fbpx
Foto: Josko Ponos / CROPIX

OVAJ JE HRVAT IZNENADA POSTAO OMRAŽEN! Kad se povezao s Mamićem pukla je njegova popularnost, a pamti se i jedan fijasko…

Autor: Andrija Kačić Karlin

Hrvatska nikad nije imala tako veličanstvenog napadača. Nema ga ni danas, a neće ga zacijelo ni imati. On je bio sjajan strijelac, za Hrvatsku je zabio 45 golova u 69 utakmica, većina njih su bili odlučujući, pobjednički. I on je tema našeg feljtona o velikanima hrvatskog nogometa…

Bio je zaštitni znak hrvatske nogometne reprezentacije devedesetih godina, najzaslužniji je kao „zlatna kopačka” i za osvajanje brončane medalje na svjetskoj smotri u Francuskoj.

Dokazao se još u Prvoj ligi bivše države, fenomenalne partije u Osijeku dovele su ga u Dinamo. A kada se otisnuo u Europu imao je nevjerojatne role i uloge u Sevilli, Realu, Arsenalu, West Hamu, na koncu je karijeru okončao kao član njemačkog Muenchena 1860.


Šuker je i dalje poznat diljem svijeta

Bio je on i svjetski prvak, 1987. godine s mladom reprezentacijom bivše države na smotri u Čileu. Njegova igrača veličina je gorostasna. Uostalom. Međunarodni institut za nogometnu povijest i statistiku (IFFHS) objavio je popis nogometnih legendi, a među 48 imena nalazi se i najbolji strijelac hrvatske reprezentacije u povijesti, Davor Šuker.

Pazite sad ovo, Šuker je uvršten u prestižno društvo igrača poput Kevina Keegana, Kennyja Dalglisha, Marija Kempesa, Zbigniewa Bonieka, Paola Rossija, Karl-Heinza Rummeniggea, Romarija, Carlosa Valderrame, Ronaldinha, Gabriela Batistute, Alessandra del Piera i Thierryja Henryja.

Kako mu je igračka karijera bila blistava, tako mu je kasnije dužnosnička bila zanimljiva, katkad uspješna, katkad i ne. Jednostavno, nije se snalazio u komunikaciji s medijima, djelovao je ne samo samozatajno, nego i nedodirljivo. Nije se klonio ni oštrih istupa, poput otimanja mobitela novinarima, njegovo ponašanje iritiralo je sedmu silu, kao što je i on postao iritantan sedmoj sili.

Foto: Ronald Gorsic/CROPIX

Stoga, zacijelo nije dobio ni pozornost koju je trebao, pa i kada je postao predsjednik Hrvatskog nogometnog saveza, te kada je uvršten u Izvršni odbor Europskog nogometnog saveza (UEFA) na kongresu u Beču. Makar je bio prvi hrvatski predstavnik u nekom od izvršnih tijela Uefe.

Inače, nakon sjajne igračke karijere Šuker se bacio u poduzetničke vode. Osnovao je nogometnu akademiju koja nije bila dugoga vijeka, a mnogi mu zamjeraju druženje s ljudima iz takozvanog hrvatskog podzemlja. I sam Šuker našao se na optuženičkoj klupi, osuđen je jednoć za utaju novčića koje je “pronašao” u avionu te ih nije prijavio. Na kraju je morao platiti osam tisuća eura kazne.

Javnost ga je počela promatrati podozrivo kada se povezao sa Zdravkom Mamićem što ga je nesumnjivo lansiralo na mjesto predsjednika HNS-a, gdje je 2012. zamijenio Vlatka Markovića koji je prethodnih 13 i pol godina obavljao tu dužnost.




Za vrijeme svog predsjednikovanja u Savezu često je bio na službenim putovanjima i nedostupan, a činilo se da ga situacija u domaćem nogometu nije ga zanimala, što je još više navuklo bijes navijača.

Od velikog, neupitno, nogometnog imena, što je sigurno Davor Šuker, hrvatski nogomet imao je koristi u međunarodnim relacijama, ali domaće stvari i probleme gurao je pod tepih, pa je bio stalno meta kritika. Šuker je vođenju saveza Saveza najčešće bio nevidljiv, neprestance je bio na putovanjima i zalud su bile prekrasne prostorije predsjednika Saveza u hotelu Hilton kad su stajale najčešće prazne.

Pojavljujući se svakih nekoliko mjeseci na prigodnim konferencijama za novinare gdje je pričao sve ono što ga novinari nisu pitali ostavljao je dojam neupućenog i nesigurnog djelatnika koji jedva čeka da opet pobjegne na službeni putovanje.




Foto: Boris Kovacev/CROPIX

Pa su sive eminencije HNS-a bile i srdite zbog Šukerove bahatosti i ignoriranja. Ipak, njegova pojava gdjegod se pojavio u svijetu bila je zanimljiva i poticajna, a sve je to bila zasluga minulog rada, njegova igračka karijera i nastupi za Hrvatsku bili su impresivni.

Kao predsjednik Saveza puno je najavljivao, malo ostvario. Možda krivica nije niti bila na njemu, jer neki pomaci se ne mogu napraviti bez pomoći najviše politike i Vlade, ali njegove najave o novom stadionu, kampu i koječemu još nisu se ostvarile niti u najmanjem postotku. No, reprezentacija je odlazila na velika natjecanja, blagajna se punila i to je bio najveći „forte” kojim se Šuker služio u opravdavanju svog mandata.

Kako svima nije bilo neugodno zbog činjenice da se o gradnji kampa pričalo više od dvadesetak godina, postavljeno je i nekoliko temeljnih kamena, oh da i Šuker ga je postavljao, a kamp se nikad nije sagradio. Stanje infrastrukture u hrvatskom nogometu je bijedna, ni tu Šuker nije uspio nešto konkretno pokrenuti.

U cijeloj toj svojoj dužnosničkoj priči postao je omražen. Oni koji ga dobro znaju pričali su da ga je to silno pogađalo. I čak ga je tu za razumjeti, toliko je bio slavljen i obožavan dok je nastupao za Hrvatsku i svojim golovima Hrvatsku vodio prema vrhu svijeta, da se promjena percepcije i raspoloženja u javnosti prema Šukeru neupućenima teško može objasniti.

No, njega je stajala nemogućnost otvorene i česte komunikacije u hrvatskom javnom životu, kao prvi čovjek Saveza ili bivša zvijezda našeg i svjetskog nogometa fakat je morao biti otvoreniji i pristupačniji. Ali, to jednostavno nije u njegovom kodu.

Prošle godine smijenjen je s mjesta čelnog čovjeka hrvatskog nogometa i naslijedio ga je Marijan Kustić. Od tada se ne pojavljuje u javnosti. No, vjerujte, gdjegod se pojavi on je kod nogometnih romantičara senzacionalna pojava. Zbog igračkih zasluga, a u nas ga je popularnosti i omiljenosti stajala dužnosnička karijera. Nitko nije prorok u svom selu.

 

 

Autor:
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.