‘NOSI KLAVIR, RAZVALJUJ TA VRATA’! Tereza zbog Ćire došla na Kosovo, slijedilo iznenađenje za sve

Smrt Ćire Blaževića rastužila je cijelu regiju. Poznavali su ga mnogi, a na mnoge je ostavio veliki utjecaj, a o njemu su sada progovorili i glazbeni velikani.

Jedna od njih je i Tereza Kesovija. Svoje oduševljenje s Ćirom doživjela je u Prištini 1985. kada ju je pozvao u zadnjem kolu te povijesne sezone za Prištinu. Klub je s dna ljestvice doveo na poziciju broj 10, a klub s Kosova je imao najveću posjećenost u ligi.

“Posljednja utakmica prvenstva u sezoni 1984./1985. “Ćiro, Ćiro, Ćiro, majstore”, orilo se sa svih strana, tisuće oduševljenih navijača izvikivalo je gromkim glasovima ime čarobnjaka koji je pred njihovim očima nemoguće pretvorio u stvarnost” priča slavna pjevačica u svojoj knjizi.

Ćiro je sve sredio

Ispričala je kako je Ćiro sve sredio: “Ne brini, sine, sve će teb’ tvoj Ćiro nać’. Dobit ćeš kopačke, a dres, što će t’, bona, dres, ‘vako si najbolja! U taj je čas klupski oružar već stajao kraj mene noseći u rukama kopačke i dres, oboje preveliko za najmanje dva broja, ali to Ćiru ne zabrinjava.”

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli TEREZA KESOVIJA – OFFICIAL (@terezakesovijaofficial)

“Moj “trijumfalni” izlazak na svježe pokošen travnjak, koji mi se učinio pet puta većim, navijači su pozdra vili na nogama. “Ćiro, Tereza, Ćiro!”, grm jelo je sa svih strana. Mahala sam rukama glumeći opuštenost, a zapravo mislila: “Majko moja, ako falim, smijat će mi se cijeli stadion.” Evo me na centru, netko postavlja lop tu pred moje noge i naređuje: “Udri!” Moram šutnuti loptu kud puklo da puklo. I zamahnem ja svom snagom. Poletje lopta, ali poletje i kopačka s noge. Samo Bog zna na koju stranu. Razdragani navijači gromoglasnim pljeskom nagrađuju moj šampionski šut. S bijelim šalom oko vrata, elegantnim skokom kraj mene se zaustavlja “njegovo božanstvo Ćiro” prisjeća se Tereza.

Prisjetila se i nezgode s klavirom dok su tražili da zapjeva: “Ajde, momci, mojoj kući na šesti kat i donesite klavir, brže! Nakon nešto više od pola sata na ulazu u restoran začuje se buka i galama. Klavir je tu, ali su vrata dvorane preuska i ne može kroz njih.  ‘Što ne može, razvaljuj vrata kad ti kažem! Nema druže ovo i ono, rekao sam, razvaljuj vrata!’ Bula i ja užasnuti, ne možemo vjerovati, ali nemamo kamo. Nije to bila molba, nego naredba. Otpjevala sam nekoliko pjesama ne osvrćući se na Buline muke uz raštimani klavir” zaključila je Tereza u priči s Kosova.