Od drugog golmana Hrvatske na Euru do dostavljača paketa, evo zašto je tako završio

Metković je krajem prošlog i početkom ovog stoljeća bio rukometna metropola Hrvatske. Iako nikad nisu bili prvaci, a naslov im je sramotno oduzet oni su se osjećali šampionski. Dali su hrvatskom rukometu mnoge njegove legende.

Jedan od njih je Goran Čarapina. Sjajni vratar koji je bio dio ekipe na EURO-u 2010. kada je Hrvatska u Austriji poražena u finalu od Francuske. On je danas daleko od rukometa.

Svako jutro kreće iz doline Neretve, iz skladišta u Opuzenu prema Dubrovniku, a njegov rajon obuhvaća Vukovarsku ulicu, grušku obalu… Zapravo, veći dio Gruža. Danas je dostavljač.

Novi posao

“Svako jutro u 6 sati u Opuzen iz Zagreba dolazi kamion ili kombi, ovisno o broju paketa, koji se istovara. Oko pokretne trake duge stotinjak metara su kolege raspoređeni po rajonima, recimo za Župu, Mokošicu, Konavle, Cavtat… Svatko s trake uzima pakete s adresama s njegovog područja. Na kraju se teret raspodjeli i izjednači, da nitko nije preopterećen.

Potom svaki dostavljač skenira paket koji zadužuje. Potom radiš dostavnu listu, kako skeniram pakete po redu tako mi po redu stoji i adresa, ime i prezime i broj mobitela primatelja… Moraš biti koncentriran da kasnije kod dostave ne gubiš vrijeme. Kad je sve uredno posloženo, dobiješ papire, pakete ukrcaš u kombi i krećeš. Kad dođeš pred Dubrovnik” govori za Dubrovački vjesnik.

Zatim dodaje: “Trebaš imati čelične živce da bi to mogao izdržati. Kad kreneš, najčešće oko 30 posto ljudi nije kući pa ih zoveš, tijekom smjene imaš 200, 250 poziva, a nekad i više. Netko je čak u Splitu pa se dogovaraš kad se vraća… Kad te netko lijepo zamoli, ništa nije problem, a kad ti netko kaže: ‘Ti meni moraš donijeti tu i tu… ‘ Ne, naša je dužnost paket donijeti na adresu. Ako primatelj nije kući, ostavimo obavijest. Paket na istu adresu možeš nositi tri puta, a nakon toga se vraća pošiljatelju. Nekad kad s kombijem zaglaviš u ulici, u toj sekundi kad bi trebao dati paket dobivaš ‘poziv u pozivu’… Zadržiš hladnu glavu, još je vrućina, 37, 38 stupnjeva ljeti… ”

Za kraj dotaknuo se karijere: “Imao sam tešku ozljedu u Njemačkoj, tad sam potpisao za Emsdetten u Bundesligi u Njemačkoj, pukao mi je mišić stražnje lože i nakon toga nema mogućnosti operacije i praktički mi je profesionalni karijera bila gotova. Ugazio sam na loptu na parketu i noga je proklizala, nastalo je puknuće od 22 centimetra… Poslije toga sam pokušao 2013. u Poreču, ali uvijek je postojao strah, to je baš bila preteška ozljeda da bi se mogao nastaviti baviti rukometom.

Igrao sam Ligu prvaka s Metkovićem, osvojio sam kup EHF-a, bio sam jednu godinu u RK Izviđač iz Ljubuškog, oni su igrali Ligu prvaka i to mi je jedna od ljepših uspomena… U Splitu sam bio nekih šest godina. Generacija sam s Blaženkom Lackovićem i Igorom Vorijem, igrali smo u mladoj reprezentaciji. Bila su to lijepa iskustva, opet bih sve ponovio!”

(VIDEO) Ovakve hit scene može nam ponuditi samo Kup: ‘Nemoj pucat, dodaj mu’, a onda senzacija