Srđan Vrančić/CROPIX/Arhiva

Srpska agresija kao da mu je uništila karijeru, a bio je veći talent od Bokšića

Autor: Dnevno.hr/ I.L

Alen Bokšić slovio je za jednog od najboljih napadača svojega doba. Bio je snažan, brz s ubojitom realizacijom. Napravio je veliku karijeru, a tko zna kakvu bi napravio da nije bilo ozljeda. Bokšić  je od svojih najranijih dana bio veliki talent, ali i on sam je rekao kako nije bio ni približno najveći talent u Hajduku.

Za njega najbolji talent ikad bio je junak naše današnje priče, a Bokšić je za njega rekao: “Ma ja nikada nisam bio među najboljima u svojoj generaciji, uvijek bih bio negdje četvrti-peti po kvaliteti. Tu je bio Marin Lalić, vjerojatno tada najbolji junior na svijetu! Ma on je u juniorskim danima za nas bio ono što je sada Messi.” Joško Jeličić je bio jednako opčinjen njegovim talentom, pa ga je nazvao “Peleom”


Marin Lalić rođen je u Bjelovaru gdje je i započeo svoju karijeru. Bio je talentiran od malih nogu te je vrlo brzo iz rodnog Bjelovara privukao pozornost većih klubova. Na kraju odluka je pala na Hajduk u koji dolazi s 13 godina na leđima.

Negdje je zapelo

Očekivanja su bila velika. Imao je Lalić sve. Napadač koji je savršeno shvaćao igru, ali i sam sebi stvarao priliku. Ako ni to nije bilo dosta stvarao je prilike za druge. Imao je sve za uspjeh.

U dresu “bilih” debitirao je sa 17 godina. Ispostavit će se bit će to i broj nastupa u dresu Hajduka. Nije briljirao bio je daleko od onog što se očekivalo. Nikad se nije adaptirao do kraja u seniorski nogomet. Međutim, u juniorskom kad god je igrao bio je dominantan. Koliko je dobar bio među juniorima dovoljno govori podatak da je u mladim ekipama Jugoslavije uvijek nosio 10 i bio nositelj igre.

Foto: Ante Cizmic / CROPIX

Dok se Bokšiću karijera atomski razvijala. Lalić je lagano padao. Bokšić je ubrzo postao jedan od najboljih strijelaca u bivšoj državi bio na pragu potpisa za Dinamo, ali kako je počeo rat sve je propalo.  Lalić je za to vrijeme u Hajduku dobivao mrvice, ali s obzirom na svoj dobro poznati talent imao je mnogo ponuda izvana.

Bokšić je otišao u OM postao prvak Europe, a Lalić je potpisao za portugalski S.C. Salgueiros. Ni tamo nije imao sreće. Postalo je jasno da će teško pokazati klasu kakvu je pokazivao u juniorima.

goran mehkek/cropix arhiva

Dvije i pol godine proveo je u Portugalu i vratio se u Hrvatsku.  Ovaj puta u redove tadašnjeg prvoligaša Mladost Suhopolja.

Tamo je pokazao koliko je nekad bio dobar u juniorima. Godinu dana 14 golova i potpis za NK Zagreb, ali u Kranjčevićevoj opet pad forme. Dvije godine bio je dio pjesnika, ali nije mu odgovaralo. Vratio se sada u polusezoni u Suhopolje i zatim je potpisao za Hravtski dragovoljac. Bila je to dobra odluka.




Vučić opet diže tlak Hrvatima: Kompleksi Hrvatskom u jednom segmentu baš su izraženi

Dvije godine kod “Rođe” u Sigetu bile su mu najbolje u karijeri. 67 nastupa 23 gola i bio je najbolji igrač kluba. Nakon pada Dragovljoca završio je u Interu i bio je tu kraj ozbiljnog nogometa. S 34 godine došao je u rodni Bjelovar i oprostio se od nogometa. Posvetio se trenerskoj karijeri te je vodio brojne lokalne klubove.

Nikad nije došao ni blizu reputacije koju je imao kao junior, kada je po mišljenju suigrača bio jedan od najboljih na svijetu. Zašto? Ostat će velika enigma.




Autor:Dnevno.hr/ I.L
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.