OTMICA I UBOJSTVO ČAK 11 SPORTAŠA! Totalni fijasko u akciji spašavanja, tragedija koja se mogla izbjeći

Na današnji dan prije 49 godina dogodio se upad palestinske terorističke organizacije u olimpijsko selo u Münchenu.

Crni rujan, tako se zvala ta organizacija, operaciju je nazvala “Ikrit i Biram” po dva kršćanska palestinska sela čiji su stanovnici pobijeni ili protjerani od stane Haganaha 1948. godine.

Negdje oko 4 sati ujutro 5. rujna 1972. osam pripadnika palestinske terorističke organizacije Crni rujan prelazi preko ograde Olimpijskog sela kod vratnica 25A i upadaju u prostorije u kojima su bili smješteni izraelski športaši i njihovi treneri na adresi Connollystraße 31.

Njemačka nije bila spremna

Teroristi su bili naoružani sa AK-47 puškama tako da nisu imali većih problema savladati izraelske sportaše koji nisu zaključali vrata svojih prostorija u Olimpijskom selu. Njemačke vlasti su svjesno držale sigurnost na jednom nižem nivou, pokušavajući ostaviti pozitivan dojam i pokazati promjenu u odnosu na Olimpijske igre održane u Berlinu 1936.

Jedanaest taoca koje su teroristi oteli bili su: David Mark Berger, Ze’ev Friedman, Yossef Gutfreund, Eliezer Halfin, Josef Romano, André Spitzer, Amitzur Schapira, Kehat Shorr, Mark Slavin, Yakov Springer i Mosche Weinberg. Weinberg i Romano bili su ranjeni na samom početku akcije. Weinberg kasnije pokušava pobjeći i biva ustrjeljen. Romano umire od posljedica ranjavanja dva sata poslije ranjavanja pošto teroristi nisu dopustili pristup liječnicima.

Teroristi su zahtjevali da se do 9 sati puste 232 Palestinca, koje su izraelske vlasti držale u svojim zatvorima kao i puštanje njemačkih terorista Andreasa Baadera i Ulrike Meinhof, pripadnika Frakcije Crvene armije, kao i japanskog teroriste Koze Okamote. Izraelska vlada kojoj je na čelu bila premijerka Golda Meir odbija ultimatum.

Poznati prijatelj Hrvatske i jedan od velikih zagovornika priznanja Hrvatske, Hans-Dietrich Genscher, bio je u skupini njemačkih političara (tad je bio ministar unutarnjih poslova) koja se ponudila u zamjenu za taoce, ali to je odbijeno.

Četvrt sata prije isteka drugog ultimatuma pregovarači uspjevaju odgoditi ultimatum za još tri sata. Nakon ta tri sata Krizni stožer pokušava ponovo pregovarati sa vođom terorista koji je sebe nazivao Issa. Uz pomoć predstavnika Arapske Lige i šefa egipatske delegacije Krizni stožer uspjeva produžiti odgodu ultimatuma za još pet sati, naime do 17.00 sati. Tijekom ovog perioda su teroristi putem radija i televizije saznali o namjerama njemačke policije za oslobađanju taoca. Ispostavilo se naime da njemačke vlasti nisu teroristima isključile struju i da nisu udaljili novinare iz Olimpijskog sela. Glede toga odustaje se od akcije.

Teroristi zatim zahtjevaju da im se omogući let do Kaira na što njemački pregovarači pristaju. Dva helikoptera njemačke granične policije (BGS) (njem. Bundesgrenzschutz) transportiraju teroriste i njihove taoce do zračne luke Fürstenfeldbruck gdje ih je čekao Boeing 727 sa uključenim motorima i rezervoarima punim goriva.

Njemačka policija planirala je napasti teroriste u zračnoj luci gdje su bila stacionirana petorica snajperista jer su mislili da je samo pet terorista, mada ih je u biti bilo osam. Nekoliko običnih policajaca bilo je u zrakoplovu želeći se predstaviti kao posada, no odustaju od akcije jer nisu bili podučeni za ovakvu vrst djelovanja. Čak i na krovovima zgrada zračne luke bili su obični policajci koji nisu prošli obuku snajperista.

Naoružani su bili dugim cijevima tipa Heckler & Koch G3 mada je u to vrijeme policija u Münchenu već bila uvela efikasnije duge cijevi tipa Steyr SSG 69 kao dio svoga naoružanja. Policija je tek nakon dva sata došla na ideju pozvati blindirana vozila koja su zbog gustog prometa došla tek jedan sat poslije, kada su borbe skoro utihnule. Dvojica terorista koji su se nazivali “Issa” i “Tony” dolaze do zaključka da u zrakoplovu nema posade.

Oko 23 sata kad su se helikopteri pripremali udaljiti, snajperisti otvaraju vatru. Istovremenno je policija sa reflektorima osvjetlila područje gdje su bili teroristi. Snajperisti nisu imali nikakav radio kontakt jedni sa drugima tako da su djelovali bez prethodnog dogovora o ciljevima. Osim toga nisu imali ni noćne nišane kao ni zaštitne kacige. Tada je pogođen samo jedan terorist, “Tony”, kojeg “Issa” ostavlja ležati i vraća se ostalim teroristima.

Trojica terorista skrivenih iza helikoptera odgovaraju na vatru. Razmjena vatre je trajala oko 45 minuta prije nego što su došla policijska blindirana vozila. Vidjevši dolazak blindiranih vozila jedan od terorista u prvom helikopteru otvara vatru na bespomoćne taoce dajući mogućnost drugoj dvojici terorista da izađu iz svog zaklona. Istovremeno i on istrčava iz prvog helikoptera bacivši prije toga ručnu bombu na taoce koji svi ginu. Ova trojica terorista umiru bivajući pogođena od snajperista. Ostalih pet taoca u drugom helikopteru su također za vrijeme borbe ubijeni.

Oba helikoptera su trebala sletjeti tako im vrata budu okrenuta prema kontrolnom tornju kako bi svih pet snajperista imali slobodan prostor za vatreno djelovanje. Iz nepoznatih razloga oba helikoptera su sletjela licem okrenutim kontrolnom tornju pri čemu je peti snajperist ležao na liniji djelovanja trojice drugih snajperista. On je bio bez kacige i bez zaštitne pancirke, skriven iza omanjeg zida na pisti za polijetanje, između terorista i svojih kolega. U početku nije vatreno djelovao vjerojatno se bojeći da bi mogao zabunom nastradati od kolega ili stoga što mu je zaklon bio loš. Tek kada je jedan od terorista bježeći potrčao prema njemu, snajperist ga ubija pogotkom u glavu. To je privuklo pažnju upravo pristiglog policijskog pojačanja, koje, misleći da se radi o teroristu, otvara vatru na njega i na jednog od pilota koji se pokušavao skriti biježeći iz helikoptera. Pilot biva teško ranjen.

Akcija doživljava fijasko: Svi taoci su poginuli, policijski zapovjednik Anton Fliegerbauer, koji nije sudjelovao u pucnjavi i koji je to sve promatrao s kontrolnog tornja, smrtonosno je pogođen u glavu. Pilot helikoptera je teško ranjen i odvezen u bolnicu.

Unatoč otmici igre su nastavljene kao da se ništa nije dogodilo. Tek na brojne proteste drugih sudionika i posjetitelja Olimpijske se igre prekidaju na pola dana. Sljedećeg dana 6. rujna na Olimpijskom stadionu održana je komemoracija poginulim športašima na kojoj je prisustvovalo oko 80.000 posjetitelja i 3.000 sudionika Igara…