fbpx
Foto: Tom Dubravec / CROPIX

OVAJ SKROMNI ČOVJEK NEMOGUĆE JE GURAO HAJDUK: Nije zlopamtilo, ali nije mu jasno zašto ga je izbornik tako prekržio

Autor: Andrija Kačić Karlin

Ako je itko zaslužio navijački trofej kojeg daju pristalice splitskog Hajduka onda je to bio on. Hajdučko srce! Zbog svoje borbenosti, ustrajnosti i svestranosti u nogometnoj igri. To je zaista bio igrač kojeg je bilo svugdje na terenu. Isticao se i u obrambenim i napadačkim akcijama. Nenad Pralija rođen je u Splitu 11, prosinca 1970. godine. Bio je igrač sredine terena, hrvatski nogometni reprezentativac,

Igračku karijeru započeo je u drugom pogonu Hajduka, koji se tad zvao Lavčević, a danas Dalmatinac, da bi se po isteku juniorskog staža skrasio u RNK-u Split. Igrao je tad Pralija u međurepubličkoj ligi, da bi, odradivši vojni rok, nastavio igrati u seniorskoj konkurenciji,

U Hajduk se vraća 1993. godine s klupskim suigračem Srđanom Mladinićem, Pralija kaže da mu je prva sezona bila najdraža. Odmah po dolasku iz Parka mladeži u Poljud, igrao je s Hajdukom superkup s Croatijom u Zagrebu, Utakmica je završila 4:4, a Nenad je postigao gol koji, ističe, kao njemu najdraži u karijeri. Bijeli dres Hajduka Nenad Pralija nosio je do 1996. godine kad odlazi u Španjolsku.


Otpisao ga Ćiro

Posrijedi je nogometaš zavidne karijere. Od 1993. do 2005. s tri mandata u Hajduku, ukupno 130 utakmica i 39 pogodaka, s četiri naslova prvaka i jednim kupom, s izvanrednom Ligom prvaka u sezoni 1994./1995. Tu su i izvrsne dionice u Espanyolu, Reggini, Maccabiju Haifa, na zalasku nogometaškog staža i u Trogiru. Ktome član Vatrenih s 12 nastupa, bilo bi i više da pod pomalo čudnim okolnostima nije ispao iz ekspedicije za EP 1996. u Engleskoj…?

„Miroslav Blažević otpisao me neočekivano. A kao vezni bio sam drugi strijelac prvenstva sa 17 pogodaka, odmah do Igora Cvitanovića koji je postigao 19. Žao mi je, ali nisam zlopamtilo, srdačno se sretnem i pozdravim s gospodinom Ćirom. Počašćen sam i vrlo ponosan što sam u nacionalnom dresu igrao s kreatorima-velikanima Zvonimirom Bobanom i Aljošom Asanovićem, s legendarnim napadačima Davorom Šukerom i Alenom Bokšićem te s ostalim brojnim asovima. Za jedan život sasvim dovoljno„, ističe Pralija.

Za Hajduk je odigrao 265 utakmica i postigao 38 zgoditaka,

Dvije je sezone nogometaš Trogira gdje završava igračku karijeru, a potom u istom klubu nastavlja kao sportski direktor i trener. Od 2008. do 2011. godine sportski je direktor RNK-a Split s kojim u sezoni 2009./10. ulazi u Prvu hrvatsku ligu.

Foto: Tom Dubravec / CROPIX

Navijači Hajduka dodijelili su mu u sezonama 1994./95 i 1995./96. trofej Hajdučko srce kao najborbenijem nogometašu sezone. U anketi Super sporta proglašen je 1995. godine nogometašem godine.

Za hrvatsku A reprezentaciju od 1995. do 1997. godine odigrao je 11 utakmica i postigao 1 zgoditak. Dres s državnim grbom nosio je šest puta kao igrač Hajduka i per puta Espanyola.




Debitirao je u kvalifikacijskoj utakmici za prvenstvo Europe 12. lipnja 1995. godine protiv reprezentacije Ukrajine u Kijevu (0:1), a posljednji je put dres nacionalne momčadi nosio u Sendaiju u Japanu na Kirin kupu 12. lipnja 1997. godine protiv reprezentacije Turske (1:1).

Rado se Pralija sjeća svoga gola što ga je volejem postigao u Ligi prvaka protiv Anderlechta u Splitu u sezoni 1994./95. na utakmici na kojoj je Hajduk pobijedio 2:1. Asanović je bio kraj njega, Mornar je centrirao, a netko od igrača Anderlechta odbio je loptu glavom. Aljoša je namjeravao štopati, ali je Nenad viknuo: Pusti! Lopta je putem još nekoga okrznula, prevarila vratara i završila u mreži velikog Anderlechta.

Ovaj skromni čovjek i veliki sportaš rado ističe kako mu je Hajduk u životu dao sve, napravio je od njega igrača. Nenad Pralija mu se odužio dobrim igrama,




Za Praliju je, po vlastitom priznanju, najveća stvar koju je napravio u životu upravo to što je igrao u Hajduku, To je kao dijete sanjao, to mu se i ostvarilo. S Hajdukom je osvojio četiri prvenstva i jedan kup, igrao je u Ligi prvaka. Iz Hajduka je dospio u reprezentaciju, a navijači su ga dva puta izabrali za Hajdučko srce. Sve najljepše u životu, naglašava Nenad Pralija, dogodilo mu se u njegovom gradu i njegovom klubu,

Pralija govori kako je razlika igrati u Hajduku ili, recimo, Maccabiju iz kojeg se vratio u Split.

„Drukčiji je osjećaj kad igraš za svoj klub i svoj grad, nego kad igraš samo radi posla, S Maccabijem je Neno ušao u Ligu prvaka, kao da igra prvenstvo. S Hajdukom se za takve utakmice pripremalo mjesec dana. Nabavljale su se karte, dresovi, a 40 tisuća ljudi bilo bi na stadionu, Svi su živjeli za to. Velika je to razlika„.

 

Autor:
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.