Screenshot

Prije 40 godina bio je ponos Jugoslavije, a sad je ruglo i nikome to i dalje ne smeta

Autor: Ivan Lukač

Prošlo je 40 godina otkada je Sarajevo ugostilo Zimske olimpijske igre. Bila je to prava senzacija kada je Sarajevo u svibnju 1978. i službeno dobilo domaćinstvo ispred Sappora i švedskog Goteborga. Trebalo je zasukati rukave i napraviti čudo.

Bio je to veliki test za bivšu državu jer i ona sama bila je u potpunom rasulu. Dug od stranih kredita gušio je Jugoslaviju, inflacija je rasla iz dana u dan, a nije bilo osnovnih stvari poput goriva i kave. Sve to palo je u drugi plan jer Jugoslavija i Sarajevo bili su domaćini ZOI. Sve drugo bilo je nebitno jer sve je moralo izgledati savršeno.

Sve je napravljeno. Savršena bob staza, tada najbolja na svijetu, hoteli, olimpijsko selo. Sve je bilo spremno osim jednog. Nije bilo snijega. No, čini se da je netko gore nagradio Sarajlije za njihov trud i večer prije snijeg je pao. Toliko je pao da su ljudi morali čistiti ga s ulica kako bi igre uopće mogle početi.

Tuga i jad

“Osamdeset četvrte je pao snijeg i skupio se čitav svijet pa skije na rame i sanjke u ruke put rajske doline” stih je iz pjesme Zabranjenog pušenja i najbolje opisuje koliko su te Igre značile ljudima. Ovo čitav svijet doslovno se misli čitav svijet. U borbi za medalje nastupilo je ukupno 1272 natjecatelja, od čega 998 muškaraca i 274 žene iz 49 zemalja. “Vučko” kojem je glas posudio Zdravko Čolić i do danas je simbol Sarajeva, a službeno je proglašen najboljom maskotom u povijesti ZOI.

Heroji bivše države, a Sarajeva pogotovo postali su Sanda Dubravčić koja je upalila baklju, Bojan Križaj položio je olimpijsku zakletvu, a najveći je postao Jure Franko koji je uzeo srebro i donio Jugoslaviji prvu medalju u povijesti. “Mi volimo Jureka više nego našeg bureka” orilo se Bjelašnicom.

Igre su završile, realnost je ubrzo udarila, a nakon toga i krvavi rat. Država pred raspadom nije bila u stanju održavati brojne skijaške staze, bob staze i ostale dvorane. Top lista nadrealista predvidjela je ono što danas imamo, a to je podijeljeno Sarajevo. Rat je započeo, Sarajevo je postalo najduže opkoljeni glavni grad u povijesti modernog ratovanja. Podjela koja je nastala bila jasan znak da Sarajevo više neće biti ono što je bilo prije, a to je grad jedinstva.




Guliver image

Nakon četiri godine rata i opsade grad se trebao ponovno dizati iz temelja, ali ni dan danas se nije oporavio od rata. Nisu tako ni te staze na kojima je pisana povijest sporta.

Danas ta borilišta i hoteli izgledaju kao da su u Černobilu, a ne u Sarajevu. Bob staza bila je najmodernija na svijetu, a pogled na nju izaziva jezu. Išarana grafitima koji skrivaju povijest te staze. Hotel Ingman bio je ponos Sarajeva. Arhitektonsko čudo bivše države danas je postalo leglo narkomana i štakora.

Sarajevske olimpijske igre danas se mogu nazvati posljednjim bljeskom socijalističkog sustava i vještina jedne generacije, kratkotrajnom utopijom koja nije imala željeni mobilizacijski ni integracijski potencijal u uvjetima sve snažnijih disolucijskih procesa u Jugoslaviji” poprilično precizno opisao je Španjolac Samaran koji je bio predsjednik MOO.




Jer Sarajevo je upravo to bilo. Bajka u državi pred raspadom živjela je dva tjedna i zbog koje je kasnije stvoren mit o savršeno uređenoj zemlji koja to nije bila. Rat je ubio i zgazio duh te fantazije, ali ubio je i jednakost po koje je Sarajevo bilo poznato. Od svih tih velebnih građevina i staza ostale su samo ruševine i uspomene na najbolja dva tjedna koja je taj grad ikada vidio.

 

Autor:Ivan Lukač
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.