SJAJAN OSVRT našeg novinara kroz 14 citata na odlazak jednog od najvećih nogometaša i trenera Johana Cruyffa

Autor: Andrija Kačić Karlin

Umro je Johan Cruyff, već desetak dana nogomet je bez jednog od najvećih. O njemu je ovih dana napisano sve i nisam potegao papir i olovku da ponovim sve fraze i dtelje iz njegovog života. Jer, mi koji smo ga voljeli znamo baš sve o njemu. U svom oproštaju s junakom svog djetinjstva i odrastanja, sazrijevanja i promišljanja podastrijet ću i sebi i vama čitateljima - Cruyffove intelektualne dosjetke o nogometu. Svojevrsne njegove postulate na kojima je temeljio svoju originalnost i revolucionarnost i u samoj igri kao i u trenerskom poslu. Johan Cruyff je bio nogometni čarobnjak, vizionar, filozof!

Pisati u prvom licu o sportašu koji ti je obilježio djetinjstvo, ljubav prema sportu, nogometu, igri… Ima li što ljepše? Odlučio sam napisati svoj osobni, intiman podrav čovjeku, sportašu koji me opčinjavao kao dječaka, od kojeg sam učio kao tinejdžer, a impresionirao kad sam već bio odrastao. Nije pretenciozno reći da sam zbog Johana Cruyffa još kao dijete maštao da jednog dana budem sportski novinar i da pišem o likovima kakav je on bio…

Još kao vrtićko i školsko dijete pamtio sam njegove dosege s Ajaxom, zbog njega, istina i zbog njegovih ostalih suigrača bio sam zaluđen nizozemskom nogometnom reprezentacijom koja je na dva svjetska prvenstva bila druga, oba puta u finalu poražena od domaćina, 1974. protiv SR Njemačke i 1978. u srazu s Argentinom. Kada je Cruyff zajedno sa svojim prijateljom iz Ajaxa i reprezentacije, imenjakom Neeskensom prešao u Barcelonu moje srce se nije moglo dvojiti. Samo je tada počelo kucati za Barcelonu. Zbog njega sam navjiao i za Feyenoord kad je zaigrao za rotterdamski klub koji je bio veliki suparnik Cruyffovom matičnom Ajaxu. Moram li spominjati kako sam bio oduševljen i njegovim trenerskim uratcima, napose s Barcelonom od koje je stvorio svjetskog nogometnog giganta, kluba revolucionarnog nogometa i vrhunske kvalitete.

Jest, Barcelona je i prije dolaska Cruyffa bila velik klub, no tek je s njim postala – naj, najbolja. Umro je Johan Cruyff, već desetak dana nogomet je bez jednog od najvećih. O njemu je ovih dana napisano sve i nisam potegao papir i olovku da ponovim sve fraze i dtelje iz njegovog života. Jer, mi koji smo ga voljeli znamo baš sve o njemu. U svom oproštaju s junakom svog djetinjstva i odrastanja, sazrijevanja i promišljanja podastrijet ću i sebi i vama čitateljima – Cruyffove intelektualne dosjetke o nogometu. Svojevrsne njegove postulate na kojima je temeljio svoju originalnost i revolucionarnost i u samoj igri kao i u trenerskom poslu. Johan Cruyff je bio nogometni čarobnjak, vizionar, filozof! Čitao sam davno tekst od novinara Toma Springvelda koji je vrijedno sakupljao Cruyffove mudrosti o nogometu i potom ih objašnjavao. Odlučio sam, nakon što mi je srce bilo ranjeno njegovim odlaskom i sam podatrijeti njegove citate i objašnjenja kako sam ja već doživio Cruyffove citate. Krenimo redom…

“Najbitnjia činjenica iz utakmica protiv slabijih suparnika jest da suparnik igra loš nogomet kojeg je teško podnijeti”.

Dotakao se u ovom citatu Cruyff svih onih silnih utakmica u kojima favorit igra protiv autsajdera i ne uspijeva ostvariti dobar rezultat. Uostalom, i svjetska popularnost nogometa leži u činjenici da od svih momčadskih sportova autsajder baš u nogometu ima najveću šansu protiv favorita. U ovom citatu Cruyff ističe zapravo da je jedini način da autsajder ne iznenadi favorita posvemašnja fokusiranost i koncentracija favorita. Tajna ove njegove rečenice jest – ne podcijeniti ni slučajno čak i najslabijeg suparnika.

“Moramo znati što je brzina”.

