Instagram

Splićanin odbacio Hrvatsku i prigrlio Srbiju: ‘Morao sam govoriti da navijam za Hajduk’

Autor: Dnevno GIŠ

Povijest sporta poznaje mnoštvo sportaša koji su tijekom života promijenili državu i samim time stijeg pod kojim se natječu na velikim natjecanjima, a jedan takav je i rođeni Splićanin Damir Mikec.

Mikec je rođen 1984 godine u Splitu, a kako mu je otac bio vojno lice u bivšoj JNA, obitelj je tijekom Domovinskog rata odlučila odseliti u Herceg Novi, da bi na kraju se skrasili u Beogradu.

Damir je tamo završio školu, a na nagovor majke počeo se baviti streljaštvom, nakon bombardiranja NATO saveza Srbije, a oružje odabira za Mikeca je pištolj, s kojim je ostvario svjetske rezultate.

Odrastanje u Splitu




Damir Mikec je postao olimpijac, osvojio je pregršt medalja, među njima olimpijsko srebro i svjetsko zlato, a inače bavio se u mladosti raznim sportovima, od karatea, plivanja, veslanja, dok ga majka nije posavjetovala da se primi streljaštva.

Mikec je jednom dao intervju za You Tube kanal Crvene zvezde, čiji je navijač od malena, ali je posvjedočio kako to nije smio izreći dok je živio u Splitu.

“Jednostavno se dogodilo, tada je Zvezda osvojila sve što se može osvojiti. Odmah sam osjećao ljubav prema Zvezdi. Rođen sam 1984. godine u Splitu i, naravno, tamo je Hajduk glavni, svi za njega navijaju, osim mene. Kod kuće sam navijao za Zvezdu, a na ulici sam morao govoriti da navijam za Hajduk”, ispričao je Mikec.




Povratak u Split

Damir nije bio u Splitu godinama, da bi se vratio 2003. godine i za njega je to bio jako emotivan, ali i otrježnjujući trenutak:

“I svega sam se sjećao iako sam otišao kad sam završio prvi razred i krenuo u drugi. Bio sam kod jednog prijatelja i iz centra grada sam došao do tog mog kraja Mertojaka, sjetio sam se i školskih dana, pa čak i nekih scena iz vrtića, recimo slikanje sa Djeda Mrazom. Imao sam uvijek veliku želju vratiti se, jake su bile uspomene i emocije.

Otišao sam do osnovne škole, bilo je ljeto, praznici, a na ulaznim vratima spisak prvašića i sjetim se svojih prvih koraka, kako nas raspoređuju u vrstu kad smo ulazili u školu razred po razred i pogledam nazad u moju zgradu i tada kreću suze. Sjeo sam na klupu i plakao kao kiša. Tu sam se ispraznio i to je bilo baš jako emotivno, pogotovo zato što je tada i moja majka preminula. Sve se bilo skupilo. Ipak je to bio dio našeg života, a tamo više nemamo nikoga”, zaključio je Damir Mikec.

Ma i samom Đokoviću je neugodno što ga Srbi zovu najvećim svih vremena, puno je tu rupa

 

 

Autor:Dnevno GIŠ
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.