribine i svi su zajedno slavili. Mene je osobno dirnula jedna druga scena.

Čim je odsviran kraj Dinamov igrač Mateo Mužar na sebe je obukao dres Matije Capara, tragično preminulog velikana hrvatskog futsala. Capar je Mužaru bio trener u kadetima Dinama. Uzeo je dres svog pokojnog trenera, pogledao prema tribini gdje je vidio zastavu s likom svog trenera koja je oduvijek s Boysima na tribini. Samo tada, kada si postao prvak države, obučeš dres svog “futsal oca” emocije te slome. Briznuo je u plač, a suigrači su ga tješili dok se on prisjećao svega što je prošao s pokojnim “Capijem”.

Ovo je titula za Capija, Oskara  i Zagreb. Za njegovo buđenje jer Dinamo nikad nije umro samo se malo sakrio i sada je opet velik i moćan i ništa ga ne može zaustaviti. Ovo je titula i ona velika i ova “mala” za sve buduće naraštaje. Jer trofeji dođu i prođu, navijači i ljubav ostaju. Hrpa novih klinaca koji sada s ponosom nose grb kluba i odrastaju uz ljubav prema klubu i gradu najveća je pobjeda i velikog i “malog” Dinama riješen kriminalnih okova i svega lošega.

Slobodni Dinamo. Konačno.

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Futsal Dinamo (@futsaldinamo)