Novinari i stručnjaci su kod ocjenjivanja brzine često zbunjeni. Gotovo svi su podjednako brzi, no ako se nešto počne ranije nego što počne suparnik onda to i jest i djeluje brže.




Napravi bitno prije od suparnika”.

U ovoj Cruyffovoj mudroliji konačno možemo shvatiti što je brzna u nogometu. Nije to samo čisto istrčavanje i pretrčavanje, već je riječ o startnosti, eksplozivnosti koja je bitna u svakom duelu ili akciji. Bitna je i brzina misli. Tko prije učini potez taj je u prednosti. Nogomet nije atletika ili sprint na sto metara, nogomet je i umijeće pravovremenog starta, pokreta ili ideje što se mora učiniti ranije od suparnika.

“Da sam želio da se razumijemo ja bih to objasnio bolje”




Ovu je rečenicu puno puta Cruyff izgovorio u susretima s novinarima, napose na konferencijma iza utakmica. Nije tajna, Cruyff baš nije podnosio novinare. Tvrdio je da su novinari koji pišu o nogometu frustrirani ljudi koji nisu imali ni snage ni kvalitete ni moći da postanu nogometaši. I možda nije bio u krivu. Izluđivala su ga glupa novinarska pitanja, a pogotovo je ludio kada ga novinari ne bi razumjeli. Samo bi im otpovrnuo – Da sam želio da to shvatite ja bih vam to bolje objasnio. I zavladao bi muk u dvorani.

“Ljudi koji nisu na mojoj razini ne mogu utjecati na moj integritet.”

Teško je Cruyff podnosio kritiku i on je fakat bio uvjeren da o nogometu zna više od svih drugih. Njegov osjećaj superiornosti bio je zarazan, iako ga nogometni kritičari i novinari zacijelo nisu podnosili, taj osjećaj superiornosti lako je prelazio s njega na njegove suigrače ili igrače koje je trenirao. “Svaki nedostatak ima svoje prednosti.” U ovom citatu Cruyyf je priznao da u nogometnoj igri i on može pogriješiti, kao da i greška može donijeti plod. Ponekad vam u momčadi najbolji igrač može biti indisponiran, sjajna je to prilika za nekog neafirmiranog da se istakne. Tu nedostatak daje svoju prednost. Ili obratno, nekad cijela momčad zna igrati loše,a utakmicu sam rješi njen najbolji član. I pokrije sve nedostatke. Nedostaci i prednosti, to je bila omiljena Cruyffova tema.

“Lopta je bitan dio igre.”

S ovom izjavom Cruyff se volio obračunavati sa stotinama trenera koji su na treninzima trgali svoje igrače od bezbrojnih vježbi bez loptom. Nije Cruyff bio ogorčeni suparnik tjelesne spreme nauštrb tehničkih performansi igrača, ni slučajno. No, s tom je izjavom zapravo rekao ono što svi znamo,a stalno zaboravljamo. Sve se u nogometu vrti i u lopti i okolo nje.

“Postoji samo jedan trenutak u kojem možete stići na vrijeme. Ako niste tu, onda ste ili zakasnili ili uranili”.

Nije ovo samo nogometna, već i životna filozofija. Pa, Cruyffa su znali zvati i – nogometni Pitagora. U ovom citatu , slično kao u onome o brzini, Cruyff trenerskim instinktom govori i o smislu cijelog života. Budi tamo gdje treba u pravo vrijeme. Život ili nogomet, ista priča.

“Ne znam jesam li ikada učinio pogrešku, jer nisam čovjek koji lebdi u zabludi”.

Neprijeporno je, Johan Cruyyf prštao je od samopouzdanja. Bio je osjetljiv na kritiku i uvijek bi, ali baš uvijek, tvrdio kako jest u pravu. Ne mogu govoriti krivo kad ja nisam u zabludi, ponavljao bi on. Bio je takav i u svakodnevnom životu. Nije se libio u razgovorima s političarima, običnim namjernicima govoriti o temama koje bi interesirale njegove sugovornike. Pa, on je u Amsterdamu i prometnoj policiji savjetovao kako bi se trebali rasporediti semafori po centru grada. Na kraju su ga prometni policijski inžinjeri i poslušali.

“Prije svoje pogreške, istina rijetke, ja ne bih prije i poslije učinio istu pogrešku”

Da, Cruyff sam u rijetkim trenucima priznaje kako samo slučajno može pogriješiti. Ali, ovim citatom on želi pokazati da nikad, baš nikad, doslovce nikad ne čini istu grešku dva puta. Znao je i proširiti ovu izjavu. Pogriješiti u dva navrata zaredom isto je kao griješiti stalno, cijelog života.

