Veliki pritisak za Dalića: Na oronulom Maksimiru mora se plašiti ključne stvari

Makar nam u iščekivanju utakmice Hrvatske i Armenije simbolika jako narušava dušu,  činjenica da smo  vjerovali  u povoljan rasplet drame u kojoj se nalazila, ma još se nalazi,  naša nogometna reprezentacije nekako nam je olakšavala dušu i iščekivanje.

Hrvatska raspletom u predzadnjem kolu svoje D kvalifikacijske skupine opet se naša u situacija da ovisi sama o sebi.  Simbolika  i dojam koji se stvaraju nastupom na olinjalom maksimirskom stadionu gdje će se protiv Armenije igrati bez navijača ne ide nam na ruku.

Ipak,  nešto se promijenilo. Hrvatska je sada u glavnoj, a ne u sporednoj ulozi.

Hrvatska ima sve u svojim rukama

Naime, bojali smo se da ćemo kao domaćini na starom, oronulom, dotrajalom i nikad dovršenom maksimirskom stadionu čekati Armeniju i iščekivati pobjedu, jednim uhom i okom da ćemo biti  u Cardiffu i čekati da Turci iz te utakmice izađu neporaženi.

Hrvatska i Armenija te Wales i Turska igraju istovremeno, time je dramaturgija raspleta u kvalifikacijskoj skupini za Euro tim dramatičnija. No, Hrvatska ima sve što treba,  ne ovisi  o ostalim rezultatima. Ako se Armenije riješi sve je gotovo.  Euro čekamo s nestrpljenjem.

Dobro, postoji još varijanti, pa ako Hrvatska, primjerice ne dobije Armeniju a Wales izgubi od Turske opet idemo dalje. Ali, o tome nećemo ni razmišljati. Armeniju valja pobijediti i skratiti sve muke. A da će biti lako, hmmm…

Armenija nije baš nogometni analfabet, iako pripada donjim razredima europskog nogometa. Nikad nije bila niti na jednom velikom natjecanju, u kvalifikacijama osvoji poneki bod, nekada i silno iznenađujući. Eto, Armenija je odigrala sjajnu utakmicu protiv Turske u gostima, vodila je do zadnje minute, pa je primila pogodak. Dakle, Armenci znaju odigrati na rezultat.

Nije samo u subotu šokirala Wales, učinila je to i u Cardiffu kada je pobijedila čak  4-2.  Armenije je bila kobna po Wales, a nemojmo da bude i nama. Zato  je ova utakmica  bitna kao da je finale Eura.

Vratimo se u sjećanja. U utakmici u Erevanu Hrvatska je pobijedila tek s 1-0 golom Kramarića u 13. minuti. Jest, naša je momčad bila dominantna, ali je pomalo pred kraj bilo i gusto, jer su Armenci krenuli u sveopći juriš. Što da rade, gubili su minimalno i krenuli su na sve ili ništa.

No, u ovoj utakmici u Zagrebu  se mora pitati samo Hrvatska. Ne želimo razmatrati opcije kako će igrati Wales i Turska. Ne želimo da sv uprskamo na svom terenu protiv nogometno neke nebitne Armenije. Koja nije loša, naprotiv. Ali, ako naša reprezentacija sad sve pokvari onda, ruku na srce, i ne zaslužuje plasman na Euro.

Tuđman se okreće u grobu, Franjo bi taj problem ekspresno riješio jednim potezom

U toj simbolici na jezivom Maksimiru tražiti ćemo svoj trenutak sreće i iskupljenja.

Armenija nema što za izgubiti, dobro su igrali protiv Walesa, to je jedina stvar koje se Dalić treba pribojavati, ali ako Vatreni budu na nivou, nema razloga za brigu…