fbpx
Foto: REUTERS/Marko Djurica/Guliver Image

SRBI U EUFORIJI, A PRIZEMLJENJE ĆE BITI BOLNO! Razbacuju se finalom kao da ‘igra Đoković’, a zaboravljaju na velike probleme Orlova…

Autor: Andrija Kačić Karlin

Euforija polako zahvaća Srbiju, neposredno uoči svjetske smotre. Pobjedom u prijateljskom ogledu protiv Bahreina čak s 5-1 srpski nogometni stroj dobio je nesumnjivo zamah, no još veće gorivo za taj stroj toči srpska javnost koja od reprezentacije koju vodi Dragan Stojković-Piksi očekuje baš najviše. Naime, u srpskoj nogometnoj raspravi nerijetko se spominje čak i finale Svjetskog prvenstva u Kataru.

Kod nas vole reći, kada se natoči isuviše goriva, da se stroj „presaugao”. Ne prijeti li to reprezentaciji Srbije?

Ako ćemo gledati malo unatrag, optimizam je naše istočne susjede zapljusnuo još nakon onog senzacionalnog prolaza pobjedom protiv Portugala u kvalifikacijama, što i jest bila istinska senzacija.


Imaju dobre igrače, ali…

Pritom, Srbija zaista ima sjajne igrače, jedino što joj nedostaje jest kult reprezentacije. Oštro podijeljeni klubaški, Srbi se nekako nisu saživjeli s reprezentacijom, pa se čak to osjećalo i nakon plasmana u Katar. Neke utakmice Lige nacija Srbija je igrala pred polupraznim tribinama, pa se s sam izbornik Stojković ražalostio, pa je spominjao kakve su krasne atmosfere u Glasgowu kad igra Škotska ili u Osijeku gdje nastupa Hrvatska.

Još nešto, u Srbiji se baš trude stalno uspoređivati s Hrvatskom, nema u tome ništa loše. No, te su usporedbe i nepotrebne i kontraproduktivne za samu Srbiju. Jer, Hrvatska je napravila tako čudesne stvari u reprezentativnom nogometu da se njeni dometi uopće ne mogu uspoređivati s rezultatima nacionalne vrste Srbije.

REUTERS/Marko Djurica/Guliver Image

U ovome trenutku, zar ne, tvrditi da je srpska nogometna reprezentacija bolja od hrvatske zaista nije niti pošteno niti točno? Poigrajmo se malo s jednom drugom usporedbom, možemo li mi reći da je hrvatska košarkaška reprezentacija bolja od srpske? Ispali bi maloumni. Kapa srpskim košarkašima dolje…

Jer, što se tiče nogometa imamo prvo biti bahati. Doprvaci svijeta prije četiri godine, brončana medalja sa svjetske smotre 1998. godine, finalni turnir Lige nacija, plasman na gotovo svako veliko natjecanje… Hrvatska nogometna reprezentacija je višestruko dosad uspješnija od srpske!

Hrvatsku prate tisuće navijača na gostovanjima, puni tribine i na svojim, ipak siromašnijim od srpskih, stadionima. Igrači se bespogovorno odazivaju na pozive… Iako, jednu stvar Srbiji treba priznati, osim što ima bolje stadione i reprezentacija ima bolje uvjete za pripreme. Jer, Srbi imaju izvrstan kamp reprezentacije, s brojnim igralištima i čak hotelom u Staroj Pazovi. A Hrvatska svoj pripremni centar uopće nema. I još uvijek je bolja na terenu!

U Srbiji zaista uživaju uspoređivati svoju nogometnu reprezentacija s našom, hrvatskom. Nije to ništa neprirodno, zdrav rivalitet i pogled u susjedovo dvorište jest prirodna pojava. Da ovo ne i ispala kao nekakva kritika prema srpskom reprezentativnom nogometu moramo pogledati i drugu stranu priče. Činjenica jest, reprezentacija Srbije rijetko je bila tako jaka i tako dobro vođena kao što je sad na čelu s izbornikom Draganom Stojkovićem.




