fbpx
Foto: Luka Stanzl/PIXSELL

‘PA ŠTO AKO SE OBLAČIM DRUGAČIJE OD OSTALIH TRENERA!’ ‘Vojnik sam kluba, svašta sam istrpio, a Maradonu sam šokirao!’

Autor: Andrija Kačić-Karlin

On je jedan od najzanimljivijih likova našeg nogometa. Iako ne pod najvećim svijetlima pozornice bez njega je nezamislivo zamisliti našu nogometnu scenu. Slovi kao stručnjak za male klubove, a pitanje je ima li u nogometu uopće malih i velikih klubova. Prepoznatljiv, šarmantan, zanimljiv i elokventan, taj rođeni Splićanin odnedavno je iznova u žiži javnosti, po šesti puta u karijeri je preuzeo Hrvatski dragovoljac s nakanom da ga spasi od ispadanje iz Prve hrvatske nogometne lige.

Bio je i solidan igrač, znan po borbenosti i ustrajnosti, isti takav je i trener. Počeo je dakako u Hajduku, a svoju igračku karijeru nakon Hajduka čvrsto je vezao za Slavoniju, točnije Dinamo iz Vinkovaca, a i svoju je trenersku karijeru počeo je graditi u omladinskom pogonu današnje Cibalije.

Kasnije je vodio momčadi Otoka, Vukovara, Marsonije te naposljetku i prvi sastav vinkovačkog kluba. Iskusio je rad i u Prvoj i u Drugoj ligi. Mladini je potom uslijedila selidba u Bosnu i Hercegovinu, ali time nije završio svoj trenerski put u Hrvatskoj. 2007. godine okušao se na dužnosti prvog čovjeka struke u Imotskom, a u ljeto 2008. godine preuzeo klupu Mosora iz Žrnovnice.

Od Dragovoljca do Maradone

Najveći izazov imao je s Hrvatskim dragovoljcem u sezoni sezoni 2010./2011., kada je bio na klupi u otvaranju prvenstva, a nakon smjene, vratio se na klupu u nastavku sezone te odličnim rezultatima na proljeće skrenuo pozornost na sebe i svoj rad, iako nije uspio u misiji očuvanja prvoligaškog statusa kluba iz novozagrebačkog Sigeta. Osim Hrvatskog Dragovoljca Mladina je kasnije vodio još Lučko, Goricu, Rash Al Kaima, Cibaliju, Međimurje.

Impresionira njegov šesti povratak u Hrvatski dragovoljac?

„Osjećam da sam vojnik tog kluba, dobivao sam u tom klubu i otkaze, a i sam ih davao. No, sentimenti koji su mi u duši uz taj klub ne mogu se zaboraviti. Prihvatio sam poziv predsjednika Marinka Perića, u gotovo beznadežnoj situaciji, bez boda u prvenstvu. Sada smo na sedam bodova, napredujemo, borimo se. Ja sam optimist, iako smo još uvijek posljednji. Bio sam i u gorim situacijama pa se nisam, ili jesam, izvukao. Ja i kad nisam u Hrvatskom dragovoljcu uvijek mu pomažem. Vidio sam potencijal koji nema iskustvo, a sada se radi da nadoknadimo i to iskustvo”.

Foto: Marko Prpic/PIXSELL

Dojmovi su mu…

„Kad sam, došao vidio sam uplašenu momčad, to sam uspio promijeniti, promijenio sam sustav, prešaltao sam se. I pragmatično smo odigrali neke utakmice i osvojili bodove. Ispalo je dobro, momci su se ohrabrili”.




Duhovitost i neosporno znanje o nogometu čini Mladinu izvrsnim sugovornikom, pravi je sportaš, bez stereotipa. Osebujan, jedinstven, originalan.

„Doista sam puno toga prošao i istina je da su me skoro svi klubovi u kojima sam radio zvali po nekoliko puta natrag u svoje redove. To znači da sam ipak ostavio dobar dojam, bez obzira na razloge koji su dovodili do rastanka. Makar, nešto moram reći. Nije lako u nas biti trener, jer ne sudjeluješ u dovođenju igrača i ne odlučuješ gotovo ni o čemu, a na kraju ispadneš jedini krivac”.

Na opasku da ga zovu „kraljem malih klubova” Mladina odmah kaže:

„Trenerima je lakše raditi u kvalitetnijim sredinama, s kvalitetnijim kadrom i većim budžetom. No, mnogi treneri ne žele preuzimati nemoguće zadatke, ja od toga nemam straha, to su meni veliki izazovi. Ja sam vam uvjeren da će se Hrvatski dragovoljac izvući, prvenstvo je dugo, mi smo u uzlaznoj putanji”.




