fbpx
Foto: Dnevno

(VIDEO) DONOSIMO MUČNU REPORTAŽU O HRVATIMA IZ BiH! Četnici im razorili grad, Dalić se zbog njih slomio

Autor: Andrija Kačić Karlin

Dolazak izbornika hrvatske nogometne reprezentaciju u srednju Bosnu, u Novi Travnik, gdje je dočekan od hrvatskog pučanstva poput pravog junaka prisjetio nas je na sve priče iz rata u Bosni i Hercegovini u kojem su baš Hrvati iz srednje Bosne bili najveće žrtve. Izolirani i opkoljeni u srazu s muslimanskim snagama pretpjeli su silne žrtve, broj im se smanjio za gotovo pedesetak posto, a narod koji ie ostao teško živi. Štoviše, sve veći broj mladih bježi u inozemstvo, makar nekih poslova i ima, ali plaće su male i fakat se teško živi.

Dolazeći u Novi Travnik domaćini u lokalnom kafiću “Star” gdje se okupljaju mladi Hrvati odmah su nas upozorili da je “upravo jutros otišao pun autobus mladih ljudi prema Njemačkoj, da ostane”. Sudbina je to mnogih mladih ljudi iz ovoga područja, no mali broj Hrvata u Novom Travniku smanjuje se i tuga koja se ojseća zbog tih migrcija je baš intenzivna.

Rezimirajmo osnovne podatke. Položaj općine Novi Travnik u Bosni i Hercegovini Prema popisu iz 1991. godine ukupan broj stanovnika općine bio je 30.713. Općina je smještena najvećim dielom u dolini rječice Grlonice, između planina Vilenice, Komara, Radovana i Vranice. Okružena je općinama: Travnik, Vitez, Fojnica, Uskoplje i Bugojno. K tome, mora se znati da je Novi Travnik uistinu – novi grad.


Dakle, utemeljen 1949. godine za radnike novoosnovane tvornice MMK “Bratstvo”, kada biva nazvan Novi Travnik (prema obližnjem starom gradu Travniku). Prvotno se zvao Kasapovići prema obližnjem selu Kasapovićima. U novo naselje doselili su i stručnjaci iz cijele bivše države, iz Slovenije, Hrvatske i Srbije.

U modi kada su se imena gradova davali po revolucionarima Novi Travnik je 1981. godine preimenovan je u Pucarevo, po Đuri Pucaru, partizanskom heroju iz Drugog svjetskog rata. Staro, izvorno ime Novi Travnik vraćeno je 1990. godine.

Područje Središnje Bosne obuhvaćeno je velikosrpskim teritorijalnim pretenzijama prema prema planu Krajina-92 Banjolučkog korpusa JNA. Po njemu su ciljali zauzeli Jajce, Bugojno, Travnik i Kotor Varoš te Usoru i Žepče radi spajanja Teslića i uporišta na Ozrenu. Srednjobosanske hrvatske snage u toj su najosjetljivijoj fazi rata bile ključne u zaustavljanju srpskih paravojnih snaga na Komaru, Mravinjcu i Vlašiću.

Tada je muslimansko vodstvo u Sarajevu mimo Hrvata radilo na aranžmanu s tzv. JNA pokušavajući ju pretvoriti u nekakvu vojsku BiH. Od travnja 1992. godine pripadnici srpskih paravojnih snaga i tzv. JNA napadaju civilno pučanstvo Općine Travnika i ostale prostore Središnje Bosne. Zborno područje HVO Vitez na proljeće 1992. godine oslobodio je bez borbe vojarnu u Novom Travniku i drugdje po Srednjoj Bosni (Travnik, Busovača, Kiseljak, Vitez). Tek su za skladište oružja u Slimenima kod Travnika poduzeli oružanu akciju, pri čemu su poginula dvojica pripadnika HVO Vitez, a JNA je za osvetu iz zrakoplova raketirala Busovaču.

Hrvati su uspostavili obranu. Travnička brigada HVO-a i pripadnici postrojbi Zbornog područja HVO-a Vitez uspostavili su obrambene crte na padinama Vlašića u dužini od 60 kilometara. Odlučili su poduzeti akciju zauzimanja strateški važne kote Galice. I nadalje, 14. svibnja 1992. snage HVO oslobodile su strateški važnu kotu Galicu (1460 m), s koje se vidi Lašvanska dolina. Vojni i politički čelnici HVO Središnje Bosne pozvali su tadašnje muslimanske vojne čelnike da im se u toj operaciji pridruže.




