fbpx
Foto: Ivo Cagalj/PIXSELL

‘POLITIČARI SU MI LAGALI, A SVI SU NA MOJIM LEĐIMA ZARADILI’ Kupili medalju, a nismo je do kraja isplatili! Evo tko su krivci!

Autor: Andrija Kačić Karlin

U svoje vrijeme smatralo ga se jednim od najboljih i najuspješnijih sportaša svijeta. U dizanju utega bio je neprikosnoven, nepobjediv, nesavladiv. Rodom Bugarin, državljanstvom Hrvat, pogađate o kome je riječ. O Nikolaju Pešalovu!

Bilo je to negdje krajem prošlog milenija, nešto prije Olimpijskih igara u Sydneyu, točno 2000. godine. Sve je bilo dogovoreno, Pešalov će dobiti hrvatsko državljanstvo i na Igrama u Sydneyu će nastupati za Hrvatsku. Kako je bio sjajan to se sigurno računalo i na njegovu zlatnu medalju. Ali, nije moglo bez problema.  Bugarski dizački savez tražio je nadoknadu štete. 

Bio je to filmski scenarij. Neposredno prije europske smotre baš u bugarskoj Sofiji  gdje je Pešalov  tek trebao izboriti Olimpijske igre u Sydneyju – Bugari su upalili crveno svijetlo. Hrvatski olimpijski odbor nije uplatio odštetu, a sam tadašnji njegov predsjednik Antun Vrdoljak govorio je kako je angažiranje dizača utega za bilo kakve novce preskupo. 

Ivanišević ga ‘kupio’?

Nekih pola sata prije nastupa Pešalova  sjela je uplata od 50 tisuća dolara. Dan-danas se ne zna tko je Bugarima uplatio te novce. Neki spominju da je to učinio njegov veliki obožavatelj tada – Goran Ivanišević.

Zašto se Pešalov „odrekao„ Bugarske i odlučio za Hrvatsku. Unatoč silnih uspjeha nije bio zadovoljan uvjetima treniranja u domovini. Razmišljao je o prekidu dizačke karijere, pa je u jednom trenutku čak zaigrao nogomet za nižerazredni klub “Vihor” iz Vetrena. U takvoj situaciji, trebalo je brzo reagirati, a prvi je to učinio Boško Čavka, tadašnji izbornik Hrvatske dizačke reprezentacije: godine 1998. pozvao je Pešalova u Split, kao  na ljetovanje.

Foto: Igor Kralj/PIXSELL

Pešalov je, uz Čavkinu pomoć, dobio hrvatsko državljanstvo. Nimalo zahtjevan, u prvo je vrijeme spavao u klupskoj kancelariji, a razdvojenost od sina i kćeri, koje je dobio u propalom braku s Ljupkom, ljubavlju iz mladosti, najteže mu je padala. Bilo je, međutim, jasno da je Split dobio veliku zvijezdu.

Danas, kako je život išao dalje Pešalov uopće ne priča s Boškom Čavkom. Posvađali su se. 

Samo nabrajanje uspjeha Nikolaja Pešalova uzima nekoliko stranica. Izdvojiti ćemo najbitnije. Dakle,  osvojio je olimpijsko srebro 1992. u Barceloni te olimpijsku broncu 1996. u Atlanti. Pod bugarskom zastavom bio je i tri puta svjetski prvak (1990, 1993. i 1994), a šest je puta bio i europski prvak za što je – između ostalog osim posebnih priznanja – nagrađen i bugarskom sportskom mirovinom.




Pa je za Hrvatsku učinio čuda, osvojio je pojedinačno prvo olimpijsko zlato (Sydney 2000) i četiri godine potom opet bio na postolju (Atena) s brončanim odličjem.

Svi su se tada kleli u njega, a onda je počeo i naš nacionalni sport, promoviranje političara koji su trčali za njime, pumpajući svoju popularnost. Obećanja je bilo mnogo, a završilo je poražavajuće. Rijetko koji naš sportaš je toliko ogorčen kao Pešalov. S pravom ili ne – prosudite sami.

A što veli Pešalov? Rijetko je u medijima, a nerijetko smo pričali s njime. Sukus njegove priče jest:

“Moj dojam je da za Hrvatsku ne postojim. Svi ti predsjednici, župani, gradonačelnici su mi uglavnom lagali. Da ne širim dalje, ali na mojim su leđima mnogi zaradili. Zbog njih mi je žao što sam se uopće odlučio dizati za Hrvatsku, ali postoji i druga strana, obični ljudi koji me zaustavljaju na ulici, prepoznaju me, hoće se slikati sa mnom. E, zbog njih mi je drago.”




Nije da Pešalov ništa nije dobio, no uvijek su tu bili neki repovi i prijepori. Pa je tako dobio stan, ali u najam, na deset godina. Pritom je trebalo plaćat neki sitni najam, ali se nije znalo tko to mora rješavati, on, Grad ili netko treći? I pojavio se dug od 80.000 kuna, blokada računa i ovrha. 

“Dobro su me preveslali i iscijedili. Svi ti političari. Kad je bilo potrebno za slikanje, svi su bili oko mene, poslije su sve zaboravili. Ali ja sam okrenuo novu stranicu u životu i to sam ostavio iza sebe, sad će biti i 20 godina od tih vremena, davno je to bilo”,  skrušeno će Pešalov.

Prije nekih 12 godina zbog svoje financijske situacije želio je prodati svoje medalje. A ima ih mnogo… Čim se ta vijest pojavila u eteru reagirao je pokojni zagrebački gradonačelnik Milan Bandić, ponudivši mu da dođe u Zagreb, a javio se i njegov splitski kolega Ivan Kuret, podsjetivši kako Pešalov ima gdje živjeti u Splitu, te dodajući kako on može trenirati dizanje utega u Splitu. Pa se situacija nekako smirila, a Pešlov je ostao živjeti na relaciji; Sofija – Split.

“Gradu Splitu poslao sam zahtjev za otkup tog stana, a oni su mi uzvratili da moram platiti najam i režije za deset godina. I to s kamatama. A volim Split zbog ljudi pa sam odlučio biti tu, ostati”, veli on.

Danas sam kaže da je podstanar, ali je netko u našem sportu ipak primjetio da bi od njega i dalje moglo biti koristi. Pa je izabran za predsjednika Hrvatskog saveza za dizanje utega. Split mu nije riješio stan na način kakav je želio.

‘Dobro su me preveslali’

Više se ne žali glasno, kroz zube zna reći:

“Dobro su me preveslali političari, kada se trebalo slikati svi su bili tu, a onda su me zaboravili.”

Ipak, dobio je od Hrvatske nagradu za izvrsnost, mirovinu za svoju zlatnu medalju (7500 kuna), a kao sportski dužnosnik ima plaću. 

O situaciji u Hrvatskoj s dizanjem utega veli:

“Naš sport nije kao nogomet, tenis ili košarka, nije toliko popraćen. Teško je doći do rezultata, mora se naporno raditi, ali koliko vidim, ima nekog napretka. Uvjeti u Hrvatskoj su na svu sreću dobri, ali sve je teže natjerati mlade da se bave dizanjem utega. Ovo nije lagan sport, a današnjim generacijama je draže sjediti, piti kavu i tipkati na mobitele” – kazao je Pešalov u svojoj priči.

Autor:
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.