POVEZANOST STATISTIČKIH VARIJABLI I (NE)USPJEHA: Evo zašto je Dinamo završio zadnji u skupini

Autor: Josip Valjan - Harambašić

UVOD

Nogomet je igra u kojoj je bolja ona momčad koja je spretnija s loptom, ali i igra u kojoj se na kraju zbrajaju golovi tako da bolja ekipa ne mora nužno pobijediti.

Statistika može biti odraz kolizije dviju taktika na nogometnom terenu pa ju kao takvu treba promatrati u kontekstu dvoboja, ali statistika također može biti veoma objektivan odraz snaga na terenu.

Kada promatramo brojeve na kraju utakmice, okom često idemo prema posjedu lopte i točnim dodavanjima. Ta dva bitna faktora koreliraju s ishodom na kraju utakmice.

Pošto je nogomet kompleksna igra, u znanosti definirana kao polistrukturalna aciklička aktivnost, krajnji rezultat utakmice nije neminovno povezan s točnim dodavanjima i posjedom lopte.

Te dvije varijable svjedoče o tehničkoj superiornosti ogledanoj u manipuliranju vanjskim objektom, i timskoj suradnji koja je neophodna da bi s loptom zajedničkim snagama momčad došla do protivničkog gola, i u konačnici pokušala finalizirati posjed.

Posjed lopte i točnost dodavanja nisu smisao nogometa, ali vrlo često će momčad s boljim pojedincima i boljim “team workom” biti jača u ovim statističkim pokazateljima. Poslužimo se njima kako bi dokučili ima li poredak momčadi u skupini C ikakve veze s tehničkom superiornošću, i gdje je Dinamo u toj priči.

ZAPLET 

Dakle, na raspolaganju imamo dvije, nazovimo ih varijableposjed lopte i broj točnih dodavanja. Kada otvorimo statistiku za svih šest utakmica Dinama u ovogodišnjem izdanju Lige prvaka, vidjet ćemo da Dinamo nije bio bolji u broju točnih dodavanja i posjedu lopte u niti jednoj utakmici od njih šest.

Jedina utakmica u kojoj su Modri svladali protivnika bio je domaći susret protiv Atalante (4:0). Momčad je u susret ugradila 272 točna dodavanja uz posjed od 46%. Iz toga slijedi da je Atalanta bila u posjedu lopte 54% vremena, a točnih dodavanja su skupili 309.

U uzvratnom dvoboju u Milanu Atalanta podiže kontrolu igre s posjedom lopte (58%) uz 407 točnih dodavanja. Dinamo je točno dodao tek 248 lopti.

U Zagrebu protiv Šahtara Modri “posjeduju” loptu 40% vremena, točno su dodali 313 lopti a Ukrajinci 505 puta. U Ukrajini je Šahtar na posjedu od 64% uz 489 točnih dodavanja, Dinamo 224.

City je prekjučer točno dodao 850 lopti, Dinamo 289. U prvom dvoboju Građani su na 729, Dinamo na 100(!). U obe utakmice City je visoko s posjedom lopte. 80% na Otoku i 76% sinoć u Zagrebu.

Atalanta je u pobjedi protiv Šahtara bila u posjedu 51% vremena, ostvarili su 16 točnih dodavanja više. Talijani su izgubili prvu utakmicu kao domaćini protiv Šahtara ali su bili u dominantnom posjedu, također su ostvarili više točnih dodavanja.

City je kao prvi na tablici prvi i po broju točnih dodavanja i posjedu lopte – u svakoj utakmici, 6 od 6. Dinamo je zadnji na tablici ali je gledajući ove dvije varijable također ukupno zadnji – u niti jednoj utakmici nije ostvario posjed, kao ni prevladavajući broj preciznih dodavanja.

Šahtar je dva puta bio bolji u navedenim statističkim parametrima od suparnika, i to oba puta protiv Dinama. Atalanta kao trećeplasirana momčad nije uspjela dominirati igrom tek protiv Cityja, dok su u preostale četiri utakmice  momci iz Bergama bili uspješniji od svojih protivnika i u dodavanju, i u posjedu.

RASPLET

Svijest o važnosti točnosti predaji lopte kao i zadržavanje posjeda iste,  početno je slovo svake smislene rasprave o nogometu.  Kao što sam na početku teksta naveo, zbog kompleksnosti igre, momčad koja je bolja nije uvijek i pobjednik, niti se kvaliteta momčadi može supstituirati isključivo na domenu kontrolu igre posjedom lopte.

