CROPIX

NORVEŠKA À LA CARTE! Hrvatska francuskom recepturom do finala prvenstva!

Autor: Josip Valjan - Harambašić

Na trenutak ću naše rukometaše staviti u drugi plan i zahvaliti se sucima koji su čitav susret držali pod kontrolom od početka do samoga kraja. Nepristranim i objektivnim suđenjem omogućili su uvjete u kojima je pobijedila bolja momčad, a koliko bitan, da ne kažem odlučujući čimbenik može biti sudački kriterij, uvjerili smo se nebrojeno puta, i to ne samo u rukometu.

Na gotovo pogrebnom ispraćaju momčadi gotovo da se nitko živ u Hrvatskoj nije nadao plasmanu u polufinale, a kamo li borbi za jednu od tri medalje koje su namijenjene trenutno najboljim rukometnim reprezentacijama Europe.

Nije mi namjera, niti ću raditi uvertiru na dugo i široko kako bi se smislenim učinio period od sat  i dvadeset minuta vremena u kojem su dvije momčadi sa sedam igrača u polju svaka, nemilice idu prema protivničkom golu u namjeri da postignu pogodak više i na tom putu sruše, preskoče, prelete, nagaze ili na pod bace sve što se ispred njih nađe. Ipak, ne mogu samo ni dreknuti kako bi iz srca htio AAAŠŠŠAAANIIIIIIIIIIIIIIN!!!!! Ili ništa manje srčano DUUUUUVNJAAAAAAAAKKKKKKKKKKKKK!!!!!!

Pokušati ću skrenuti pozornost na ključne trenutke susreta, od kojih su neki bili – dramatični.

Prvo poluvrijeme odigrano je iz tehničko taktičke perspektivne gotovo knjiški perfektno. Obrana je djelovala francuski granitno, kao onda kada nas je njome u finalu u sred Zagreba pobijedila možda i najbolja rukometna momčad svih vremena (Francuska – Hrvatska 24:19). Šego je spriječio šest lopti koje su išle u mrežu, obrana je djelovala fludino i agresivno.

U drugom poluvremenu nas je presjekla kontra Karačića koja da je završila pogotkom, otišli bi na možda nedostižna četiri pogotka prednosti. Bilo je to kod rezultata 15:12 nakon čega Norvežani rade seriju 5:1 kojom prelaze u prednost.

 

Drugi ključan čimbenik a koji se tiče prvog promašaja iz kontre Karaćića je i druga kontra koju nije realizirao isti igrač, nego mu je udarac obranio norveški vratar Torbjorn Bergerud. 

Treći bitan razlog zašto Norveška nije slomila utakmicu u drugom poluvremenu je Matej Ašanin koji je obranio dva sedmerca.

 

Četvrti čimbenik je Domagoj Duvnjak koji je s dva pogotka potvrdio obrane Ašanina. Peti ali ne i zaključni faktor zašto nismo  nokautirali Norvežane je nedostatak raspoloženih igrača u napadu a opet, napadačkom dijelu kumuje i širina klupe, angažman suparničke obrane koja je također bila vrlo pokretljiva, zatim umor igrača, a znamo da smo se naputovali, i spavali dan manje nakon utakmice sa Španjolcima..

Priča o potpunoj sudačkoj objektivnosti s početka priče je naravno šala, no i oni su ljudi, a obzirom da je igrala mala hrvatska protiv Norveške u Švedskoj (skandinavski konglomerat), previdi koji su se događali (dugi norveški napadi u bezidejnim situacijima, isključenja i s njima povezani sedmerci) su zbilja dlake u jajetu, suđenje je bilo objektivno, koliko je to bilo moguće.

Sedmerac u zadnjoj sekundi? Uffff.

 

Sedma sretna okolnost je Marin Šego koji se istaknuo dvjema obranama u prvom dijelu drugog produžetka i konačno, osmi razlog plasmana Hrvatske u finale Europskog rukometnog prvenstva je – inat jednog malog genijalca koji je povlačio prave poteze u pravo vrijeme, s pravim igračima.

Autor:Josip Valjan - Harambašić
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.