fbpx

‘Olimpijsko zlato mi je sada najveći cilj, a profesionalni boks možda poslije ovih ili sljedećih Olimpijskih igara…’

Autor: Andrija Kačić-Karlin/7 Dnevno/ 21. kolovoza 2015.

'Sve ovo jako lijepo izgleda, to je prava parada, hvala svima, No, moj život i realnost su nešto posve drugo. Moja realnost je dvorana, rad s mojim trenerom Leonardom, moja realnost je moja obitelj koja već 10 godina živi za mene i moj uspjeh. Prije svega, moram zahvaliti trenerima, baš na svemu. Posebno Leonardu Pijetraju'.

Djelovao je nakon svega i pomalo smeteno, no sreću nije skrivao novi europski prvak u boksu, u superteškoj kategoriji, Filip Hrgović. Doduše, priznao nam je da mu ta parada oko njega, to slavljeničko raspoloženje pomalo idu – na živce. Pritom nije mislio ništa loše, niti je pokazivao nezahvalnost onima koji su ga dočekali i slavili njegov uspjeh, on je ponajprije htio pokazati kako je njegov pravi život negdje na drugom mjestu:

“Sve ovo jako lijepo izgleda, to je prava parada, hvala svima. No, moj život i realnost su nešto posve drugo. Moja realnost je dvorana, rad s mojim trenerom Leonardom, moja realnost je moja obitelj koja već 10 godina živi za mene i moj uspjeh. Prije svega, moram zahvaliti trenerima, baš na svemu. Posebno Leonardu Pijetraju koji me trenira punih deset godina!”

Filip Hrgović je prvi hrvatski boksač koji je zasjeo na europski tron nakon legendarnog Mate Parlova koji je bio prvak u poluteškoj kategoriji u Madridu 1971. i Beogradu 1973. godine. Međutim, Hrvatska nikad nije imala prvaka u “kraljevskoj”, superteškoj kategoriji. Uspio je to Filip Hrgović, donijevši hrvatskom boksu prvo zlato u Europi nakon pune 42 godine.

Mate Parlov je legenda…

Hrgović nije nepoznanica u hrvatskom i svjetskom boksu – još 2010. godine ovaj momak je postao svjetski juniorski prvak. Pet godina kasnije u seniorskoj konkurenciji pomeo je najbolje europske superteškaše, a k tome je u finalu svladao jakog Nijemca Schulza i donio hrvatskom sportu veliko slavlje!

“Svaka moja usporedba s Matom Parlovom je pretenciozna. Teško je uopće o tome govoriti. Mate Parlov je legenda i on je osvojio baš sve što se moglo osvojiti. Dakle, da bismo se uspoređivali, ja bih morao iste naslove osvojiti. Stoga je bolje pričekati s takvim usporedbama. Mate Parlov je bio i europski i svjetski i olimpijski prvak, poslije je prešao u profesionalce gdje je osvojio i europske i svjetske naslove… Uostalom, nije zalud proglašen najboljim hrvatskim sportašem svih vremena. Istina, i ja želim osvojiti svjetski tron već za mjesec i pol dana na predstojećem Svjetskom prvenstvu, kao što želim dogodine osvojiti zlatnu medalju na Olimpijskim igrama. Tome sam podredio svoju karijeru, a ako se to ostvari onda možemo pričati o usporedbama s Matom Parlovom”, kaže skromno Filip Hrgović.

Boks je Hrgović počeo trenirati prije 10 godina u Klubu “Leonardo” kojeg vodi Leonardo Pijetraj i danas Hrgovićev trener i pedagog koji plijeni zanimljivim razmišljanjima o sportu. Tako je na činjenicu da Hrvatska televizija nije direktno prenosila Hrgovićevu finalnu borbu s Nijemcem Schulzom diplomatski rekao: “Nikad se ne mogu žaliti na medije. Vjerojatno će se uz ove rezultate pronaći novac da se ubuduće boks prenosi izravno i na Hrvatskoj teviziji”.

Pijetraj tako voli reći kako “svijet priznaje samo pobjednike”: “Prošla su prije 100 godina vremena kada se govorilo da je važno – samo sudjelovati. Znam to i kao sportaš i kao trener. Samo se pobjednici pamte, jer sada su takva vremena. Tako i ja uvijek govorim da je sve, osim zlata, neuspjeh, tako ja odgajam svoje boksače. Znam kvalitete svojih momaka, znam na koji način pristupamo. Za naš klub bronca nije velik rezultat, a za Hrvatsku jest. Mi u našem klubu uvijek pucamo na vrh. Idemo dalje, ali ne smijemo stavljati teret na Hrgovića. Ne znamo kada će ići u profesionalce, za njega postoji samo Svjetsko prvenstvo za mjesec i pol dana. Nikakve planove nećemo raditi…”




O financijskoj situaciji u kojoj se nalazi hrvatski boks, a koja je sve samo ne idilična, te o pomoći koju dobijaju njegovi boksači isto kaže diplomatski: “Tu su teška vremena. Opet, suradnja ne znači dobiti novac, ne postoji samo crno ili bijelo. Evo, neka vam netko dođe i kaže da nema novca za osvojiti medalju, ja ću vam reći da laže. Mi smo do medalje došli bez novca. Nadam se da ćemo ubuduće dobiti jači vjetar u leđa. Mi smo od 41 zemlje koje su sudjelovale na europskoj smotri bili – peti. Svaki hrvatski boksač u posljednjih 40 godina sanjao je da se njegovo ime nađe uz ime Mate Parlova, a Filip je dočekao upravo tu čast. Ovo je veliki korak naprijed za sve nas, posebice za Filipa, te mene kao trenera”, kazao je Pijetraj.

