Foto: Tea Cimas / Cropix

Čuvenom Hrvatu JNA je uskratila olimpijsku medalju: Napustio je svetinju da prehrani obitelj

Autor: Dnevno.hr/K.I.

Tužna vijest potresla je hrvatski sport u nedjelju. U dobi od 75 godina napustio nas je velikan hrvatske atletike Luciano Sušanj. Ostat će zapamćen po europskom zlatu iz Rima 1974. godine, a državni rekord kojeg je postavio u utrci na 800 metara još nije oboren. Povodom njegove smrti prisjetili smo se lika i djela jednog od najvećih hrvatskih sportaša uopće.

Ako se uzme u obzir činjenica da su dosad održana čak 24 izdanja europskih atletskih prvenstava, njegov rezultat u vremenu 1:44.07 ima posebnu težinu jer je i dalje drugi najbolji u povijesti europskih prvenstava i ne postoje ozbiljne naznake da bi uskoro mogao pasti usprkos silnom napretku u tehnologiji, opremi i svemu ostalome.

“Da treninzi pionira Rijeke nisu preseljeni s Kantride, vjerujem da bih napravio solidnu nogometnu karijeru. U moje vrijeme sportom su se djeca počinjala baviti jako kasno. Tako sam ja počeo trenirati nogomet s 12 godina. Kuća mi je bila 200 metara od stadiona na Kantridi. Kasnije, kada su omladinski pogon Rijeke preselili na drugu, meni dalju lokaciju, odustao sam od nogometa. Igrao sam u generaciji s Ivanom Kocijančićem i Vinkom Srokom koji su kasnije igrali za jugoslavensku reprezentaciju”, ispričao je Sušanj u jednom intervjuu za Večernji list.

Teški uvjeti

Kako je na Kantridi bio i Atletski klub Kvarner Sušanj je kao 16-godišnjak, dakle prilično kasno, odlučio promijeniti sport. Počeo je trenirati prvo skok u dalj, a potom se prebacio na trkačke discipline. U početku je, kako je sam priznao, trenirao svega tri puta tjedno, a i tako je uspio postati prvak Balkana na 400 metara u disciplini koja mu je u početku bila najjača.

Sa samo 22 godine otišao je iz sporta i zaposlio se u tvornici Torpedo kako bi imao od čega živjeti, da bi se atletici vratio 1971. godine i potom sljedeće godine izborio plasman na Olimpijske igre u Münchenu. Nažalost, na njima nije nastupio iako je već bio u Olimpijskom selu, ali je istegnuo mišić. Već tada je donio odluku o prebacivanju na 800 metara, ali je na Europskom prvenstvu u Rotterdamu sljedeće godine opet trčao na 400 metara. S Eura se vratio sa zlatom i rezultatom 46.38 koji je i danas hrvatski dvoranski rekord.

“Ne mogu više ovako živjeti. Od obećane hranarine od 800 dinara, koju devet mjeseci već nisam vidio? Od novih obećanja? Od plaće supruge kemijskog tehničara u Rade Končaru (1100 dinara)? Ne. ne. Ili ću se morati ostaviti svoje velike ljubavi atletike ili… Morat ću nekuda. U neki drugi grad. U neki drugi klub. Tamo gdje postoje i pažnja i shvaćanja i tretman. Ovako dalje “po riječki” neće više biti moguće”, govorio je Sušanj tada u razgovoru za Sportske novosti.




Bez razumijevanja od JNA

Nije na kraju napustio Rijeku, ostao je na Kantridi, definitivno se prebacio na 800 metara i na Europskom prvenstvu u Göteborgu osvojio zlato u spomenutoj disciplini slaveći ispred Mađara Andrasa Zsinke. Očekivanja uoči nadolazećeg Europskog prvenstva na otvorenom bila su stoga velika. A glavni rival bio mu je Marcello Fiasconaro, u tom trenutku svjetski rekorder na 800 metara. U završnom sprintu u posljednjih 200 metara slomio je konkurenciju i stigao do naslova europskog prvaka na otvorenom. Fiasconaro je završio tek šesti, a najbliži Hrvatu s velikih 1.70 sekundi zaostatka bio je Britanac Steve Ovett.

Prema očekivanjima Sušanj se trebao boriti za medalju i na Olimpijskim igrama u Montrealu 1976. godine, ali je prije toga dobio poziv za vojsku. Stigao mu je poziv iz JNA, a traženu odgodu služenja vojnog roka nije dobio. Stoga je pripreme za Olimpijske igre odrađivao u uniformi, te je na kraju u utrci u kojoj je Alberto Juantorena srušio svjetski rekord završio na šestom mjestu.

“Pisao sam molbu Generalštabu JNA da me privremeno oslobodi služenja vojske barem dok Olimpijske igre ne prođu, ali nisu imali razumijevanja za to. Ne kažem da u vojsci nisam imao uvjete za treninge, ali to ipak nije bilo to. Inače, bio sam u vojsci u Puli i, koliko se sjećam, bio sam u to vrijeme jedini ozbiljan sportaš u vojarni”, rekao je svojevremeno Sušanj za Večernji list.




Foto: Matija Djanjesic / CROPIX

U dva saziva Hrvatskog sabora

Olimpijske igre u Montrealu bile su mu ujedno i posljednje veliko natjecanje. Od sporta se oprostio svega nekoliko tjedana Igara uoči 28. rođendana. Pronašao je posao kako bi prehranjivao obitelj jer od atletike nije mogao živjeti.

“Bio sam blizu tridesete i morao sam se ponovno zaposliti kako bih uzdržavao obitelj, suprugu i dvojicu sinova. Zaposlio sam se u nekadašnjoj SOFK-i grada Rijeke, a 14 godina bio sam i predsjednik Hrvatskog atletskog saveza, od 2000. do 2014. godine”, otkrio je Sušanj koji je 2002. godine proglašen najboljim hrvatskim atletičarom u povijesti.

Osim u sportu Sušanj je djelovao i u politici. Jedan je od osnivača hrvatske regionalne stranke Primorsko-goranskog saveza, a u razdoblju između 1990. i 1992. godine bio je zastupnik u Hrvatskom saboru i opet između 2000. i 2003. godine. U rodnoj Rijeci obnašao je i dužnost zamjenika gradonačelnika od 1997. do 2005.

Potresno pismo sportašice iz zatvora: ‘Čuvari mi skidaju gaćice, baš sve provjeravaju’

Autor:Dnevno.hr/K.I.
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.