Foto: GuliverImage/AP Photo/Gries

Glasoviti Hrvat naoružan dolazio Titu: ‘Nitko nije pomišljao uzeti mu pištolj, samo su se sklanjali’

Autor: Ivor Krapac

Borilački sportovi su kroz godine donosili puno nastupa i uspjeha za hrvatske sportske asove na Olimpijskim igrama, a u ovoj, olimpijskoj godini prisjećamo se jednog asa iz malo drugačijih borilačkih voda, s posebnom pričom u karijeri, ali i mimo borbi u kojima je sudjelovao. Pamti se što je sve prošao glasoviti Ličanin Marijan Matijević, čovjek kojem je ove godine obilježena 146. obljetnica rođenja…

Proslavio se kao profesionalni hrvač, a glas koji je stekao ga je doveo i do ‘vrhuške’ tadašnje Jugoslavije, između ostalog, i do Josipa Broza Tita, u priči koja je pokazala koliko je snagator iz Like bio odvažan, poseban, nekako sav svoj. O tome je za srpski Blic jednom prilikom govorila Matijevićeva unuka. Priča je išla da je Tito cijenio snažnog Ličanina, Matijević je po prisjećanju unuke tri puta odlazio na primanja u Beograd, a svaki puta išao je naoružan. Kod sebe je imao pištolj, a tako je ostalo i nakon susreta s osiguranjem tadašnjeg predsjednika Jugoslavije.

“Osiguranje nikad nije ni pomišljalo da bi mu ga oduzelo. Samo su mu se sklanjali s puta”, pričala je unuka slavnog Hrvata o svojem djedu i o pištolju koji je nosio. Tako je to išlo dok je dolazio u Beograd, a sve što je prošao hrvajući se s drugima, pokazuje da se Marijan Matijević itekako znao snalaziti i svojim golim rukama. Naizgled nije bio tjelesno toliko moćan, ako se uzme u obzir da je imao 170 centimetara visine i da nije prelazio 100 kilograma težine, ali Ličanina to nije zaustavljalo u pokazivanju što zna i može protiv ljudi koji su bili ozbiljnijih dimenzija.




Otišao u Berlin i zarađivao za život

Marijan Matijević bio je rođen 10. siječnja 1878. u Dubokom Dolu u Lici, a za njega se pročulo nakon prihvaćanja izazova u Berlinu, u gradu u kojem se smjestio i ondje zarađivao za život. Radio je to fizičkim poslovima, danas bi se to reklo, na ‘baušteli’, tako je ojačao, a s tom razvijenom moći iskazao je u nadmetanju snage u kojem mu je protivnik bio Hugo Weber, u to vrijeme jaki atletski prvak.

Uvjeren u to da ga nitko ne može nadmašiti, Weber je jedanput ponudio 500 zlatnih maraka za nagradu ako ga netko uspije dobiti u hrvanju, a Marijan Matijević je na taj izazov odgovorio impresivnom pobjedom. Uhvatio je Webera, ne mareći za to da se radilo o majstoru koji je imao oko 150 kilograma. Protivnika koji je izdao izazov za lijepu nagradu podignuo je iznad glave i bacio ga je na pod, a slijedile su potom i nove prilike za ovog Ličanina koji je s vremenom zbog pokazane snage dobio nadimak – hrvatski Samson.

Drugi izazovi su slijedili, a jedan od njih bio je protiv Talijana Prima Carnere. Talijanski snagator bio je prvak svijeta u boksu tijekom ’30-ih godina prošlog stoljeća, bavio se i hrvanjem, a dio slave stekao je i u karijeri glumca. Što se okršaja s Marijanom Matijevićem tiče, pamti se da se to dogodilo na priredbi na kojoj je Hrvat bio ranjen, ali ne zbog borbe sa svojim talijanskim protivnikom.




Svjetina se uskomešala

Okršaj s Primom Carnerom dogodio se 1937. godine u Rijeci, a Marija Matijević je nastradao poslije meteža među gledateljima koji su pratili borilačku priredbu. Svjetina se uskomešala, a u tom neredu, hrvatski Samson doživio je lom desne ruke i nekoliko uboda nožem nakon što su izbili neredi. Kasnije se liječio u Budimpešti, a ta neugodna epizoda nije zaustavila Matijevićevu karijeru tijekom koje je obilazio svijet.

Dok je bio na turnejama, snažni Ličanin došao je i na američko tlo, a ondje se upoznao s još jednom slavnom osobom  bio je i u Americi, ondje se upoznao s Nikolom Teslom, još jednim slavnim Ličaninom. Na američkom tlu bio je nagrađen i odličjem na kojem je bio opis koji je govorio sam za sebe: “Najjači čovjek na svijetu”. Brojne priče pritom su se raspredale o snazi i posebnosti Marijana Matijevića.

Pamte se turneje koje je imao u Sjevernoj i Južnoj Americi, došao je i do Kine, a na postajama kojima je prolazio svijetom ostao je upamćen kao nepobjediv u hrvanju. Nitko nije uspio savladati Samsona iz ličkog Dubokog Dola nakon što se s njim išao hrvati, a pamti se da se pričalo i kako je Matijević golim rukama lomio konjske potkove, savijao čelične cijevi, vukao brodove, pod zubima razvlačio željezni novac…

Luka Modrić kupio luksuzni penthouse u centru Zagreba, otkriveno koliko je na njega potrošio

Ponosno je rekao odakle dolazi

U vrijeme u kojem se za njega pročulo, snažni Hrvat nije zaboravio odakle dolazi. Tome svjedočanstvo daje poruka koju je imao na starinskom hrvatskom, nakon što su ga pogrešno predstavili kao Austrijanca u vrijeme tadašnje Austro-Ugarske Monarhije. Jasno je dao do znanja da je bio predstavljen pogrešno.

“Poštovana gospodo, nisam ja Austrijanac. Ja sam Hrvat, rođen u kršnoj i ponosnoj Lici, u podnožju Velebita – starca, di vukovi viju, di lisice laju, di skakavci žito pojedoše. Tamo di se rđa sije, a niču junaci… Di namjernik dobri nikada zanoćiti neće pod vedrim nebom, gladan i žedan, i gdje zlonamjeran tuđin nikad nije miran omrčao niti spokojan osvitao…” pamte se riječi Marijana Matijevića.

Puno toga prošao je za života, boreći se, putujući i stječući brojna iskustva. Samson iz Like preminuo je 1951. u Zagrebu u 74. godini, a na Božić te godine pokopan je na Gradskom groblju u Županji. Preminuo je nakon borbe s teškom upalom pluća, a posljednji nastup u borilačkim vodama imao je samo sedam dana prije smrti. Posljednji nastup bio je humanitarnog karaktera, a na humanitarnim priredbama bio je zvijezda i niz puta ranije u karijeri…

Autor:
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.