A, što veli sam Hrgović, kako je uopće počeo boksati?

“Na prvi trening me odvela majka, bio je i brat sa mnom. Bilo je to 2006. godine, tada smo se mlađi brat i ja upisali u Boksački klub ‘Leonardo’. Brat je bio izvrstan boksač, nažalost morao je prestati trenirati zbog zdravstvenih problema. Bio je toliko dobar, mogu to treći, da se protiv njega ne bih borio. Od prvog dana me, istina, trenirao Leonardo Pijetraj. Od njega sam naučio sve što znam, on mi je usadio taj svoj fanatizam, ugradio mi je vjeru u sebe, baš mi je izgradio samopouzdanje”.

Boks u Hrvatskoj 




Leonardo Pijetraj je odličan boksački trener, a kao boksač u životu je odradio samo pet mečeva. Hrgović na to kaže da činjenica što netko nikad nije bio vrhunski boksač ne mora ništa značiti njemu kao treneru: “I u mnogim drugim sportovima treneri su ljudi koji se nisu bavili tim sportovima. Zato mislim da tome ne treba pridavati nikakvu pažnju. Pijetraj živi s boksom 24 sata dnevno i doista je vrhunski stručnjak”.

Hrgović trenira dvaput dnevno. Ujutro trening traje 3 sata, koliko i onaj navečer. Kaže, da pritom nisu bitni samo treninzi, bitna je i prehrana, odmor, relaksacija, bitna je i psihološka priprema. Cijeli mu je dan strogo isplaniran i nema uopće slobodnog vremena. Mora imati pravilne obroke u pravilno vrijeme, i ne smije u tome griješiti. “Ta mi odricanja ne padaju teško. Dobro, nekad se dođe u krizu, no već sam navikao, pa i zavolio takav način života. Zapravo, ne shvaćam to nekim odricanjem, nego svojim poslom kojeg volim”.

Filip Hrgović kaže da je još daleko od uspješnosti Mate Parlova, ali da zna sve o njegovim borbama u ringu: “Gledao sam borbe Mate Parlova. Meni se Parlov najviše dopada po načinu razmišljanja, po tome kako se držao u borbi, kao i kakav je sportaš bio. Prije svega, skroman i samozatajan. On je boksao prije puno godina i boks je od tada silno napredovao. Sve se danas u modernom boksu promijenilo. Njegov stil boksa, u usporedbi s današnjim boksačima, nije nešto čemu se danas može diviti. No, za ono vrijeme bilo je to vrhunski… No, impresivno je kod Mate Parlova što je osvojio sve, sve što se moglo osvojiti. Za njega nije bilo prepreke. A volio je rad, i to znam. Kažu da nikad nitko nije trenirao kao on”.

Naš europski boksački prvak u superteškoj kategoriji svjestan je da boks nije bezopasan sport: “Na početku je bilo najteže. Pogotovo kad sam tek počinjao prave borbe, strahovali su u obitelji od teškog konck-outa. Majka to najteže podnosi, ona i danas teško gleda mečeve. No, svi su uz mene, a ako je meč blizu, dođe me gledati cijela obitelj. I trener Pijetraj je naš kućni prijatelj, mi svi živimo u jednoj obiteljskoj atmosferi i to mi je veoma bitno u mom radu”.

Hrgovića nije iznenadio doček nakon osvajanja zlatne medalje, jer je boks u Hrvatskoj uvijek imao vjernu publiku. No, ljudi su bili jako srditi što nacionalna televizija nije direktno prenosila njegov finalni meč s Europskog prvenstva.

“Boks u cijelom svijetu, tako i u Hrvatskoj ima svoju publiku. Kod nas treba samo doći pravi rezultat i ljudi odmah pokažu ljubav prema boksu. Da, boks je jedan poseban sport, plemenita vještina i kada ima dobrih mečeva onda se ne treba plašiti nedostatka publike. Doček me nije iznenadio, samo ja nisam navikao na to, jedva sam čekao da se odmorim i počnem raditi u dvorani. Ponavljam, to je moj ambijent. Nadam se samo da će boks kod nas ubuduće imati bolji tretman”, kaže Hrgović i dodaje da u ovom trenutku, isto kao ni njegov trener, ne razmišlja o profesionalnoj karijeri:

“Trener i ja uvijek pucamo na najviše i uvijek pritom moramo dati sve od sebe. Meni je olimpijsko zlato sada najveći sportski cilj. Profesionalni boks? Vidjet ćemo, sigurno da, ali ne znam kad. Možda poslije ovih ili sljedećih Olimpijskih igara”.

Autor:Andrija Kačić-Karlin/7 Dnevno/ 21. kolovoza 2015.
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.