Nisu se pridružili i bila je to prvo okretanje leđa snaga Armije BiH u Središnjoj Bosni. Sutradan 15. svibnja velikosrpske snage su ih zarobile i pobile i to je bio prvi je masovni zločin kojeg su srpske paravojne snage počinile nad Hrvatima u Središnjoj Bosni. Nakon ovoga zločina srpske su paravojne snage napale i okupirale devet hrvatskih sela na području općine Travnik te protjerale pet tisuća Hrvata stanovnika tih sela.

Nakon što je HVO zauzeo Galicu i prostore Vlašića, srpske su snage granatirale Travnik i Novi Travnik, kao i dijelove Zenice tijekom 1993., a čelnici bošnjačko-muslimanske vojske za to su optužili HVO. Lipnja 1992. HVO je bez pomoći Armije BiH u susjednom Novom Travniku oslobodio tvornicu oružja Bratstvo. Tad je došlo do sukoba između HVO-a i Armije BiH jer su bošnjačko-muslimanski vojnici smatrali da im dio oružja pripada.




U Novom Travniku je pri osvajanju vojarne JNA i postavljanja zastave došlo je do velikog raskola između Hrvata i Muslimana i čak je prijetila opasnost da dođe do potpunog raskola, što se zapravo i dogodilo, osjeti se i danas. Ali, živjeti se mora i danas je u Novom Travniku mirno, makar su podjele još uvijek i teritorijalno i psihičke stroge i vidljive.

Pa, više od 25 godina nakon rata, Novi Travnik nije u potpunosti uspio prevladati etničke podjele. U ovom gradu u srednjoj Bosni, 90-ih godina prošlog stoljeća ratovali su Armije BiH i HVO, što je do danas ostavilo nevidljivu granicu koja grad dijeli na bošnjački i hrvatki dio. Druženja i multkulturalnost gradu, u kojem je nekada živjelo više od 20 nacija, pokušavaju obnoviti članovi udruženja “Reunion“ koji jednom godišnje organiziraju druženja svih Novotravničana.

Priča nam čovjek, Hrvat koji je ostao u Novom Travniku.

“Nigdje to ne piše i nigdje se ne objavljuje ali Novi Travnik je podijeljen grad. Meni je zbog toga teško i to me boli, ali sreća da su mi djeca otišla odavde i da ne gledaju ovu sramotu. Da nije bilo rata ovdje bi bila oaza mira, ali dođoše primitivci i napravili su nered“.

Bilo da su ostali u Novom Travniku, podijeljenom na dva dijela ili da su iz njega otišli, svi koji su rođeni u ovom gradu slažu se u tome da bi Novi Travnik, bez rata, danas bio moderan industrijski centar. O svojedobnoj socijalističkoj povlaštenosti stanovnika Novog Travnika govori i film „Grad od deset ljeta“ iz 1958. godine, koji je danas za neke samo propagandni materijal bivšeg sistema, ali je za mnoge jedina istina.

Danas grad izgleda zapušteno, unatoč trudu svih strana da se grad uredi. Vidi se da se nešto radi, ali to nije ni sjena predratnog Novog Travnika. Mladi glavinjaju gradom i kockanje postaje prvi problem mlađe populacije, klade se i kockaju svi, i Hrvati i muslimani…

“Uništilo je to mnoge mlade ljude i obitelji, ljudi jednostavno nisu imali što raditi i nekako su se navukli”, pričaju nam domaćini.

Žitelji Hrvati iz Novog Travnika konačno su živnuli u dane uspjeha hrvatske nogometne reprezentacije u Rusiji. Grad je gorio od sreće i veselja, a popularni video s plesom kola Hrvata u centru Novog Travnika postao je hit, a taj događaj prigodom ove posjete Novom Travniku pri promocije njegove knjige isticao je stalno Zlatko Dalić;

“Mislite da igrači i ja nismo u Rusiji gledali video, gledali smo ga svako malo”.

Na glavnoj ulici Kralja Tvrtka hrvatski su navijači plasman među osam najboljih reprezentacija svijeta proslavili otplesavši kolo. Evo kako je to izgledalo…

Danas je Novi Travnik sjena nekdašnje industrijske metropole, ljudi teško žive, iseljavaju se, bore se. A dolazak Zlatka Dalića u ovaj grad Hrvati su osjetili kao prvi znak podrške, jer kažu, “imaju osjećaj da su u povemašnjoj izolaciji i u glavama svih Hrvata i posebno hrvatske politike”. Nakon svega što su prošli to ih jako boli.

U nastavku pogledajte videoreportažu novinara Dnevnog iz Novog Travnika.

Autor:
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.