Screenshot

TRAGIČNA SMRT NAPADAČA PARTIZANA! Trebao je u Dinamo, ali onda se dogodilo nešto užasno…

Autor: G.I.Š.

Jedna od velikih tragedija koja je bila zadesila sportski svijet u bivšoj državi, bila je ona kada je objavljena vijest kako je u svojoj 22. godini poginuo Dragan Mance.

Bio je utorak 3. rujna 1985. godine kada je mlada zvijezda Partizana žurila na trening u tadašnjoj jurilici Peugeotu 205, kada je kako bi izbjegao dječaka koji je istrčao na auto cestu Novi Sad – Beograd, naglo skrenuo i završio svoj život udarcem u ivičnjak i zatim u betonsku konstrukciju.

Peugeot 205 bio je smrskan, a život mladog, a već tada legendarnog igrača Partizana zauvijek je bio ugašen.

Tuga i nevjerica

Čim je čuo užasnu vijest tadašnji trener crno-belih Nenad Bjeković prekinuo je trening i briznuo u plač, a zajedno sa njim i svi nogometaši Partizana.

“Momci, maločas je poginuo naš Dragan. Trening je završen”, rekao je tog tužnog utorka Bjeković.




“Bilo mi je čudno što se nije pojavio na među prvima na treningu, jer nikada nije kasnio. Ovo mu je vjerojatno i prvo kašnjenje, ali kobno” izjavio je nakon vijesti o pogibiji svog nogometaša Bjeković.

Ako umrem mlad

Jedan od velikih prijatelja Dragana Mancea bio je i Vlado Čapljić koji je s legendarnim napadačem proveo večer prije tragične pogibije.




“Upoznali smo se u mlađim kategorijama reprezentacije i kad god sam sa Željom dolazio na neku utakmicu, zbog njega sam ostajao dan duže u Beogradu”, započeo je Čapljić, pa ispričao sjećanje na druženje večer prije tragedije:

“Večer prije nesreće bio je kod mene u stanu, u Požeškoj 164… došao je s Vladimirom Vermezovićem popitI piće i  poslije dočekati Emiliju Erčić i Mirjanu Đuricu na željezničkoj stanici. Imao sam liniju i cijelu večer je puštao pjesmu Đoke Balaševića ’ako umrem mlad, na grobu mi posadi samo ruzmarin’. Ja mu kažem ’Dragane, uzmi kazetu i nosi je kući, smučiće mi se pjesma koliko je vrtiš’”, otkriva Čapljić koji i dan danas žali za svojim prijateljem:.

“Najbolniji dio moje karijere. Ime i prezime s mnogo emocija. Imam puno prijatelja koji su otišli na onaj svijet, ali Draganče je bio nešto posebno. Toliko neposredan, druželjubiv… stalno mi je u glavi pjesma Dina Merlina ‘ali je najbolje kad u životu imaš nekog s kim možeš lako da šutiš’. S njim je i šutjeti bio predivan osjećaj”, kaže Čapljić.

Trebao u Dinamo

Dragan Mance je te godine bio i vruća tema na relaciji Beograd – Zagreb, pošto je po kuloarima tekla priča kako je sjajni napadač na pragu potpisa za Dinamo.

Na tribinama maksimirskog stadiona tada se često znalo čuti skandiranje “Mance je na zapadu”, naročito kada je u goste dolazio Partizan.

Na žalost navijača i Dinama i Partizana nogometni svijet ostao je na današnji dan bez jednog od najpotentnijih mladih igrača bivše države.

Poznata proslava

Mance je na poseban, prepoznatljiv način proslavljao golove. Osamdesetih godina nije bilo aktualno atraktivno i neobično slavlje nakon gola, igrači bi obično podigli ruke i zagrlili se sa suigračima.

Međutim, Mance je bio poseban, njegov način proslave bio je klizanje na koljenima uzdignutih ruku, o čemu je svojevremeno Dragan rekao:.

“Zbog padanja i klizanja na koljenima dobivao sam i žute kartone. Sjećate se Botege? Ima 33 godine i kad postigne gol, skače na ogradu prema svojim navijačima. Niko mu to, naravno, ne uskraćuje. Zaista se od srca radujem, nema tu nikakvog fuliranja. Samo da znate kakvu želju dobivam, želio bi skočiti preko ograde među naše vjerne navijače, kako bi podijelio s njima svu radost tog trenutka za koji zajedno živimo”, izjavio je u jednom od svojih posljednjih intervjua Mance.

Ne prežaljena legenda

Koliko je Mance ostao u sjećanju Grobara govori i to kako se i danas pjeva: “Otiš’o si Dragane ostala je tuga uvijek će te voljeti Grobari sa Juga”.

Mance je za Partizan odigrao 279 utakmica i postigao 174 gola. Igrao je četiri puta za A reprezentaciju, sedam puta za mladu i dva puta za Olimpijsku reprezentaciju Jugoslavije.

S Partizanom je osvojio naslov u sezoni 1982/83. i bio je najbolji strijelac ekipe s 15 postignutih golova.

Posljednji gol u dresu Partizana je postigao u prvenstvenom susretu protiv Budućnost (2:1) odigranom u Humskoj, 1. rujna, samo dva dana prije svoje smrti.

 

Autor:G.I.Š.
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.