Apsurd takvog, nekritičkog poimanja nogometa približit će komentar jednog nogometnog trenera koji je nakon što je njegova momčad podijelila bodove (0:0) u utakmici Lige prvaka, kazao da njegova momčad nije dovoljno držala loptu. Posjed sam po sebi nije cilj, nego sredstvo u ostvarivanju cilja.

Na posjed i točnost dalje može se odgovoriti specijaliziranom obranom i kvalitetnim igračima koji su sposobni kroz brzu tranziciju doći do pogotka.

Talijanska izabrana vrsta je momčad koja će ostvariti kontrolu protiv momčadi slabijeg i srednjeg dometa, ponekad će dominirati i protiv jakih momčadi, no suočena s tehnički moćnijim protivnikom znat će se zatvoriti i preko kontre čekati svoju priliku. Takav stil razvijen je na Apeninima i upravo su na taj način talijanske momčadi nebrojeno puta profitirale.

Tek iza posjeda i točnosti koje se vode kao igranje s loptom odnosno igranje u fazi napada i fazi tranzicije, dolazi igranje bez lopte u koje spada visoki presing, obrane, blokirani udarci i sl. Sama faza napada i faza obrane nisu strogo ograničene igrom s loptom, jer se napadati može i bez lopte, a braniti se može i jednostavnim odgađanjem napada.

Dinamo je upravo na račun tehničko taktičke zrelosti u prvim utakmicama, naročito protiv Atalante došao do uspjeha, iako je bio slabiji u naša dva faktora.

ZAKLJUČAK

Imajući u vidu da je timska igra nešto što se razvija, zrije i usavršava poput individualnih sposobnosti svakog pojedinog igrača, Dinamo je ostvario uspjeh, jer je igrao protiv momčadi koje su logistički potkovanije od zagrebačkih Modrih, a i u samom su stvaralačkom procesu duže. Ono što ne ide, jednostavno ne ide, Dinamo je jednostavno igra protiv boljih ekipa, zrelijih u prvom redu.

Krupna greška koju logistika kluba sada može napraviti, a ne tiče se samog nogometa, je podmirivanje nekih novčanih ambicija koje bi razbile mnogo toga što je stvoreno u prethodne dvije, odnosno tri godine. U prošlosti smo vrlo često gledali kako trenažno stvaralački proces remeti upravo fluktracija igrača kojom bi se razbijala homogenost unutar tima.

S druge strane, jednom kada bi došli do svoga zenita u Dinamu, igrači s potencijalom svoj bi razvoj tražili vani, na izobrazbi u velikim klubovima, te bi se s naučenim znanjem vračali u reprezentaciju koju bi činili boljom.

Upravo je zajedničko vrijeme provedeno u klubovima, u izravnoj komunikaciji i suradnji igrača ključno za uspjeh momčadi – reprezentacije, jer se naše najbolje nogometne uzdanice u Hrvatskoj nemaju gdje usavršiti do kraja.

Upravo smo došli do segmenta koji će zauvijek ostati na strani velikih reprezentacija kao što su Engleska, Španjolska i Italija. Tip nogometa koje igraju kao reprezentacije sličan je nogometu koji se igra u njihovim ligama, pa su igrajući u svojim ligama (Sterling, Kane, Rashford, Henderson) na neki način na pripremama za reprezentaciju.

Ta je razlika brisanjem granica na tržištu donekle smanjena, no još uvijek je razlikovni faktor. Poanta čitave priče trebala bi biti afirmacija domaće lige i domaćih momčadi, izgradnja infrastrukture, forsiranje školovanog kadra osposobljenog za vođenje ljudi. Povezanost s vanjskim institucijama i određeni ugled u nogometnom svijetu imamo, talentima ne oskudjevamo.

Broj ponavljanja koji se u kineziologiji drži kao normativ za usvajanje pravilnog pokreta je 10 000, no brojka naravno  varira ovisno o individualnim karakteristikama sportaša.  Zamislite koliko različitih pokreta je sadržano u nogometu, i dodajte tome stvaranje koncentracije mliječne kiseline koja eksponencijalno raste s intenzitetom i ekstenzitetom napora – a vi sportaš u svakom trenutku mora biti na najvišem nivou izvedbe.

Broj ponavljanja se osim u izvođenju pokreta odnosi i na stvaranje veza unutar tima. Što igrači više međusobno uspješno komuniciraju, time je i timska igra te homogenost unutar grupe na višem novou. Takva momčad sposobna je ostvariti primarnu prednost u odnosu na protivnika međusobno komunicirajući loptom – posjedom i točnim dodavanjima, a da bi se to postiglo, igraći moraju biti što duže – zajedno.

Autor:Josip Valjan - Harambašić
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.