Oteli su ga Beogradu, ovaj Hrvat nikako nije htio u Srbiju, pa su ga kaznili jednim potezom

Bio je jedan od najplemenitijih i najtalentiranijih veznih igrača osamdesetih godina. Nikad nije stigao u reprezentaciju, iako je pružao fenomenalne partije. Biti će da nije igrao u velikom klubu, nastupao je za Zagreb koji bi se obično borio za ostanak u Prvoj ligi, a ako bi već ispao ekspresno bi se vratio u društvo najboljih. I on je tema našeg feljtona o ikonama ovih prostora…

Drago Rukljač (rođen 11. kolovoza 1949.) počeo je igrati nogomet u Prvomajskoj, postao je kasnije legenda Zagreba a jednu sezonu igrao je i u Hajduku kao zamjena za čuvenog Juricu Jerkovića koji je transferiran iz Splita prema Švicarskoj.

Član slavne generacije Zagreba koja je bila sudionik hrvatskog rekorda postavljenog 19. srpnja 1973. u Maksimiru. To je bila nogometna utakmica odigrana u Hrvatskoj, s najviše posjetitelja ikad. Na stadionu ju je gledalo više od 65, neki vele i 70 tisuća posjetitelja.

Sudjelovao u rekordu

Igrali su Zagreb i Osijek kvalifikacijsku utakmica za odlazak u Prvu ligu. Završila je neriješeno 2:2, a pobjednika su odlučili jedanaesterci. Pobijedio je Zagreb u sastavu: Horvat, Gašparini, Tucak, Antolić, Ivanišević, Lipovac, Markulin, Čopor, Močibob, Rukljač i Smolek.

Upravo ta utakmica i danas je medijska atrakcija, jer na tom sportskom događaju postignut je jedinstveni rekord. Nikad prije, a ni poslije u Hrvatskoj nije bilo toliko gledatelja na jednom sportskom događaju! Danas maksimirski stadion u Zagrebu prima nešto više od tridesetak tisuća gledatelja, no zdanje na istočnom dijelu grada znalo je posjetiti i šesdesetak tisuća gledatelja.

Dinamove utakmice znalo je nerijetko u derbijima protiv Hajduka, Crvene zvezde ili Partizana gledati više od 60 tisuća navijača, no Maksimir nikad nije bio pun kao tog 19. srpnja 1973. godine. Tada je na kvalifikacijskoj utakmici Zagreba i Osijeka za plasman u Prvu ligu bilo i 70 tisuća gledatelja. Uostalom, jedan podatak dovoljno govori – za tu utakmicu prodano je 64.138 ulaznica.

Nažalost, Zagrebova prvoligaška avantura trajala je samo jednu sezonu. Te 1973./1974. bili su posljednjeplasirana momčad Prve savezne lige i zajedno s banjalučkim Borcem i preselili opet u Drugu ligu. U prvoligaško društvo opet su se vratili 1977. godine. Pa ipak, Rukljač se prisjeća nekih velikih Zagrebovih utakmica i u sezoni u kojoj su izgubili prvoligaški status.

“U prvenstvu smo svladali Partizan u Beogradu s 4:0, a tri dana kasnije i u kupu s 2:0. Nakon naše pobjede na stadionu JNA, navijači Partizana Grobari kamenovali su neke njihove igrače na ulasku u tunel i tek kada smo mi, igrači Zagreba, zajedno s ostatkom njihovih došli do tunela, kamenovanje je prestalo”.

Hajduk ga ‘oteo’ Zvezdi

Kako je igrao sjajno bilo je jasno da će pljuštati ponude za njegove igračke usluge. Za Rukljača se raspitivala Crvena zvezda, no „Gecu„, što mu je bio nadimak, bio je draži odlazak u Hajduk.

“Na kraju je po mene iz Splita bio došao Hajdukov tajnik Gojko Škrbić i završio sam u Splitu, gdje me opet vodio Vlatko Marković, kao i u Zagrebu. Imao sam fenomenalnu sezonu u Hajduku, bio sam drugi strijelac iza Žungula, a najviše me zaboljelo ispadanje u četvrtfinalu Kupa pobjednika kupova na jedanaesterce protiv bečke Austrije. Na kraju te sezone, najviše radi nostalgije, vratio sam se u Zagreb koji je tada bio preuzeo Otto Barić”.

Jedna situacija u reprezentaciji neodoljivo podsjeća na zloglasnu metodu Zdravka Mamića

Za Hajduk je prvi put zaigrao protiv zagrebačkog Dinama u Zagrebu, 14. kolovoza 1977. godine u utakmici prvenstva Jugoslavije. Nastupio je u početnom sastavu i postigao gol. Drugi gol za “bile” zabio je Luketin, a utakmica je završila pobjedom Hajduka 2:1. Rukljač je za Hajduk odigrao ukupno 57 utakmica i postigao je 23 gola.

Nakon prestanka aktivnog bavljenja nogometom, ne prestaje biti aktivni športaš i do današnjih dana bavi se trenerskim radom s najmlađima u Zagrebu, klubu koji ga je i lansirao među nogometne zvijezde.