Činjenica jest da Srbija ima sjajne igrače, ali se dosad nije afirmirala. Ponajprije jer joj je nedostajao kult reprezentacije, klubaštvo, rivalstvo Crvene zvezde i Partizana rušilo je svaku ideju o snaženju nacionalne vrste. Izgleda da je Dragan Stojković-Piksi uspio nametnuti opći interes ispred klupskog.

I veliki je to uspjeh izbornika Srbije Dragana Stojkovića. Nakon godina i godina izbivanja s velikih natjecanja srpski reprezentativni nogomet doživljava procvat. Naravno, u Srbiji sve odmah uspoređuju s Hrvatskom, ali uvijek se uspoređuju slabiji s boljim. Bolji se sa slabijim rijetko usporedi, možda tek da se tješi.

Foto: Guliver

Srbija ima igrače koji igraju po sjajnim europskim klubovima, njihov centarfor Vlahović perfektan je igrač, njega bi svaka nacionalna momčad voljela imati, pa i hrvatska.. No, nogomet nisu samo igrači, već i organizacija, napose saveza. Ali, za uspješno nogometno predstavništvo jedne zemlje isto je nešto nasušno potrebno. Što Hrvatska ima a Srbija nema. Dakle, Hrvatska ima kult reprezentacije, tradiciju podrške, Srbija se s tom pojavom muči.




Nakon raspada bivše Jugoslavije ni najluđi tip nije mogao zamisliti da će Hrvatska postati svjetska nogometna ako ne sila onda znamenitost. Makar, nije nogometna Hrvatska daleko od sile, iako nema ni stadion, ni infrastrukturu, ni bazu. Na dva svjetska prvenstva u 20 godina osvojiti broncu i srebru, ako to nije silovito onda što je?

Isto tako, poslije raspada tko bi očekivao da će srpski reprezentativni nogomet (iako se jedno vrijeme vodio i kao SR Jugoslavija i s izvedenicom: Srbija i Crna Gora) teško snalaziti u suvremenom nogometu. Rijetko se plasirajući na velika natjecanja, a i kad bi se plasirali Srbi ne bi bili akteri, već puki statisti. Dok su istovremeno Hrvati haračili, izvodili narod na ulice, činili nas ponosnima do neba.
A sada? Naslovnice beogradskih novina udaraju poput vatrometa, s porukom na ispraćaju za Katar; „Piksi, vodi nas do naslova svjetskog prvaka„!

Nije da se ne mogu shvatiti takva raspoloženja, euforija uzme maha i potom ostaješ bez daha. Srpska nogometna reprezentacija koja nikad nije ostvarila značajniji rezultat na velikom natjecanju, niti ih se na toliko plasirala kao Hrvatska ovaj je turnir dočekala kao žedan u pustinji.

Nekako, i razlog dva gorostasna uspjeha Hrvatske na svjetskim smotrama u razmaku od dvadesetak godina (1998-2018) leži u potpunom izostanku euforije. Oba puta se Hrvatska kroz iglene uši provukla do završnog turnira, i u samoći, kako bi Ćiro Blažević rekao u „tami svoje duše„, se pripremala za nastup. Ne da nije bilo euforije, čak smo se podsvjesno bojali i porcija, s obzirom da smo oba puta još u skupini imali Argentinu. Sve ostalo je povijest, legenda i ponos.

Isto tako, razmišljamo kako je srpska reprezentacija uistinu sjajna momčad s nekoliko izvanrednih pojedinaca. I da ima potencijal činiti dobre rezultate u kontinuitetu. Što joj je dosad nedostajalo. Upravo i zbog pojave na klupi, nekad sjajnog nogometaša, Dragana Stojkovića-Piksija. Baš se on najviše grozi euforije. A u prvoj utakmici čeka ga – Brazil.

Autor:
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.