Foto: Igor Soban/PIXSELL

ZAGREB JE DAO MILIJARDU KUNA ZA JEDNU TRIBINU! A sad je i jedini glavni grad Europe bez reprezentacije!

Autor: Andrija Kačić Karlin

Po društvenim mrežama koje su i ogledalo naše stvarnosti za vrijeme utakmice Hrvatske i Slovačke u Osijeku dijeljena je jedna zanimljiva objava. Koja se tiče i reprezentacije i Zagreba i stanja našeg sporta uopće, ali i svih nas. Nismo jednom ponovili – Zagreb je jedini glavni grad u Europi u kojem njegova nogometna reprezentacija ne može igrati utakmice. Jedini!

I dok su se hrvatski navijači u Osijeku, na stadionu Gradski vrt na hladnoći i pljusku smrzavali, ljudi u toplini svog doma, u papučama, čitali su objavu koja Zagrepčanima par i srce i dušu.

A dotična objava izgledala je ovako:
‘NAVIJAČKI HRVATSKE NOGOMETNE REPREZENTACIJE IZ ZAGREBA!!!
Jeste li vi svjesni da još dugo godina nećete gledati na stadionu u Maksimiru naše ‘Vatrene’? I ništa to vama ne znači? Nikakav otpor zbog toga? Sportski Zagreb se ugasio, sramota!’

Zagreb u nezgodnoj situaciji

Objava je točna kao točka na kraju rečenice. Nema se tu što dodati ni oduzeti. Zagreb se našao u nezgodnoj situaciji, a perspektiva da će iz nje skoro izaći ravna je nula.

Ni prošla gradska vlast kojoj je na čelu bio pokojni Milan Bandić u dvadesetak godina nije ništa poduzela, a nova vlast koju predvodi Tomislav Tomašević već na startu svojeg mandata ima problema na svim razinama, a stadion, gradnja novoga, ne da se ne spominje. Ta se riječ ne izgovori ni šaptom.

U ovoj priči optimizma nema, pesimizam koji je zavladao po tom pitanju postao nam je nešto sasvim normalno, ne ‘novo normalno’ nego ‘odavno normalno’. Glede sportske infrastrukture, napose nogometne, Zagreb je debela europska provincija.

Foto: Slavko Midzor/PIXSELL

I koga briga što u hrvatskom sportu, koji se satire pod besparicom i padom kvalitete, možda za privlačenje publike vrijede još samo Dinamo i nogometna reprezentacija. Ima u Hrvatskoj sjajnih, vrhunskih, divnih sportaša, mahom pojedinaca. Međutim, oni, kao i svugdje u svijetu, ne privlače na desetke tisuće navijača, promatrača.




Kod nogometa je drugačije, nogomet je sport u kojem je publika bitna, što je događaj masovnije posjećen to u nogometu znači da je taj događaj veći, značajniji, spektakularniji.

Zagreb je tu igru s magnetizmom publike odavno izgubio. To je grad koji nema pristojan stadion, a onaj kojeg ima neviđeno je ruglo, kolikogod ga mi voljeli i poštovali. Jedna tribina je zbog poremećene statike nakon potresa posve izvan upotrebe, a i sve one druge nisu ni natkrivene, nedostaje toaleta, popratnih sadržaja, čega sve ne!

O ovome krucijalnom pitanju za naš nogomet nema glasi niti od premijera, vlade, u Saboru se priča ‘čiji je otac bio ustaša a čiji partizan’. Stadiona u Zagrebu nema na vidiku. Zagreb je uistinu prva sportska provincija.




A ima dvorana napretek koje nema tko napuniti. A mjesta u tim dvorana za nekoliko desetaka tisuća ljudi. Velika, popularno zvana ‘Ledena’ dvorana Sportskom doma s kaapcitetom od sedam tisuća gledatelja, pa mala dvorana koja je također velika, barem za četiri tisuća ljudi. Pa Cibonina dvorana za šest tisuća ljudi, te naposljetku novozagrebačka Arena s kapacitetom koji doseže i do 15 tisuća. A košarkaši Cibone nikad slabiji, rukometašima PPD Zagreba davno su prošli dani sportske slave, drugih kolektiva vrijednim spomena koji bi napunili tribine – nema. Ili su se stropoštali kvalitetom ili su nestali… Uzalud nam, dakle, sve te dvorane.

K tome, uzalud Dinamo sjaji u Europskoj ligi ili Ligi prvaka, pa ni reprezentacija nije potakla vlasti u gradu, kao ni vlast koja vodi zemlju da potaknu rješenje te sramote. Čak je i sramota preblaga riječ za činjenicu da je Zagreb postao prava sportska provincija. Prije je riječ o debaklu zdravog razuma. Gradio se pompozno novi stadion, tad je ulupano čak milijardu kuna u jednu i pol tribinu, ali tu je sve i stalo…

Zagreb ovo nije zaslužio. Jasno, uvijek se može zapasti u takvu ili sličnu situaciju, ali se onda mora primijetiti dobra volja da se egzaktan, velik i ponižavajući problem počne rješavati. Mi to ne vidimo. U glavnome hrvatskom gradu sve funkcionira na ‘status quo’ način. I izgleda da nikoga nije briga. Ma ne izgleda, nego je nebriga modus operandi onih koji nas vode.

Možda će biti zgodno da Hrvatska kao domaćin zaigra na nekom pravom stadionu u Frankfurtu, Muenchenu, Beču, gdje živi veliki broj naših ljudi. Jest, imamo krasan Poljud, makar i njega valja renovirati, ali opet nema smisla stalno igrati u jednom gradu. Split jest kao domaćin „vatrenih„ bio zanemaren, ali jednu nepravdu ne smije se ispravljati drugom. Uskoro bi i Osijek trebao dobiti novi stadion, za utakmice s malo posjetitelja mogu poslužiti Pula i Osijek.

Ali, ovako zaboraviti Zagreb! Pa to je ravno kaznenom djelu!

Autor:
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.