Foto: Bozidar Vukicevic / CROPIX

TORCIDA, DRŽAVNI NEPRIJATELJ BROJ 1! Navijači Hajduka ni sami nisu svjesni što im se upravo dogodilo

Autor:

Stvari valja zvati uvijek pravim imenom, ne samo katkad. To što se događa, a povezuje se s Torcidom, navijačkom skupinom nije više samo sociološki problem, već je životni problem mnogih koji se s njime suočavaju i koji moraju funkcionirati s tim problemima. Svježi ispad u Supetru kojem je epilog i premlaćivanje domaćeg vatrogasca koji ja pokušao obraniti napadnute radnike točka je na “i” neprimjerenog ponašanja i trenda tih navijača. Koji ovakim nakaradnim ponašanjem šete sebi, društvu, klubu za kojeg navijaju, sve skupa njihovo ponašanje izgleda očajno i samoubilački.

Šteta, jer neprirodan i nezaslužen položaj Splita u našem centraliziranom društvu, te Hajduka koji je najveći gubitnik u igrama Hrvatskog nogometnog saveza zaslužuju istinsku borbu protiv nepravde i nemorala, a ne divljačko premlaćivanje koga god se stigne. Pa, jednom su tako ti ljudi napali i svojedobnog izbornika hrvatske reprezentacije, Niku Kovača, a da o stotinama incidenata i ne govorimo. A Hajduk, plaća li plaća kazne zbog događaja na tribinama…

Ma, kakva je to borba za svoj klub kojeg siromašiš i sramotiš gdje stigneš?

I nema nikoga da tome stane na kraj, “muda” je pokazala tek gradonačelnica Supetra koja sad mora paziti hoće li je netko napasti, slupati auto, izvrijeđati na cesti. Nevjerojatno.

Jedna lijepa, krasna priča o Hajdukovim navijačima tako se urušava, nekoliko desetaka huligana iskoristilo je povjerenje većine i terorom čini nepravdu kome god stigne, bez jasne strategije u svojoj navodnoj borbi.

Napad na nekoliko srpskih sezonaca na otoku Braču toliko je ružan i bespotreban i sramotan da ga se moramo dotaknuti iz svih smjerova. Ti momci koji su to učinili još nisu bili ni rođeni kada je bijesnio Domovinski rat, a onaj tko se sjeća svih mučnih događaja koje su Hrvati pretrpili za te četiri godine, od 1991. do 1995. godine, dobro se sjeća da su se baš srpski ekstremisti tako obračanavali protiv hrvatskih građana, te smo se baš protiv takvog životnog stava i borili!

Navijačka subkultura nikad nije bježala od sukoba, to čak možemo razumjeti, ali napadanje i ozlijeđivanje nevinih i nedužnih sezonskih radnika, toliko je gadljivo i glupo da bi se i sami navijači, pa i oni koji jurišaju u svom “filmu” na suparnike iz drugog navijačkog tabora, jer im je to stil, morali odreći takvih kukavica.

Nije tajna, huliganizam je pošast kojeg kao društvo nismo rješili četrdesetak godina, uzalud svi apeli, molbe, kazne, zakoni o navijačima, sve je gore i gore, čeka se samo prvi pokojnik, pa ćemo opet svi lamentirati, biti stručni, generali nakon bitke, a bitka se vodi sad. I ako se ne zaustavi, ne kompromisom, već nametnutim mirom, porazom huligana, neće nam biti mira.

Ozlijeđenih ima na svim stranama, stradavaju nedužni prolaznici, turisti, radnici, studenti na učenju u drugom gradu, svako se hrabri na slabijem od sebe, to nisu navijači, to nisu ni huligani, nego obijesni momci kojima je jednostavno isuviše dozvoljeno.

U konkretnom slučaju najveću štetu podnosi klub kojeg, kao, slijepo obožavaju. A klub isto šuti, svi šutimo, politički vrh šuti, a sudstvo se pravi nezainteresirano. Mediji uživaju jer imaju o čemu pisati, oni koji Hrvatsku organski ne podnose jedva čekaju takve događaje, pa si sve mislimo da bi takve izgrednike trebalo tretirati kao neprijatelje naše države, možda i najveće…

A s neprijateljima, pokazali smo, dobro se znamo obračunati!

Autor:
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.