TEČE I TEČE, TEČE JEDAN SLAP; ŠTO U NJEMU ZNAČI MOJA MALA KAP? Fenomen Hrvatske u globalnim razmjerima

Autor: Josip Valjan - Harambašić

Razmišljajući o tome kako bi bilo najprikladnije započeti prezentaciju jedne ideje koja mi se prije nekoliko dana pojavila u mislima dok sam se bez preuveličavanja divio uspjesima naših sportaša, uvidio sam da predstavljanje neke pojavnosti može biti kudikamo teže od njene same pojave, koja često kao da “padne s neba”.

Budući da se potencijal ostvarenja nečeg potpuno jedinstvenog u hrvatskom sportu može ostvariti na globalnoj razini, učinilo mi se prigodnim tekst započeti usporedbom “nas” i “njih”, Hrvatske i Svijeta, pa sam pronašao da prema posljednjem popisu stanovništva koji je proveden 2011. godine u Republici Hrvatskoj živi oko 4.2 milijuna stanovnika. Ništa pretjerano za državicu s jugoistoka Europa koja se u obliku krafne ili zmaja (koliko kome mašta dozvoljava) proteže na 56.594 km².

U isto vrijeme, u Bangladešu se tiska 169 milijuna duša na 144.000 km² što je 926 ljudi po kilometru kvadratnom. U Hrvatskoj se u prosjeku nalazi 78 ljudi po istoj mjernoj jedinici. Drugim riječima, da u Hrvatskoj imamo istu gustoću naseljenosti kao Bangladeš, sada bi nas bilo oko 50 milijuna! Španjolska broji 46 milijuna stanovnika, a sam Madrid s gravitacijskim područjem trenutno ima više od 5 milijuna stanovnika. Vjerojatno ste stekli dojam o brojčanoj benignosti Hrvata na velikoj skali. Još ćemo samo zbog dosljednosti spomenuti da na “lopti šarenoj” trenutno živi više od 7 milijardi ljudi, točnije 7.759.449.356 – ako je vjerovati linearnoj interpolaciji i izračunima koje pretežno razumiju samo oni koji se njima bave.

Negdje među svim tim rasama, spolovima i različitim socioekonomskim i geografskim prilikama kriju se i sportaši. Oni su poput glasača u Republici Hrvatskoj pred izbore – svi znaju da postoje, ali im nitko ne zna točan broj! U ostalom, najiskusniji među nama kažu da je konačan rezultat i onako iskaz volje mjeritelja, a kako kvantifikacija sama po sebi ne spada u našu metodu ni zadatak, već se brojevima služimo isključivo zbog stjecanja dojma, zaključit ćemo da je ukupan broj sportaša u svijetu dovoljno velik da je prema njemu broj ljudi koji se sportom bave pod hrvatskom zastavom neznatan. I tu dolazimo do obrata – ne i u kvalitativnom smislu!

Sada se možemo osvrnuti na ono što je na globalnoj sceni kriterij uspjeha, a to su nedvojbeno medalje s velikih sportskih ceremonija. Jedan od najvećih, ako ne uz Olimpijske igre i najveći sportski događaj na planeti je Svjetsko nogometno prvenstvo. Ovdje ćemo se kratko ponovno poslužiti brojevima jer dolaze iz pouzdanog izvora i predstavljaju Crème de la Crème ledenog brijega koji potvrđuje našu tezu.

Međunarodni centar za sportske studije (CIES) došao je do broja hrvatskih internacionalaca (nogometaša) koji je 2017. godine iznosio 323. Brazil ih je imao čak 1202, Francuska 781, Argentina 753, Srbija 460, Engleska 451, Španjolska 362, Njemačka 335.

Temeljito su istražene 137 lige u 93 nacionalna saveza a prebrojano je 12.051 igrača koji su bili dio prvih momčadi. U računicu su ušli i oni s klupe, gdje su ti podaci bili dostupni, a bili su dostupni u 116 od 137 liga diljem svijeta.

Od svih spomenutih zemalja Hrvatska je daleko najmanja površinom s također najmanjim brojem registriranih nogometaša pa se zaključak nameće sam od sebe – nogomet(aši) su u Hrvatskoj proizvod na najvišoj razini. Omjer “proizvedenog” i “izvezenog” ne bi bio toliko pozitivan da iza njega ne stoji kvaliteta, čija je potvrda nakon osvajanja bronce u Francuskoj napokon stigla i lani u Rusiji.

