Foto: Ante Cizmic / CROPIX

Veliki Mamićev ulov na prekretnici: Taj se osigurao za pet života, ali Hrvatskoj još puno duguje

Autor: Ivor Krapac

Hrvatska nije očekivala da će se naći u situaciji da je odlazak na Euro 2024. u Njemačkoj jako ugrožen, da sve opasno ‘visi’, a na tom putu, Zlatko Dalić suočava se s nizom udaraca koji nikako da prođu. Protiv nekih problema nema puno pomoći, ali to nije jedini dio teške priče u kojoj se hrvatska reprezentacija nada spasu u utakmicama protiv Latvije i Armenije, uz pomoć koja bi došla u dvije preostale utakmice Walesa. Dio teške priče leži u ozljedama koje su napale Vatrene, a dio u slabom izdanju nekoliko jakih aduta koji su nedavno zakazali u porazima od Turaka i Velšana.

S ta dva rezultata, za Hrvatsku se sve zakompliciralo, a dio obje priče, onu o ozljedama i onu o slabijoj formi, povezuje Mateo Kovačić kojem u dresu Vatrenih nikako da krene do kraja, u situaciji u kojoj se očekuje da u dogledno vrijeme uskoči u ulogu lidera koju već dugo nosi Luka Modrić. Vremena, dakako, još ima. Kovačić će dogodine proslaviti 30. rođendan. Sada je u najboljim igračkim godinama, ali s obzirom na to da se bliži Modrićev reprezentativni oproštaj, tu je već i prekretnica na kojoj Kovačić mora pokazati da je on taj, da je dostojni nasljednik za Modrićevu ulogu u momčadi – iako je kapetana nemoguće zamijeniti do kraja.


Puno toga je već prošao, Kovačiću ne nedostaje iskustva. Sada ga gradi u dresu engleskog i europskog prvaka Manchester Cityja, u kojem je zbog ozljede ispao iz konkurencije za dolazeće utakmice Vatrenih, ali nakon što se oporavi i vrati, očekuje se da će i za Hrvatsku zablistati do kraja. Do sada je bilo bljeskova. Dok je zdrav, neizostavan je dio vezne linije zajedno s Modrićem i Marcelom Brozovićem, no nedostaje kontinuitet kakav je reprezentaciji potreban od igrača Kovačićevog ranga.

Od Dinama do velikana iz inozemstva

U godinama u kojima je igrački rastao, važan dio Kovačićeve priče i afirmacije bio je Dinamo u kojem je u tim godinama vedrio i oblačio Zdravko Mamić. U Dinamo je došao nakon što je bio u akciji u mlađim dobnim kategorijama u Austriji, u Linzu, gdje je rođen, a kako je vrijeme išlo dalje, svoj status na Maksimiru gradio je do razine na kojoj je postao veliki Mamićev ‘ulov’ kod odlaska u inozemstvo.

Kovačićev prvi korak nakon Dinama bio je odlazak u milanski Inter u ljeto 2013. za finu odštetu od 11 milijuna eura, što je u to doba bio četvrti najunosniji transfer za zagrebačke Plave po visini odštete nakon hrvatskog osamostaljenja, a u međuvremenu je skliznuo na još uvijek visoko 11. mjesto.

Dinamo je od Kovačića dobio dosta. Na terenu, to je bilo sa 63 odigrane službene utakmice u razdoblju od 2010. do ’13., sa sedam golova i 11 asistencija u tim nastupima. Izvan travnjaka je veliki ulov ostala odšteta koji je dao Inter, a nakon toga, svoj put gradio je i u drugim velikim klubovima nakon što se u dresu zagrebačkih Plavih najavio jako mlad.

Slijedio je odlazak u Real Madrid, u kojem je u istoj momčadi s Lukom Modrićem slavio tri naslova klupskog prvaka Europe, a europski prvak bio je i nakon odlaska iz Reala u londonski Chelsea, s novim osvajanjem velikog trofeja u sezoni 2020./21.

Na velike stvari naviknut je igrajući za svoje klubove, a s Kovačićem je tako i u reprezentaciji. Bio je dio momčadi koja je na prvom velikom natjecanju sa Zlatkom Dalićem na klupi slavila najveći uspjeh Vatrenih probojem do finala Svjetskog prvenstva 2018. u Rusiji. Stariji i iskusniji, protekle zime bio je u trolistu koji je bio motor hrvatske igre na putu do svjetske bronce u Katru, zajedno s Modrićem i Brozovićem, s kojima i dalje obavlja posao na terenu u reprezentaciji.

