Austrija, Graz, 110120. Europsko rukometno prvenstvo. Utakmica skupine A, izmedju Hrvatske i Bjelorusije. Na fotografiji: slavlje igraca Hrvatske. Foto: Ante Cizmic / CROPIX

UTAKMICA KOJA ĆE SE PRIČATI POKOLJENJIMA: Nije stvar vjerovanja u preokret, nego morala i karaktera

Autor: Andrija Kačić Karlin

Dojmovi se mogu slegnuti, ali oduševljenje nikad neće splasnuti. Tako se ukratko mogu komentirati osjećaji jutro poslije „majke svih rukometnih utakmica”.

Pobjeda Hrvatske protiv Njemačke (25-24) u utakmici u kojoj je naša reprezentacija gubila pet golova minusa dvadesetak minuta prije kraja zaista spada pod onu egidu – sportska čuda.

Možemo sad lupetati i pričati tko je u tim trenucima vjerovao da se može napraviti preokret. Zacijelo nitko, iako pišemo da smo svi vjerovali. Nismo. Bili smo bijesni kako izgleda naša momčad i koliko je nesreće prati. Pogođene vratnice, promašeni sedmerci, izgubljene lopte, sve to dovodilo je u očaj i nas nivijače i izbornika i same aktere na terenu.

Jesu li oni gubili nadu? Da ste ih mogli pitati u toj 40. minuti mogu li napraviti preokret odgovori bi bio suhoparan, spominjala bi se neka nada, ali uvjerenje da se utakmica može izokrenuti poput pješčanog sata? Ma, to nije mogao osjećati nitko?

Pa, što su to imali naši rukometaši i izbornik da su na kraju uspjeli biti pobjednici u jednoj od najdramatičnijih utakmica u povijesti rukometa.

Odgovor je kratak i jasan. Tko te pita za vjerovanja u tim trenucima, kada stvari idu po zlu sportaš, ma tako je navlas isto i u životu, moraš imati moral. I karakter.

A ova naša djeca to imaju. Pa i taj izbornik Lino Červar, kojeg nekad toliko hvalimo da se crveni u licu, a nekad tako kudimo da bi u zemlji propao. Pogledajte još jednom utakmicu, isto je skakao i vikao kad smo gubili s pet golova minusa i kad smo izjednačili i poveli? On uostalom niti ne zna drugačije. To je moral!




Moral i karatker naših igrača bio je zapanjujuć. Zacijelo su i Nijemci pomislili u u toj 40. minuti – „baš smo lako sredili ove Hrvate, tko je uopće rekao da mogu biti nezgodni”.

I tu je krucijalan dio ove priče. Kad se psiha u Nijemaca „ohladila” i kad je krenulo naopačke – povratka više nije bilo. Ti nimalo nezgodni Hrvati postali su krvnici njemačkih ambicija, već skoro ostvarenih, ali ne i dovršenih.

Priča je po nas prekrasna, no to je sport, u konkretnom slučaju sretna po nas. No, gubila je i naša reprezentacija dobivene utakmice, nije to ništa što se događa drugima.




Ipak, ova priča je posebna zbog jednog razloga. Simbioza hrvatskih navjiača i rukometaša je divna sportska pojava. I igrači za svu onu podršku koju im pružaju najivači nisu mogli podariti bolju nagradu raspjevanim tribinama.

Dobili su utakmicu na način koji će zauvijek ostati zapamćen. Ovo je utakmica koju će i navijači i igrači prepričavati svojim pokoljenjima. S istim žarom kako je već prepričavamo danas.

Autor:
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.