HRVATI NIŠTA NE BI OSVOJILI BEZ NJEGA! Žene su ludjele za njim, a ovaj čudesan igrač izluđivao je protivnike kao nitko prije

I kad čovjek piše o njemu opčinjen je, a kako li ga je tek bilo gledati? Ili trenirati. Najteže je ga bilo čuvati. Da, govorimo, ne napamet, o najboljem rukometašu svih vremena, Ivanu Baliću. Nije taj zaključak pusta tlapnja, rezultat je to egzaktnog natječaja. Prema anketi službene stranice Međunarodne rukometne federacije Ivano Balić odnio je naslov najboljeg rukometaša svih vremena ispred Nikole Karabatića i Talanta Dujšebajeva.

Rođen na svjetski dan šale, prvog travnja 1979. godine, toliko simbolične za naš i sport u Splitu, jer tada su održane Mediteranske igre u gradu pod Marjanom, Ivano Balić završio je u rukometu, iako mu to nije bio prvi izbor.

Njegova oba roditelja bili su profesionalni rukometaši. Otac je pokušavao utjecati na sinovljevu igru još otkako je Balić bio dijete, ali on ga nikada nije slušao, pogotovo zato što je bio pod utjecajem igranja košarke. Balić je takoreći odrastao u dvorani, pa je rukomet od malih nogu bila njegova velika ljubav. Mali Ivano je djetinjstvo proveo u Italiji, gdje mu je otac igrao rukomet. Taman prije polaska u osnovnu školu, Balić se s majkom vratio u Split.

Nitko kao Ivano!

U Splitu se najprije počeo baviti košarkom, jer to je bio glavni sport u tom gradu. Ipak, svoju pravu sportsku priliku vidio je upravo u rukometu, sportu za koji je pokazao izvanredan talent.

Rukomet je počeo igrati u Splitu. Nakon trogodišnje afirmacije, od 2001. do 2004 godine u Metkoviću, Balić je na četiri godine otišao u Portland San Antonio. Potom, 2008. godine potpisuje za RK Croatia Osiguranje Zagreb. Klupskih trofeja ima bezbroj. Osvojio je kup 2002. godine s Metkovićem i 2009. godine sa Zagrebom te hrvatsko prvenstvo 2009. godine također sa Zagrebom. Potom su kupovi i prvenstva sa Zagrebom postala redovita pojava.

Iako ga se u ljeto 2012. godine povezivalo s mnogim klubovima, odabrao je Atlético Madrid i potpisao jednogodišnji ugovor. Nakon jedne sezone provedene u Atlético Madrid Ivano kao slobodan igrač odlazi iz Madrida. Iako se spominjalo da će produžiti ugovor s Madrižanima, zbog financijski problema ipak napušta madridski klub. Nakon toga Ivano svoju karijeru odlučuje nastaviti u njemačkom HSG Wetzlar, te potpisuje ugovor na jednu sezonu. Svoju posljednju utakmicu Balić je odigrao 5. lipnja 2015. u Bundesligi.

Ipak, najupečatljivije partije pružao je u hrvatskoj reprezentaciji. Nećemo biti nimalo pretenciozni, osvajanje svjetskog prvenstva i olimpijskih igara, oba puta pod vodstvom izbornika Line Červara, bez njega ne bi bilo moguće. Toliko je bio dobar tih godina, ma nenadmašan.

Osvojio je zlato na Mediteranskim igrama 2001. u Tunisu. Bio je prvak svijeta 2003. godine u Portugalu. Osvajač je zlatne medalje na Olimpijskim igrama 2004. godine u Ateni. Drugi je sa svjetskog prvenstva u Tunisu 2005. i europskih prvenstava u Norveškoj 2008. i Austriji 2010. Godine, te dvostruki četvrti na Europskim prvenstvima (Slovenija 2004., Švicarska 2006.).

Redovito je na velikim natjecanjima izabiran za najboljeg igrača turnira (MVP), te je samim tim redovito i u najboljoj momčadi (SP 2003.; EP 2004.; OI 2004.; SP 2005.; EP 2006.; SP 2007.; EP 2008.).

Niska priznanja jde dalje, doslovce u beskonačnost. Proglašen je najboljim igračem svijeta 2003. i 2006. godine, najboljim hrvatskim sportašem 2007. godine, kao i najboljim rukometašem Hrvatske (2004., 2006., 2007. i 2008.) godine.

Dvostruki je dobitnik Državne nagrade za sport “Franjo Bučar” 2004. godine, kao pojedinac i kao član hrvatske rukometne reprezentacije. Posebnu čast dobio je postavljanjem za nositelja hrvatske zastave na svečanom mimohodu otvorenja Olimpijskih igara 2008. u Pekingu, te je na taj način i neizravno proglašen jednim od najboljih hrvatskih sportaša svih vremena.

A pogledajte ovo priznanje, naime 2012. godine na Olimpijskim igrama u Londonu dobio je svoju metro-postaju, imao je čast da bude među 361 velikana olimpijskog sporta. Balić je tako dobio postaju u sjeveroistočnom dijelu Londona na “rukometnoj ruti” u kojoj su još Magnus Wislander, Andrej Lavrov i Camilla Andersen.

U teškom i grubom sportu poput rukometa Ivano Balić ostavio je neizbrisiv trag. Njegova lepršavost, atraktivnost, elegancija i šarm bili su nešto posebno na parketu. Danas je pomoćnik našeg izbornika Hrvoja Horvata, sigurni smo da igrači od njega uče i danas razjapljenih usta. Toliki je on majstor bio.

U utakmicama je davao sve od sebe, nije se libio posvađati sa suigračima, trenerima, izbornicima, pa i djelatnicima Saveza. Toliko je uvijek želio pobjedu.

Autor je čudesne izjave:

“Kada igrač da u utakmici baš sve od sebe i izgubi – opet je pobjednik”!