“Za dobru igru potrebni su vam jako dobri igrač. Ali, jako dobar igrač ima problem učinkovitosti, jer on želi raditi stvari na terenu ljepše nego što je potrebno”.

Kakva mudrost! Lige i klubovi vrbe od sjajnh talentiranih igrača koji nikako da se posve dokažu. Ti igrači s loptom čine štogod žele, a opet ne mogu na svjetski vrh. Zašto? Odgovor je dao Cruyff ovim citatom. Kaže Cruyff da je osnovna stvar nogometa dati loptu u pravom trenutku s pravom brzinom, sve su ostalo tlapnje. Cruyff nije podnosio igrače koji igraju samo za sebe. Pravi igrač podređuje svoje interese momčadi, onda postaje svjetska klasa. U suprotnom je to – traćenje talenta.

“Igranje nogometa je vrlo jednostavno, ali igranje jednostavnog nogometa je najteža stvar koja postoji”.

Ovo je možda i najpoznatija Cruyffova nogometna mudrost. Kada ste njega gledali činilo bi vam je da radi nešto najjednostavnije najlogičnije. Kada ste gledali pojedince u momčadskim sportovima, poput Pelea, Ronaldinha, Maradone, Dražena Petrovića, Kukoča, Jordana Messija i Iniestu uvijek ste pomislili – Bože kako je ovo jednostavno. Ne da nije jednostavno, već je riječ o najtežim mogućim tehničkim, taktičkim i kondicijskim zadacima. Čini se jednostavno i kad maratonac pretrči 42 kilometra za nešto više od dva sata. Trči i ide, malo brže od drugih, ništa posebno. Vrhunska sportska, naizgled najednostavnija rješenja, velika su problematika i enigma. Baš zato što izgledaju posve jednostavno.

“Bolje da padam dolje sa svojim vlastitim odlukama, nego s odlukama drugih”.

Bahat kakav i jest bio, u rijetkim trenucima govorio bi o greškama, kao i o ultimatumu da ih ne smije ponavljati. Njegova tvrdoglavost bila je nadaleko znana. Njegova vizija koju je dotjerao i usavršio od ideje trenera Rinusa Michelsa, vizija o totalnom nogometu živi još i danas. Cruyff ovom tvrdnjom zapravo govori da se vizije nikad ne smijete odreći, pa makar išli i prema dolje. On je bio nepodnošljivi sveznalica. No, kakav god da je bio, i današnja “tika-taka” Barcelona bila je njegova vizija koju je osmislio prije još više od 20 godina. U Barceloni je bio trener sedam i pol godina. Dobio je otkaz, ali vizija kluba i njegove igre je ostala i još uvijek danas egzistira.

“Ako ne možeš pobijediti, pazi da ne izgubiš”.

Evo i jedne pragmatične izjave legendarnog Nizozemca. Često je govorio da se u slabom nastupu mora smanjiti šteta. Čak i dobar nastup, a bez sreće, može završiti bez rezultata u vlastitu korist. I onda u trenutku očaja možeš popustiti i izgubiš, a trebao si pobijediti. Povrh svega, Cruyff je bio pragmatičan i praktičan čovjek i znao je da ne ide uvijek sve kako je on zamislio. Po naški bi se reklo – Ajmo smanjiti štetu.

“Na neki način sam vjerojatno besmrtan”.

Toliko je bio uvjeren u svoje nogometno znanje da nikad nikome nije dao za pravo. Nikad. Imao je i problema u životu zbog toga, no on je nogomet shvaćao kao esenciju, filozofiju, kao ritam života. Nije želio biti lažno skroman, pa sam je tvrdio da je bolji igrač od svakog kojeg je vidio. U ovom citatu višak je samo riječ – vjerojatno. Da, Cruyff je besmrtan. Završavam svoj oproštaj s Cruyffom s jednom anegdotom. Pisale su ranih sedamdesetih godina nizozemske novine žalopojke igrača, trenera i navijača Ajaxa koji su se stidljivo oglašavali i govorili – Cruyff misli da je uvijek u pravu. Sve dok jednog dana netko od njegovih suigrača iz Ajaxa u medijima nije ispalio: “Ovo oko Cruyffa i njegovog – stalno sam u pravu – valja završiti. Fenomenalno jest što je on uvijek u pravu.

Autor:Andrija Kačić Karlin
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.