Sada se zbog ozljede dogodio zastoj, a u Kovačićevom slučaju, to nije prva takva nevolja.

Kontinuitet i dalje nedostaje

Već dosta dugo, pogotovo za igrača takvog ranga, navijači zazivaju i žele Kovačića koji će biti bolji, jači, odlučniji ili da se sve to sabere u jednoj riječi, konkretniji nego do sada. Ne treba to biti samo s golovima ili asistencijama, iako je i to potrebno, već s više inicijative u igri, na način da se u većem broju utakmica osjeti njegov posao na terenu. Kontinuitet i dalje nedostaje, a Hrvatskoj treba.




Foto: Tom Dubravec / CROPIX

Prošao je do sada i dosta teških trenutaka, a ne samo onih uspješnih, kada su se slavili veliki trofeji i osvojena odličja za klubove i reprezentaciju. Teških dana osobito ima u posljednje vrijeme.

Prvo je Kovačića pogodila ozljeda zbog koje u rujnu nije igrao protiv Latvije u Rijeci i Armenije u gostima, sada je opet otpao za susrete s Latvijcima i Armencima, a u međuvremenu, dogodila su se dva slaba nastupa Vatrenih u kojima je sudjelovao. Zlatko Dalić nakon toga nije previše okolišao. Govoreći o hrvatskoj igri u nedavnim porazima od Turske i Walesa, izbornik je istaknuo da ga je neugodno iznenadio vezni red u kojem Kovačić i Brozović nisu bili na svojoj uobičajenoj razini.

Nakon što se oporavi i vrati na teren, tu je nada da će Kovačić puno više moći pokazati na Euru u slučaju da ga Hrvatska osigura u njegovu izostanku. Pogodilo ga je novo teško razdoblje, u godinama u kojima je na prekretnici u reprezentativnoj karijeri, a kako ide dalje, snagu će pronaći u dosadašnjem iskustvu i u igračkoj kvaliteti, ali i u vjeri koja mu je oslonac još otkako je bio dijete i u nogometu radio prve korake u Austriji.

Neki bili i podrugljivi

Uz vjeru, Kovačić je kroz godine našao snagu, a taj dio njegova života važan je i u obiteljskom životu, sa suprugom Izabel i malim sinom Ivanom. O svojim teškim razdobljima u kojima ga je nosila vjera, danas 29-godišnji Vatreni svjedočio je javno, između ostalog, pričajući i o teškim ozljedama nakon kakvih je povratak na teren pravi izazov.

U njegovoj vjeri, neki su prema Kovačiću bili i podrugljivi, kako je istaknuo jednom prilikom dok je još bio jako mlad igrač.

Hrvatska bez Petkovića, Dalić otkrio i drugi problem: ‘Nažalost, osjetio je mišić, još nije s nama’

“Uvijek sam držao do toga, suigrači su znali za to. Ima puno igrača koji su vjernici, ali uvijek se nađe netko tko psuje Boga. Naravno, ja sam pokušavao reći – daj nemoj, nemoj psovati! Međutim, kad bih vidio da moj – nemoj, nemoj – nema učinka, onda bih prestao govoriti. Ako želi i dalje psovati, ne mogu ja tu ništa, samo ga preporučiti u molitvi. Sigurno da je bilo nekih situacija, to je možda čak više bila i zezancija, više nego što bi to bilo vrijeđanje, podrugljivo bi me nazivali ministrantom, ali nisam ja to shvatio kao neke uvrede. Naravno da sa suigračima mogu popričati i o vjeri”, pričao je Kovačić o svojem pogledu prema vjeri u kontaktu sa suigračima.

Vjera je stalno davala snagu. Ostalo je tako i nakon što je postao iskusniji igrač, prolazeći velike trenutke sa suigračima i vlastite posebne predstave na terenu, poput one u ožujku u Turskoj ranije u kvalifikacijama za Euro u Njemačkoj, kada je zabio dva gola na putu do 2:0 u Bursi.

Takav Kovačić je itekako potreban Hrvatskoj, a za sve navijače Vatrenih, tu je vjera u novi nastup na Euru i u važnu ulogu 29-godišnjeg jakog aduta na velikom natjecanju koje dolazi idućeg ljeta u Njemačkoj.

Autor:
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.