Vatreni spašava Dalića, baš ima tu Šukerovu ‘potrebu za golom’, a Hrvati ga ne cijene dovoljno

Nema tu previše dileme. Statistika, golovi, sjećanja ma koja god kategorija jasno govori da je Davor Šuker najbolji strijelac kojeg je Hrvatska imala. Često i sebičan, ali bilo je jasno da za Šukera postoji samo gol i to je njegova misija. Kako će ga zabiti nije bitno, bitno je da uđe.

Nakon njega Hrvatska je imala brojne napadače. Dado Pršo bio je tip napadača koji se oslanjao na svoju snagu, ali nije bio igrač s osjećajem za gol kao Šuker. Eduardo je imao baš taj osjećaj uz to sjajan dribling i čitanje igre, ali znamo što se dogodilo. Mario Mandžukić bio je ratnik, onaj koji nikad ne odustaje uz sjajnu igru glavom. Svi su oni imali svoje kvalitete, ali nitko nije došao ni blizu Šukeru osim jednog. Čovjeka koji gotovo nikad i nije bio napadač u reprezentaciji.

Andrej Kramarić ima tu “šukerovu” potrebu za golom. Ima taj osjećaj i nije slučajno da je Kramarić najbolji strijelac u povijesti Hoffenheima, a peti na vječnoj listi strijelca. Međutim, dojam je da ga hrvatska javnost ne poštuje dovoljno iako je zabijao povijesno važne golove.

Taj promašaj

Kramarić je dijete Dinama i najbolji strijelac u povijesti Dinamove akademije. U svom najdražem klubu nikad nije dobio priliku zbog razno raznih razloga. Zato je maksimalno iskoristio odlazak u Rijeku. Tamo je svima pokazao koliko je zapravo dobar igrač i da je napadač kakvog nismo imali od Šukera.

64 utakmice i 55 golova podno Kantride. 21 gol u polusezoni HNL-a  uz sve to 2 gola u kvalifikacijama i 5 u samom natjecanju u Europskoj ligi što uključuje i hattrick protiv Feynoorda. Imao je lošu sezonu u Leichesteru, a ubrzo se pronašao u Hoffenheimu gdje sada ima status najboljeg igrača u povijesti kluba.

Za reprezentaciju je debitirao 2014. kod Nike Kovača protiv Cipra, a u drugom nastupu je zabio i prvi gol. Protivnik je bio Malta. Tu je i započeo njegov put koji je do sada došao na brojku 27. Nestvarno je koliko je zapravo Kramarić važan igrač vatrenih. Njegov najvažniji golovi stigli su kada je Hrvatskoj bili najpotrebnije.

U listopadu u Kijevu zabio je dva gola Ukrajni i odveo nas u dodatne kvalifikacije gdje su vatreni srušili Grčku (njima je zabio za 4:1) i na kraju otišli u Rusiju. Kad smo već kod Rusije zabio je “Krama” i njima u četvrtfinalu Mundijala za važnih 1:1. Nakon toga u  Ligi nacija je zabijao Englezima, Španjolcima, Šveđanima. Zabio je važan gol za pobjedu 2:1 protiv Azerbajdžana koji nas je gurnuo prema Euru 2020.

Spasio nas je golom protiv Slovačke u kvalifikacijama za SP u Katru. Naravno, morao je i tamo zabiti i to dva gola protiv Kanade. Na Poljudu je zabio za 1:1 protiv Francuske, a to nam je pak otvorilo put prema završnici Lige nacije. I opet se sve nastavlja jer sjetiti se na De Kuipu kada je Modrić srušen i nije htio pucati penal povjerenje je dao baš Kramariću koji je zabio.

Donio nam je i tri boda protiv Armenije, a sada je zabio i Latviji i ponovno nas svojim golom gurnuo prema još jednom velikom natjecanju.  Sada kada ste pročitali sve te važne golove dojam o važnosti Kramarića je još veći pogotovo kada se uzme u obzir da u reprezentaciji nikad nije igrao ono što najbolje igra u klubu, a to je pozicija “plutajućeg napadača.”

Zašto onda se Kramarić ne poštuje koliko bi trebalo i nije heroj navijača kao mnogi? Baš zato jer ima ono “šukerovsko” u sebi. I on gleda gol kao jedinu opciju iako je u klubu u toj ulozi da može imati veliki broj asistencija. U reprezentaciji to nije jer Dalić od njega očekuje golove. I zato često ispada sebičan iako ima najbolju namjeru. Pamti mu se i onaj promašaj protiv Španjolske u osmini finala Eura kada je mogao sve u potpunosti preokrenuti.

Ali to je jako ružno pamtiti, a baš je dojam da mu ljudi pamte sve to loše, a ne one golove koje su gore nabrojani. On je jedan od ključnih igrača ere Zlatka Dalića. Nitko nije više od njega zabijao u Dalićevoj eri.  Tu šukerovu devetku nitko nije bolje nosio od Kramarića. On je igrač koji jednim potezom može riješiti utakmicu. Moramo ga cijeniti dok još uvijek igra jer tek kad ode mnogi će shvatiti koliko je zapravo značio momčadi.

Njemačka se divi hrvatskom kapetanu: Evo zašto je Duvnjak zaradio ovacije