Foto: Goran Stanzl/Vecernji list/Pixsell/Ilustracija

OTVOREN JE JOŠ JEDAN SPOMENIK HRVATSKE KORUPCIJE: Rekord i dalje drži jedna tribina na stadionu od gotovo 750 milijuna kuna…

Autor: Andrija Kačić Karlin

Kakve veze ima novotvorena sljemenska žičara sa zagrebačkim sportom? Isprve pomislite – nikakve! Nije baš tako. U gradu koji nema snage ni sredstava, a očito ni volje da netko drugi, pa makar to bio i sam Dinamo, sagradi stadion gradnja žičare koja je stajala 80 milijuna eura je prava boksačka šaka u oko.

Neki tvrde da taj spomenik zagrebačkoj korupciji koji i nakon ulupanih 600 milijuna kuna nije zgotovoljen, jer cijena žičare neprestance raste, ozbiljno pokazuje koliko je Zagrebu bezobrazno malo stalo do sporta u gradu.

Idemo se samo malo poigrati, ovih dana je gotovo pred završnim radovima novi, predivan stadion u Osijeku, na Pampasu. Milina ga je vidjeti, a njegova izgradnja stajati će nekih četrdesetak milijuna eura. Dakle doslovce nego duplo manje koliko je stajala zagrebačka žičara koja se pošto-poto morala izgraditi. Bez obzira što na toj maloj planini snijega ima jedva koji dan godišnje.

Maksimir ipak na tronu

Taj spomenik ne samo korupciji nego bahatosti i bezobrazluku bode oči kada se pokrene pitanje sportske infrastrukture u Zagrebu. Dakle, u gradu koji ima jedva koje plivalište, atletsku stazu, gdje nedostaje dvorana sagradi se žičara od šest stotina milijuna kuna. Jedan od aduta za prionuti tom poslu bila je skijaška utrka ”Snježna kraljica„ koja se održava jednom godišnje i koja jenjava i zanimanjem i atrakcijom, ali i dalje košta previše, a i malo koga više zanima.

Foto: Slavko Midzor/PIXSELL

Ostavština je to bivšeg gradonačelnika Bandića, baš kao i basnoslovno skupa žičara.

Samo se sjetimo kada se prije dvadesetak godina obnavljala samo jedna tribina maksimirskog stadiona, a opet je tu poslovao Bandić, ista je koštala nevjerojatnih i vrtoglavih sto milijuna eura, 750 milijuna kuna. Nezamislivo u kontekstu priče koju ćemo sada navesti.
U trenucima dok Dinama čezne za odlukom Grada Zagreba da mu dodijeli zemljište na kojem bi sam napravio stadion – pojavio se nacrt arhitekta Otta Barića, koji je i kao neki okvir prijedloga samog Dinama za gradnju modernog stadiona…

Pazite, taj stadion bi koštao oko 60 milijuna eura. Uzmite u obzir da je jedna tribina prije dvadesetak godina koštala sto milijuna eura – dolazimo do paradoksa i nevjerice. Gdje je i kako nestajao taj silni novac.




Prisjetimo se, Dinamo je službeno predstavio ideju kako bi trebao izgledati novi stadion u Maksimiru koji bi bio posve natkriven i kapaciteta 34.000 gledatelja, a stajao bi oko 60 milijuna eura, što je za objekte četvrte Uefine kategorije povoljna cijena. Vizuale je napravio arhitekt Otto Barić s partnerima iz tvrtke Polymachine.

Riječ je o prijedlogu stadiona s 34.000 mjesta, uz velike parking kapacitete – 300 VIP i 30 VVIP mjesta, kao i mjesta za novinare i gledateljstvo. Sva su mjesta sjedeća i natkrivena, a predviđeni su i fan shop, klupski muzej te dodatni komercijalni sadržaji na tribini sjever.
Stoga, nije teško zaključiti da je glavnom gradu Hrvatske u ovome momentu najmanje trebala žičara. A najviše stadion. Međutim, kod stadiona je problem očito „minulog rada„. Toliko se novaca utuklo u folirantsko obnavljanje stadiona i tribina da je i dio javnosti sumnjičav čim se pokrene bilo moja „akcija stadion„.

Photo: Zeljko Lukunic/PIXSELL

A Zagreb, Dinamo, i reprezentacija, dakako, bez stadiona su okrnjeni i oštećeni u svom djelovanju, imidžu i perspektivi.
Nadalje, ako upućeni tvrde da se u obnavljanje, malo-pomalo maksimirske grdosije utrošilo dosad sto milijuna eura to vam jednostavno znali da se za te novce u Hrvatskoj moglo sagraditi ili obnoviti barem pet stadiona. Na kojima bi mogla igrati i reprezentacija.




Stadion u Maksimiru još uvijek strši onako nezgrapno nedovršen, sramoteći sve nas same, pa čak i one koji na njemu igraju, kamoli ne i one koji su ga doveli do tog stanja. Tako se lako da zaključiti da je maksimirski stadion samo vječni stadion u izgradnji, stadion u Maksimiru, koji ne zadovoljava ni estetski ni funkcionalno, a o komforu za gledatelje da ni ne govorimo. Zagrepčani su za Maksimir već izdvojili novaca koliko bi bilo dostatno za dva nova, pristojna stadiona.

Sada su izdvojili dva potencijalna stadiona za gradnju žičare. Ha, Zagreb je mogao biti grad u Europi s navjiše stadiona, a nema niti jedan pošteni. Pa, to je smijurija. Stravična.

 

Autor:
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.