fbpx
Foto: Paun Paunovic / CROPIX/Ilustracija

PREKINUO KARIJERU PA OTIŠAO U PARTIZANE: Izgubio je život jako mlad, sasvim iznenada, a pamte se njegove igre za Hajduk, ali i Dinamo

Autor: Andrija Kačić Karlin

Dinamova škola za mlade nogometaše nosi naziv – Hitrec – Kacian. Po čuvenim nogometašima koji su ostavili trag u Zagrebu, Ici Hitrecu i Ratku Kacianu. Lijep je to bio način da se ovim nogometnim junacima osigura mjesto u povijesti, a mi ćemo se u ovoj priči pozabaviti s Ratkom Kacijanom, rođenim Zadraninom (18. siječanj 1917.) koji je s ponosom na počecima karijere nosio i Hajdukov dres. I on je tema našeg feljtona o nogometnim ikonama…

Nogomet je počeo igrati u Športskom klubu Primorac iz Biograda na moru s 14 godina. Kad su mu se roditelji preselili u Šibenik igrao je za NK Osvit, a 1937. postao je prvotimac zagrebačkog HAŠK-a, s kojim je 1938. osvojio prvenstvo Jugoslavije.

Nakon ovog uspjeha prelazi u splitski Hajduk, u kojem je , zbog napada na suca, doživotno diskvalificiran. Kasnije mu je kazna smanjena na dvije godine, a na kraju je bio – pomilovan. Začuđujuće, nakon toga nikad u životu više nije dobio ni žuti karton, bio je u svakom pogledu primjeran.


Velikan hrvatskog nogometa

Iz Splita se vratio u HAŠK, a od 1944. bio je u partizanima. Kao izraziti napadač i odličan graditelj, posebno se isticao borbenošću i srčanom igrom. Odmah po osnivanju zagrebačkog Dinama postao je njegov član i u razdoblju od 1945. do 1949. godine odigrao za „plave„ 102 utakmice i postigao sedam golova. Iako je bio odličan nogometaš, samo je jednom igrao za reprezentaciju Jugoslavije, i to onu prvu nakon rata, 9. svibnja 1946. protiv Čehoslovačke u Pragu.

Ratko Kacian je preminuo je 1949. u svojoj 32. godini od upale srčanih zalisaka. Kada je klub, u prosincu 1967. godine osnovao svoju nogometnu školu u Maksimiru, nadjenuo joj je ime u spomen na dvojicu veličanstvenih i, nažalost, prerano preminulih nogometaša – Ratka Kaciana i Icu Hitreca. I dok je Kacian igrao za Dinamo, Hitrec je klubu pristupio 1945. u ulozi pročelnika nogometne sekcije tadašnjega Fizkulturnog društva Dinamo.

Škola Hitrec-Kacian osnovana je s idejom sustavnoga rada s mladima. U samim je počecima nosila naziv pionirsko-nogometna škola gdje su nastava i treninzi organizirani po tada najsuvremenijim metodama. I današnji Dinamo nastavlja tradiciju sustavnoga rada s mladima, klub je uvelike podigao standarde i maksimirska je nogometna škola među najboljima u Europi.

Vele da je mogao s loptom zaobići vratara, izbiti pred prazan gol, ali ako bi u tom trenutku ugledao suigrača, proslijedio bi je njemu: „Evo, ‘ajde ti zabij…“

Iako sjajan pucač, oštroga, snažnog udarca, Kacijan je radije birao asistencije. Takve su navike i razumljive, jer – u HAŠK-u je igrao uz neponovljivoga Icu Hitreca, u Hajduku uz Franu Matošića, u Dinamu uz Franju Wölfla i Željka Čajkovskog…

Foto: Matija Djanjesic / CROPIX

„Zašto bih ja pucao ako je Wölfl ovdje“, skromno bi znao provući kad bi ga upitali zbog čega toliko „forsira“ dodavanja.




Čak je i u danima HAŠK-a, dok je igrao u ulozi centarfora, više razmišljao o tome kako pripremiti pogodak suigraču nego o vlastitoj napadačkoj statistici.

U HAŠK je došao 1934. godine iz šibenskoga Osvita za tadašnjih 12 tisuća, i zablistao već u prvom nastupu. Crveni su svladali tada snažni mađarski klub Hungariju, današnji MTK, sa 5:1. Trebao je to biti svojevrsni probni Kacianov nastup, ali razigrani je Šibenčanin bio dvostruki strijelac, zabio je prvi i peti pogodak pri čemu je, nakon Hitrecova dodavanja, loptu lansirao u mrežu atraktivnim udarcem – petom.

Za Dinamo je prvi put zaigrao 1. srpnja 1945. u prijateljskom dvoboju protiv Crvene zvezde u Beogradu. Premijeru u službenoj utakmici dočekao je 21. listopada iste godine protiv gradskoga suparnika Metalca. I odmah postigao pogodak! Dinamo je pobijedio 2:0, a to je ujedno bio i prvi poslijeratni službeni nastup plavih.




Najveći mu je uspjeh bio povijesni naslov iz 1948. godine. Dinamo je tada letio na „mlazni pogon“ Wölfla, Kaciana i Čajkovskog, u dojmljivu slalomu prema pokalu prohujali su pored Crvene zvezde pobijedivši sa 5:1, oba puta svladali Hajduk, a u smiraju sezone dohvatili i ključnih 1:0 protiv Partizana, tadašnjega branitelja naslova.

Iako je tri i pol sezone proveo u Dinamu, Kacian je u samo dvjema prvenstvenim utakmicama s plavima bio domaćin u – Maksimiru. Bilo je to ujesen 1948. u pobjedama protiv novosadske Sloge, kasnije Vojvodine, sa 3:1 te protiv Budućnosti sa 5:3 u utakmici u kojoj je Zvonimir Cimermančić postigao četiri pogotka. Klub je do ljeta 1948. bio domaćin u Koturaškoj, gdje je nastupao i u doba Gradjanskog.

Autor:
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.