fbpx
HINA/EPA/MAURIZIO DEGL'INNOCENTI

OVO BI VAS MOGLO RASPLAKATI: Najemotivnije pismo talijanskog nogometa

Autor: M.L.Š

Prije tri godine, točno na današnji dan preminuo je Davide Astori.

Talijanski reprezentativac i Fiorentinin kapetan, preminuo je 7. ožujka u hotelskoj sobi u Udinama. Tog dana trebao je povesti momčad u ligašku utakmicu protiv Udinesea.

Nije se spustio na doručak s ostatkom momčadi, a pronašli su ga suigrači nakon što su mu provalili u sobu. Umro je od zastoja srca.

Spezijin napadač Riccardo Saponara napisao je emotivno pismo obraćajući mu se kao da je on još uvijek pored njega.

”Ricky, jesi li vidio? Ne znam je l’ zasluženo ali La La Land je osvojio Oscara.




Ne znam Asto, ali čim se počne prikazivati u Italiji, moramo ga pogledati. Ocijenit ćemo ga bez milosti, kao i uvijek. U redu Ricky, da vidimo je l’ Oscar zaslužen.“

Saponara je objasnio da ga razgovor o La La Landu podsjeća da je nemoguće nadoknaditi izgubljeno vrijeme.

“Kad pomislim na život koji iznenada stane, koji te ostavi bez daha i slomi bez dopuštenja, sjetim se tog trenutka. Davide je bio dizajner interijera, poznavatelj filmova, kuhar, zaljubljenik u TV serije, svestran čovjek. Ne postoji nešto što nije znao. Zaluđen nogometom, moj omiljeni tip. Kao što je uvijek govorio, osjećao se kao dizajner koji je u slobodno vrijeme postao nogometaš.”




”Kad pomislim na život u kojem si ostao bez mogućnosti da nadoknadiš propušteno, pomislim na La La Land. Film koji sam trebao gledati s Astom, a koji sam gledao sam. To je taj osjećaj bespomoćnosti, uskraćenosti. Film za mene ima posebno značenje, zbog prijatelja kojem sam obećao procjenu. Da, Asto, mogu ti reći da zaista zaslužuje Oscara.

Nakon tri godine nedostaje mi tvoje rame, a sjedili smo jedan pored drugog. Znao sam se često nasloniti na tebe kao na starijeg brata. Pokazao si mi da si jedinstvena osoba, drugačiji vođa.“
“Kao onda kad sam potpisao za Fiorentinu. Menadžer tima me dodao u WhatsApp grupu i bio sam samo broj u telefonskom imeniku mnogih. To se događa kad promijeniš momčad. Anonimac +39 u mobitelu. Ali ne. Ti si me tražio broj i odmah mi poslao poruku poručivši mi da na tebe mogu računati što mi god bude trebalo.

Jednostavne riječi, ali u tom trenutku sam postao manje usamljen. Nismo se poznavali, ali je strah po ulasku u novu svlačionicu nakon tri godine u Empoliju odmah izbrisan. Uvijek si mi pokazivao što znači biti tvoj prijatelj, malim, svakodnevnim gestama.

Tog sam ti dana rekao da neću igrati. Ti, tvrdoglav, govorio si da ću biti starter. Tog sam dana završio na tribinama, ali znam da si to radio zbog mene. Katkad čitam poruke koje si mi slao dok idem na stadion.




‘Dobro ti ide, sazrijevaš. Danas nećeš igrati, ali na pravom si putu da se vratiš na svoju razinu. Nastavi tako.'”

”Znaš, bio bi ponosan na mene zbog onog što sam napravio prije neki dan. Agudelo, moj suigrač iz Južne Amerike, posvađao se s trenerom i izbačen je s treninga. Trener ga je pozvao natrag, ali se nije želio vratiti. Na tvoj način rekao sam mu da se vrati, da se ne diže graja.

Pozvao sam ga na stranu i rekao: ‘Slušaj me, trebaš biti sretan što se trener naljutio pa ne želiš trenera koji ti ništa ne kaže. Trebaš priliku da shvatiš u čemu si pogriješio u mogućnost to popraviti. Trebao bi biti sretan, volio bih da sam ja imao takvog trenera kad sam bio mlad.’

Nije mi odgovorio, a na dan utakmice bio sam u svlačionici kad mi je rekao: ‘Riccardo, moram ti zahvaliti. Danas startam’, rekao mi je.

Hvala, Asto, Volim te.“

 

Autor:M.L.Š
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.