Facebook: Foto: Buda Mendes

Hrvati na Igrama: Deset komada, deset komada, to je naša nada!

Autor: Andrija Kačić-Karlin

Hrvatsku će predstavljati 86 sportaša u 17 sportova. Nastupit će čak devet osvajača olimpijskih medalja u pojedinačnim sportovima.

Dani se odbrojavaju, olimpijski pokret zajedno s cijelim svijetom očekuje 23. Olimpijske igre u RIo de Janeiru (od 5. do 21. kolovoza). Biti će to prve Olimpijske igre u Južnoj Americi. Brzo i statistički rečeno, na Igrama će nastupiti oko 10.500 sportaša iz 205 zemalja, tijekom 16 dana natjecat će se u 33 sporta, abecednim redom nabrojani: atletika, badminton, biciklizam, boks, daljinsko plivanje, dizanje utega, gimnastika, golf, hokej, hrvanje, jedrenje, judo, kajak/kanu, konjički sport, košarka, mačevanje, moderni petoboj, nogomet, odbojka, odbojka na pijesku, plivanje, ragbi, rukomet, sinkronizirano plivanje, skokovi u vodu, stolni tenis, streličarstvo, streljaštvo, taekwondo, tenis, triatlon, vaterpolo i veslanje.

Hrvatsku će predstavljati 86 sportaša u 17 sportova. Nastupit će čak devet osvajača olimpijskih medalja u pojedinačnim sportovima – Sandra Perković, Giovanni Cernogoraz, Filip Ude, Blanka Vlašić, Damir Martin, Valent i Martin Sinković, Snježana Pejčić i Lucija Zaninović, Hrvatska vaterpolska reprezentacija branit će zlato osvojeno na Igrama u Londonu prije četiri godine, a i hrvatska rukometna reprezentacija nakon bronce iz Londona ponovo kreće u lov na medalju.

Atletičari koji će se nadmetati na Olimpijskom stadionu u Riju su Sandra Perković (disk), Ivan Horvat (skok s motkom), Andrea Ivančević (100 m prepone), Sara Kolak (koplje), Matea Matošević i Marija Vrajić (maraton), Filip Mihaljević i Stipe Žunić (kugla), Blanka Vlašić i Ana Šimić (skok u vis). Atletika je na programu Igara od početka modernih olimpijskih igara u Ateni 1896. godine, a prvo olimpijsko odličje, srebrno, osvojio je Ivan Gubijan u bacanju kladiva na OI London 1948.

Facebook
Facebook

Nakon hrvatskih atletičara, najbrojniji su jedriličari (8) i strijelci (7). Ivan Kljaković Gašpić, Šime Fantela i Igor Marenić, Tina Mihelić, Tonći Stipanović, Petar Cupać i Pavle Kostov te Luka Mratović u Riju će obilježiti 80 godina od nastupa Karla Baumanna, prvog hrvatskog jedriličara-olimpijca, na Igrama u Berlinu 1936. godine. Strijelci Snježana Pejčić, Giovanni Cernogoraz, Josip Glasnović, Petar Gorša, Valentina Gustin, Marija Marović i Tanja Perec nastavit će tradiciju nastupa hrvatskih strijelaca na olimpijskim igrama koja traje od Helsinkija 1952. godine, i to u sportu koji je na programu od samog početka modernih olimpijskih igara.

U plivanju, također još od 1896. godine na Igrama, boje Hrvatske će braniti Matea Samardžić (200 m leđno) i Mario Todorović (50 m slobodno). Podsjetimo da je u tom sportu prva hrvatska olimpijska odličja – zlato i srebro – osvojila Đurđica Bjedov u Meksiku 1968.

Kristijan Đurasek i Matija Kvasina vozit će cestovnu utrku koja starta u tvrđavi Copacabana. I biciklizam spada među sportove koji su na programu Igara od Atene 1896. godine, a već su 1924. u Parizu nastupili prvi hrvatski biciklisti – Đuro Dukanović, Koloman Sović i Rudolf Truban.

U još dva sporta koja su se prvi put na olimpijskim igrama pojavila 1896. u Ateni, gimnastici i tenisu, imat ćemo svoje predstavnike. Prvi hrvatski gimnastičar koji je nastupio na Igrama i ujedno osvojio odličje bio je Dragutin Ciotti na OI Amsterdam 1928. Pod vlastitim hrvatskim stijegom, to je pošlo za rukom samo Filipu Udeu na Igrama u Pekingu 2008. Osim Filipa na konju s hvataljkama, u Riju će nastupiti i 18-godišnja Ana Đerek na preskoku. Nakon što je ispao s programa Igara 1924., tenis se vratio kao pokazni sport 1984. u Los Angelesu, gdje su nastupile Renata Šašak i Sabrina Goleš, koja je osvojila srebrno odličje. U Riju će na terene Olimpijskog teniskog centra izaći Marin Čilić, Borna Ćorić i Marin Draganja.