Na koliko posto je Druga HNL u odnosu na Prvu HNL?

„Kada govorimo o tome bitno je spomenuti budžet. Ovisi kakve igrače angažirate. Često sam bio u Hrvatskom dragovoljcu. Pa, imam iskustva kada o tome govorim. Nije isto kada igrač igra u crvenom, žutom ili zelenom. U Drugoj ligi stalno igrate u zelenom, igrač ima snage, koncentracije, nije to toliko fizički zahtjevno. U Prvoj HNL-u taj isti igrač je stalno u crvenom, naporno mu je, gubi koncentraciju, muči se. Razlika je u najmanje 40 posto. Kod Hrvatskog dragovoljca problem je budžet, pa se stvari rješavaju preko posudbi”.

A tko bi mogao osvojiti Drugu ligu?

„Moguće je i da Cibalia ima aspiracije, ali tu je i Varaždin, pa i Orijent, ali i zagrebački klubovi su jaki, pokazao se Jarun kao kvalitetnim. Teško je detektirati koji klub ima želju otići gore, a tu je i velika fluktuacija igrača, u Drugoj ligi se puno mijenja kadar klubova. Ponegdje se promijeni i cijela momčad između sezona”.

O sustavu natjecanja razmišlja:

„Ja sam zadovoljan s ovom Prvom ligom od deset klubova. Kvaliteta se digla, na hibridnim terenima se ubrzala igra. To je puno bolja priča nego je bila prije. Imam samo jednu opasku, ja bih napravio jednu posebnu ligu za momčadi do 21 godine, mladi igrači u tom razdoblju nemaju previše prilika za redovito igranje”.

A tko bi mogao biti prvak?

„Prvo da kažem da me malo iznenadio posrtaj naših klubova u kvalifikacijama za Konferencijsku ligu. Djelovali su mi puno ozbiljnije Osijek, Rijeka i Hajduk. Pa se pitam jesu li se oni fokusirali na domaće prvenstvo pa su zanemarili Europu, ali nije ispalo lijepo. Mislim da je Dinamo još uvijek favorit, makar rijeka igra jako dobro, Osijek se neda, a Hajduk s novim trenerom tek treba u novo dokazivanje”.

Foto: Matija Habljak/PIXSELL

Šlag na kraju. Stil Davor Mladine u svom poslu. Pomno dotjerana frizura, duža kosica, šiške, ekstravagantan stil?

„Volim se lijepo odjenuti, ne odijevam se posebno za utakmicu. Ja svaki dan pazim što oblačim. Možda je to nekome malo neobično, ali ljudi primjećuju i mene to čini sretnim. Pitaju me tko mi pomaže u tome, nekad mi supruga uputi savjet. Ne mislim da se posebno oblačim, možda malo drugačije od ostalih trenera. Evo, sada me vidite, pa to vam je to. Opet, volim ljudima da se takav moj gard dopada”!

Kada je bio trener drugoligaša u Emiratima, Ras Al-Khaime Davor Mladina je imao bliski susret s izvanzemaljcem, Diegom Maradonom, Koji je tada bio trener Fujairaha. Maradona je u toj utakmici dobio Mladinu s 2-0.

„Oh da, razgovarali smo. Bio je jako pristojan, pristupio sam mu, govoreći na talijanskom jeziku. Uz to što sam mu čestitao na pobjedi morao sam mu reći da imamo nešto silno zajedničko i prepoznatljivo. Iznenadio se i pitao što je to? Kada sam mu odgovorio od srca se nasmijao. Da, da, mi imamo iste inicijale. Moram vam reći, ja sam veliki poštovatelj njegovog lika i djela, njegove ostavštine u nogometu. I bio sam jako tužan kada je umro. Još se sjećam njegovog smijeha kada sam mu rekao za naše zajedničke inicijale. Onda me pogodilo, a zaista nisam dobio dojam da se ponašao  umišljeno, to što su mu napravili u tom klubu. On ga je doveo u kvalifikacije za Prvu ligu, a u upravi kluba su smatrali da  on nema nikakve zasluge. Pa su ga smijenili, klub se odmah stropoštao, krahirao je u izlučnom natjecanju.

Autor:Andrija Kačić-Karlin
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.