Budući da broj registriranih nogometaša ovisi o “bazenu”, odnosno o populaciji iz koje se prvo izvlače talenti da bi se na koncu stvorio igrački kadar, postaje jasno i gotovo nevjerojatno da je s toliko malim brojem stanovnika toliko nizak broj onoga “što propada”, a to imamo zahvaliti sportskom genu ako takav postoji, jer dokazano je da je tzv. dinarski gen (haplotip I1b ili Eu7) jedan od najsnažnijih gena. Kako to izgleda u praksi? Američki državljanin s hrvatskim (dinarskim) korijenom, sportaš mješovitih borilačkih vještina prvak je teške UFC kategorije i jedan od najboljih i najuspješnijih MMA boraca do sada. Zastrašujuć je prizor gorostasnog, ali zadihanog i izmoždenog Nigerijca Francisa Ngannoua koji nakon pet rundi u oktagonu s nevjericom gleda prema Miočiću koji  je odradio meč na neviđenoj razini fiziološkog napora. Naprosto je odveo Nigerijca u šetnju Mount Everestom.

Vratimo se s naše digresije na istraživanje CIES-a kojim smo započeli priču o superiornosti našeg gena. Nepravedno bi bilo ne reći, uzevši u obzir da je Hrvatska te godine po izvozu obrađene sirovine  zauzela indikativno osmo mjesto, da ostale zemlje osim Srbije  imaju jaču nogometnu ligu nego što je HNL pa kod njih niti ne postoji tolika potreba za izvozom, kada su i same, primjerice Engleska, Njemačka i Francuska, obečane zemlje u koje hrle nogometaši iz svih dijelova svijeta, no opet, to ne mijenja poantu priče za koju imamo još primjera kao potkrepu.

Naš gen kako smo ga nazvali, nije isključivo vlasništvo ljudi u Hrvatskoj, nego u manjoj i/li većoj mjeri i žitelja okolnih zemalja.

Primjerice, u rukometu su dominanti Skandinavci (Norvežani, Šveđani, Danci, Islanđani, Hrvati, Francuzi) zbog toga što njihove antropološke karakteristike (longitudinalna i transferzalna dimenzionalnost skeleta) odgovara potrebama tog sporta, za koji se traži i potrebna sinergija motoričkih sposobnosti u dobroj mjeri ovisnih o morfološkim karakteristikama (niža osoba treba skočiti više od više osobe da bi došla na njenu razinu izbačaja, a vertikalni odraz spada u skupinu motoričkih sposobnosti i to pod snagu eksplozivnog tipa. Na našim kineziološkim fakultetima kao i u susjednoj Sloveniji postoji veliki interes kao i iskazani entuzijazam u istraživanju i unapređivanju metoda mjerenja, metoda i metodike razvoja motoričkih specifikacija ovog tipa).

Vaterpolo nije popularan sport u Hrvatskoj, Crnoj Gori i Srbiji samo zato što se mi kao eto njime bavimo jer nam je “super”, nego zbog “prirodne” i sportske selekcije koja kao i rukomet prednost daje određenom morfogenetskom materijalu.

Zaključak koji iz toga proizlazi je da su ljudi našeg podneblja u boljoj poziciji već u samome startu, pa se gledano iz perspektive afričkog bušmana “glupo” natjecati protiv Sandra Sukna ili Mare Jokovića u bazenu (kao što Mario Hezonja ima male ili nikakve šanse na 42 kilometra protiv Kipchogea).

Razlika međutim između vaterpola i maratona je i u broju sudionika koji se (ne)okupljaju oko zajedničkog cilja – jedni pobjeđuju kao individualci a drugi kao kolektiv. Na ovoj našoj divnoj plavoj planeti Zemlji, doduše malo opožarenoj, kao timska natjecateljska igra nogomet je kolektivni sport broj jedan.

U Hrvatskoj su još vaterpolo i rukomet, uz košarku koji je dugo vremena na respiratorima, najpopularniji kolektivni sportovi.

Neka buduća analiza bi mogla obuhvatiti povezanost koja se krije između popularnog i prepoznatog (većinu nas podsvjesno privlači ono što nam je svojstveno, ono “isto” nama, što unutarnji mehanizam prepoznaje kao evolucijsku prednost, pa iz toga ono što nam je slično u svijesti prevodimo kao popularno). Za sada samo napomena, da kako smo ukazali, već samom selekcijom Hrvatska pobjeđuje Ekvador ili Namibiju u vaterpolu, što znači da bez obzira na popularnost tog sporta Hrvatska praktički JEST među 4 najbolje vaterpolske reprezentacije među svim državama Svijeta, kao što je de facto druga reprezentacija Svijeta u nogometu.

Hrvatska sutra, u petak, ili za vikend, ima priliku postići nešto uistinu jedinstveno, nešto što se od osamostaljenja države nije dogodilo a to je ujedinjenje medalja unutar tri najpopularnija kolektivna sporta u Hrvatskoj – i šire! Nogomet kao globalni fenomen za kojega znaju SVI, rukomet i vaterpolo koji nas također vežu s ostatkom svijeta, prvi puta u svojoj povijest u istom trenutku može imati aktualne nosioce svojih blistavih odličja koji dolaze iz jedne tako male, a tako velike, države Hrvatske.

Autor:Josip Valjan - Harambašić
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.