Veslači Damir Martin u samcu i Valent i Martin Sinković u dvojcu na pariće, nakon što su u četvercu osvojili srebro na OI London, borit će se za medalju zlatnog sjaja, kakvu su osvojili Duje Bonačić, Velimir Valenta, Mate Trojanović i Petar Šegvić na OI Helsinki 1952.

Filip Hrgović (superteška kategorija) i Hrvoje Sep (poluteška kategorija) nastupit će u boksu koji je na Igrama od St. Louisa 1904., a prvo hrvatsko odličje, zlatno, osvojio je legendarni Mate Parlov u Münchenu 1972. godine.

Photo: Petar Glebov/PIXSELL
Photo: Petar Glebov/PIXSELL

U džudu, olimpijskom sportu od 1964. godine, nastupit će Barbara Matić (do 70 kg). Prvi hrvatski olimpijac u judu bio je Goran Žuvela, i to na OI Montreal 1976. Hrvatska će svoje predstavnike imati i u taekwondou – Luciju i Anu Zaninović te Filipa Grgića. Lucija je na OI London 2012. osvojila broncu, a prije nje isti su uspjeh ostvarile Martina Zubčić i Sandra Šarić na Igrama u Pekingu 2008. godine.




Prvi put u povijesti Hrvatska će imati predstavnika u skokovima u vodu. Bit će to Marcela Marić koja će skakati s daske s 3 metara. Radi se o disciplini koja je od 1908. godine na programu Igara, a žene su se pridružile 1912. u Stockholmu.

Uz hrvatsku vaterpolsku i rukometnu reprezentaciju, vizu za OI Rio izborili su i košarkaši. Od Igara u Barceloni i jedinog olimpijskog košarkaškog odličja – srebra – pod vlastitim hrvatskim stijegom prošle su 24 godine. Vaterpolisti imaju u svojoj kolekciji olimpijsko srebro s Igara u Atlanti 1996 godine i zlato s londonskih Igara 2012. godine. Rukometaši se, pak, mogu pohvaliti zlatom iz Atlante 1996. i Atene 2004., kao i broncom iz Londona 2012. godine.

rukomet1-660x330

Šef hrvatske misije na Olimpijskim igrama u Rio de Janeiru Damir Šegota kaže: “Glavni aduti su nam Sandra Perković, braća Sinković, Snježana Pejčić, rukometaši i vaterpolisti uvijek osvajaju medalju. Imamo Cernogorza olimpijskog pobjednika i uz njega Glasnovića koji je u izvrsnoj formi. Sve je moguće. Imamo sigurno desetak šansi, sad ako bude ista razina medalja kao u Londonu mi ćemo biti zadovoljni, a ako bude koja više, prezadovoljni. Brojka od 86 sportaša u 17 različitih sportova garantira dobar nastup naših predstavnika”.

Novinar i nesumnjivo stručnjak za hrvatski i svjetski olimpizam, urednik web stranice – www.olimpijci.hr – Marin Šarec kaže:

“Ljudi vole brojke i neki će reći da broj naših sportaša na ovim Igrama jest manji nego na prethodnim. Ipak, to ne znači da će uspjesi biti manji, ni u kojem slučaju. Ajmo se poigrati malo brojkama. S ovih 86 sportaša je, statistički gledano, nadmašen broj hrvatskih sportašica i sportaša koji su sudjelovali na OI u Atlanti 1996. godine (84) i Ateni 2004. godine (81), ali smo ostali daleko od uvijek željenih 100 olimpijaca. Ta je brojka, naime, premašena na Igrama u Pekingu 2008. (101) i Londonu 2012. (107). Više negoli će ih biti u Riju, hrvatskih je olimpijaca bilo čak i u Sydneyju 2000. (91). Mogli bismo, dakle, reći da se povećanje i smanjenje broja naših sportaša na Olimpijskim igrama odvija u ritmu – korak naprijed, natrag dva. Opet, kad gledate u kakvoj je jakoj konkurenciji izboreno ovih 86 mjesta onda je to pomalo i impresivno”.

Šarec ističe da ipak u hrvatskom sportskom izalsanstvu nedostaje nešto novo. Ističe u nekoliko rečenica:

“Rekoh, kvaliteta nije nužno vezana uz kvantitetu, pa je sasvim izvjesno da će hrvatski olimpijci po broju i boji odličja u Riju nadmašiti i pekinški i londonski doseg. Puno je zanimljivije pogledati tko će ta odličja vjerojatno osvojiti. Naime, za prognoziranih devet ili deset odličja glavni su kandidati oni koji su ih osvajali i u prethodna dva olimpijska ciklusa! I to nešto kazuje, zar ne”?

