fbpx
Foto: Josko Ponos / CROPIX/Ilustracija

POTREBE ZA VATRENIM ORUŽJEM SIGURNO NIJE BILO: Teško je reći je li to huliganizam, ovo je Balkan, tu se srcem navija…

Autor: Ivan Lukač

‘Mnogi misle da je nogomet pitanje života ili smrti. Ja vas uvjeravam da je puno veći od toga.’  riječi su legendarnog trenera Liverpoola, Billa Shanklya s kojima je ušao u povijest. Na ovim prostorima, ali i u Južnoj Americi, Grčkoj, donekle još u Engleskoj i u danas nesretnoj Ukrajini nogomet tj. sport znači više od života.

Takav je  naš odgoj, s voljenim klubom rasteš i padaš s njim stječeš svoj identitet stječeš svoje JA. Kako raste ljubav prema njemu tako raste i ljubav prema gradu. Godine će proći, škole će se završiti, neki prijatelji će nestati, ali voljeni klub i tribina s koje navijaš za njega će uvijek biti tu. Nebitno bio taj klub na vrhu svijeta ili na dnu županijske lige.

Danas se puno piše o huliganstvu Torcide na autocesti. Je li to huliganstvo i što se zapravo dogodilo ne znamo, ali poprilično sam siguran da potrebe za vatrenim oružjem nije bilo. Pojam  huliganstva definiran je u Engleskoj. Vjerovali ili ne u Engleskoj su nekad postojali navijači, a ne samo gledatelji ili turisti koji su na stadion ušli kako bi slikali utakmicu i pohvalili se svojim pratiteljima na Instagramu da su bili na nekom kultnom mjestu kao što je Anfield. Huligan je smatran muškarac koji je sklon nasilju i sitnom kriminalu.


Utjecaj Amerike

Huliganstvo je nekad bilo izrazito prošireno po Europi. Nasilje na stadionima bilo je veliko pa je Margaret Tacher na razne načine pokušala zaustaviti. Je li uspjela svako ima svoje mišljenje o tome, ali u svakom slučaju navijači u Engleskoj s dolaskom privatnog kapitala počeli su lagano nestajati. Najvjerniji vojnici kluba nisu više financijski mogli izdržati gledanje susreta pa su njihova mjesta zamijenili obični gledaatelji koji sport gledaju kao zabavu što je zapravo američki način gledanja sporta.

Foto: Damir Krajac/CROPIX

Upravo se razvojem tehnologije i dolaskom privatnog kapitala u klubove nogomet u Engleskoj, ali i u ostalim državama počeo pretvarati u zabavu. Sport je u Americi izvor zabave. Nešto što jednokratno konzumirate. Za njih je to poput izleta. Odeš na stadion slikaš se, pojedeš hot-dog i nakon toga odeš kući i možda putem komentiraš utakmicu. Nema frustracije zbog poraza, nema živciranja jer na kraju sport je samo igra. Ovdje na jugu Europe, ali i u Južnoj Americi sport prije svega nogomet ne može i neće nikada biti samo igra.

Nogomet je bio dio bunta od njega su kretale velike promjene baš zato jer su navijači najodaniji djelovi društva. Nogomet je nekad bio punk među sportovima.  Surov i prgav s vrlo jednostavnim pravilima osvojio je mase baš kao i punk. Upravo su punk bendovi skladali mnoge himne za klubove, najpoznatiji je primjer himna West Hama nastala 80tih, ‘I’m Forever Blowing Bubbles’ od kultnog benda Cockney Rejects. I dan danas ta pjesma ori stadionom West Hama.

Doduše ne više na kultnom Upton parku, ali i dalje se čuje. Iako je pjesma nastala u trenutku kada je West Ham imao možda i najluđe navijače na svijetu i kada su bili slika i prilika bunta protiv politike britanske vlasti. Danas je West Ham kao i svi klubovi dio nečijeg privatnog interesa i klub bez navijača čija mjesta na stadionu popunjavaju turisti. U jednom od mnogi briljatnih dokumentarnih serija Robeta Knjaza, Knjaz  (nekad i sam pripadnik BBB) pitao je navijače Liverpoola zašto omiljeni klub gledaju iz puba,  a ne na stadionu. Jedan navijač mu odgovara: ‘ Nemamo novaca za ulaznicu. Preskupo nam je. Na stadion idu ovi koji imaju dosta novaca ili turisti. Mi pravi navijači klub bodrimo uz pivu u pubu.’

Foto: Tom Dubravec / CROPIX

Baš taj nogometni bunt u Hrvatskoj je bio ključan za stavranje i ove države. Navijačke skupine prve su krenule na front ne bitno zvali se Boysi, Torcida, Kohorta, Armada ili Funcuti. Bunt Boysa protiv Franje Tuđmana stoji u udžbenicima navijanja. Njihova borba protiv Zdravka Mamića je nešto što treba ući u školske udžebnike da djeca nauče što znači ljubav i prkos i borba za nešto što voliš. Povijest će jednog dana pokazati da su bili na pravoj strani povijesti.  Sport je tu emocija oduvijek bio i ne treba se čuditi kada dođe do frustracija.

Spremni pomoći

Naravno, nasilje ne smije imati opravdanje. Pretuči nekog zato što drugačije priča, a nema veze s navijanjem je idiotizam i nije dio navijačkog kodeksa, a pravom navijaču isti taj kodeks gotovo je jednako važan kao i klub.




Navijači gotovo nikad u svojim tučama nisu ozlijedili nekog tko nije navijač i zato u medije treba prestati gurati onu tezu da će i nevini nastradati. Neće, to su dogovorene tučnjave. U svijetu gdje sve postoje jedna homogena smijesa subkultura navijači su jedni koji su preživjeli o koji guraju svoje ideale. Ideale ponosa prema gradu i klubu . Nasilje nije njihov ideal do njega dolaze samo ako je nužno. Bilo je pumo loših stvari i nasilnih koji su napravili i za koji trebaju biti kažnjeni, ali bilo je više dobrih, a one zaboravljaju.

Uvijek će se pjevati ‘Ubi tovara’ ili ‘Ubi Purgera’ to je dio navijanja, ali sjetite se požara u Dalmaciji prije nekoliko godina. Boysi su doletili. Isto je napravila Torcida kada je bio potres u Zagrebu. Često ih se pljuje, ali navijačke skupine su najorganiziraniji dio ovog društva. Zato i ne smiju nestati i gurati ih na marginu. Oni sprječavaju da nam sport posatne čisti biznis da u njemu postoji još barem malo emocija. I kad god je neko veliko znate već što oni su prvi da pomognu. Možda ih ne volite i imate puno pravo na to, ali činjenicu da su prvi kad je najpotrebnije ne možete demantirati.

Sport je tu život s klubom plačeš od sreće i tuge. Ovdje nikad neće biti biznis jer mentalitet ljudi je drugačiji. I ne smije biti biznis. Mnogi su ga pokvarili ono iskonsko što sport je, ali ljubav i podrška navijača nikad ne smije nestati.




 

Autor:Ivan Lukač
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.