Često se u medijima spominju očekivanja od čak deset medalje, je li tako nešto moguće?

“Moguće jest, ali ne treba biti opterećen brojem medalja, i ostali naši sportaši mogu doprinositi ocjeni o uspješnosti svojim dobrim plasmanima. Analizirajmo, u nadmetanje za nove medalje s evidentnim izledima, ali ipak i očekivanjima, krenuti će osvjaači medalja iz Pekinda, Blanka Vlašić, Snježana Pejčić i Filip Ude te londonski medaljaši Sandra Perković, Giovanni Cernogoraz, Damir Martin, Valent i Martin Sinković, Lucija Zaninović, vaterpolska i rukometna reprezentacija. Tu su i boksači, Sepp i Hrgović, kao novi favoritići. Uz vječne favorite za odličja jedriličare, to bi bilo to. Nekima će to pokazati da se hrvatski vrhunski sport već godinama vrti u istom krugu s istim malobrojnim sportašima i sportovima, dok će drugi reći kako ovo nije loše, jer smo konačno pronašli desetak sportova u koje vrijedi više ulagati i od njih stvoriti bazu”.

No, problem financiranja sporta koji se u 25 godina samostalnosti hrvatske države još nije otklonio kao giljotina visi iznad sportaša koji su čak i izborili Igre u Rio de Janeiru. Šarec ističe da je hrvatski sport prepušten stihiji, dezorganiziran i slabo organiziran, bez financijske sustavnosti, te kao takav prijeti i svojim urušavanjem za sva vremena. Ilustrira sa zanimljivim primjerom:

“Problemi su stalni i pitanje je koliko će se ovakvo stanje moći izdržati. Kod nas se još uvijek rezultati temelje na iznimnom talentu i istom takvom entuzijazmu pojedinaca, uz vrlo slabašan ili nikakav upliv sustava. Primjerice, predsjednik Hrvatskog atletskog saveza Ivan Veštić, koji će u Riju imati čak desetero sportašica i sportaša, već sad ima noćne more zbog golemih dugovanja u koje je ušao da bi tim svojim olimpijcima osigurao adekvatne pripreme. Hrvatski olimpijski odbor se tu ponašao skoro pa saboterski, a i u ovogodišnjem proračunu je za hrvatsku atletiku osiguran iznos koji, otprilike, odgovara polovici lanjskih financijskih gubitaka Sportske televizije. Drukčije ni ne može biti kad je predsjednik HOO-a vrlo jasno rekao da nikakvih jasnih kriterija za raspodjelu novca neće i ne može biti sve dok je on tu gdje je. O resornom ministarstvu i tamošnjim kadrovima da i ne govorimo… Ni rezultati, ni masovnost, ni tradicija, ni relevantnost u svjetskim okvirima, ni bilo koji drugi opipljiv element neće tako skoro biti ozbiljan argument kad je o financiranju sporta u Hrvatskoj riječ. I što drugo, tako jest kako jest. Unatoč svim strukturnim problemima veseliti ćemo se hrvatskim uspjesima i što je najgore svaki uspjeh će pokriti sve strukturne i iskonske probleme”, završava upućeni Šarec.

S druge strane, mediji, sa svih meridijana i paralela, opširno pišu o organizacijskim i sigurnosnim problemima organizatora Igara u Rio de Janeiru. Voditelj hrvatske misije Damir Šegota govori:

“Organizatori garantiraju sigurnost po zadanom standardu. Međutim, mi smo poduzeli dodatne mjere zbog situacije u Riju. Informirali smo članove delegacije kako se ponašati u određenim kritčnim situacijama. Bez mog odobrenja i odobrenja vođe tima određenog spota nema izlaska i boravka u selu, pogotovo ne u večernjim satima. Bit ću oko toga prilično rigidan po cijenu toga da šaljem ljudenatrag u Hrvatsku bez obzira o kojem se sportašu radi. Bolje da tako nešto napravimo nego da hodamo po bolnicama”.

O smještaju u olimpijskom selu Šegota veli:

“Bio sam u olimpijskom selu u Rio de Janeiru prije stotinjak dana, sve je bilo u visokom stupnju izgradnje i više manje je gotovo, ali očigledno Brazilci imaju tendenciju raditi sve u zadnji čas. Vjerujem da će oni sve napraviti, ali imam osjećaj da će situacija biti napeta”.

Autor:Andrija Kačić-Karlin
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.