CROPIX

NOVINAR DNEVNOG ‘UBIO’ KOMENTAROM! O HDZ-u, politici, HNS-u, Šukeru, Mamiću i SREDNJEM PRSTU

Autor:

Dojma smo da se nigdje, kao kod nas, postavlja to pitanje gdje će igrati reprezentacija. To je u nas i političko pitanje, baš kao što je bila i autocesta između ova dva grada. Split je nikad bliži središnjoj Hrvatskoj, ali nikad dalje Hrvatskom nogometnom savezu.

Unatoč deklarativnoj, ne i iskrenoj želji ljudi iz Saveza da se igra u Splitu… Politika odlučuje, pa je splitsko gradsko Vijeće, pod utjecajem politike i stranaka koje obnašaju vlast u gradu i državi donijelo, zamislite, odluku da reprezentacija može doći u Split. O tome se počeli, jeli, i odlučivati. Sramno. Pritom razočaravši dio navijača koji se vođeni opravdanom borbom protiv nepravde u Savezu sami služe nepravdom i bore se protiv reprezentacije u Splitu. Nisu to gradski vijećnici sami odlučili, morali su!

Split i hrvatska reprezentacija, to je teška, mučna priča. Činjenično stanje u tom pitanju zaista je smiješno, Split je u skoro 30 godina hrvatske neovisnosti imao samo pet kvalifikacijskih utakmica. To koliko puta je Split zaobiđen i prevaren u dobivanju utakmica je smiješno, namjera je postojala od prvog dana, centralizirati sve, zbog komfora, Zagrebu i to traje tri dekade i postalo je prvorazredan politički problem koje koriste centripetalne sile u Hrvatskoj i jednostavno ih primjenjuju za doslovce neprijateljsku propagandu, s tvrdnjama da je Split u neovisnoj Hrvatskoj podređen i zanemaren!

No, politika je isto smiješna kad se tek sad uključuje. A što je HDZ tridesetak godina radio? Manipulirao, dakako. Prije svakih izbora jedna od temeljnih izjava ove stranke jest “kako se reprezentacija mora vratiti u Split”, Onda taj isti HDZ, čiji su članovi mahom djelatnici HNS-a, sve izigra i ovu priču smo već vidjeli prije, no u nešto blažem tonu.

Sad kad je dogorjelo do noktiju igrati će se u Splitu po – direktivi. Kakva tuga od političke scene! U posao je uvučen, a to mu je i iskrena želja, i sam izbornik Zlatko Dalić koji obožava Split i želi ga vratiti na zemljovid hrvatske reprezentacije. I možda neki ljudi ne razumiju što se ovo događa u nogometu, ovo forsiranje Splita kao domaćina sljedeće kvalifikacijske utakmice 10. listopada protiv Mađarske, kao i ubuduće kada bi Split trebao biti domaćin utakmicama hrvatske reprezentacije. U državi u kojoj je manje puta ugostio hrvatsku vrstu nego one bivše države.

Ta dvostruka uloga politike koja nije znala reći da kad je trebalo reći da, i ne kad je trebao okrenuti glavu, podijelila je narod, hrvatski sjever i jug zbog bizarnosti, nogometa. Kao da je politika prepolovila autocestu između Zagreba i Splitu, napravila provaliju odmah iza Gospića i do Splita se ne može nego cepelinom.

Uporni i dobronamjerni Dalić ponavlja, ali uzima li ga itko za ozbiljno?

“Nisam ni političar ni predavač, ali imam dojam da svatko od nas mora napraviti sve da budemo zajedno, da se dogodi zajedništvo i da Hrvatska reprezentacija igra jednog dana na Poljudu, mi to hoćemo. Naježim se svaki puta kada se sjetim Svjetskog prvenstva i svih proživljenih događaja. U filmu zajedništva i domoljublja Hrvatska treba nastaviti živjeti. Što se mene tiče ta emocija neće nikada prestati. Split je dio te emocije i to je to”!

I da se razumijemo, naš izbornik inzistira emotivno na Splitu i to s tolikom snagom da je spreman na odstup ako se to zajedništvo njegovom inicijativom ne obistini.

U ovome trenutku je napose teško predsjedniku HNS-a Davoru Šukeru koji sa Splitom, kao i Split s njime, ima mučna iskustva. Mnogima nije jasno otkud tolika netrpeljivost između sadašnjeg predsjednika Hrvatskog nogometnog saveza (HNS) Davora Šukera i Hajdukovog navijačkog puka? Čiji je dio otišao toliko daleko da glasno viče kako je Hrvatska nepoželjna u Splitu, ti se navijači ponašaju baš kao Šuker! Čine krivo!

Dakle, što je Šuker njima skrivio da bi bio stalno meta njihove paljbe, često i neprimjerene i nepristojne… Ali, opravdane.

Šuker kao predsjednik saveza koji vodi hrvatski nogomet može biti, što ne reći i mora ako radi krivo, objekt kojem se šalju poruke. Ne, ne nepristojne, nego argumentirane.

Šuker je pod paljbom Hajdukovih navijača od davnih dana. Nije to samo zbog njegovih poteza na čelu Saveza, ni slučajno. Nisu Hajdukovi navijači voljeli Šukera još dok je u jugoslavenskom prvenstvu gađao Hajdukovu mrežu na poljudskom stadionu, makar su Splićani nakon njegovih pogodaka na svjetskoj smotri u Francuskoj s guštom od veselja skakali u more.

Jedan je trenutak koji je prelio čašu, jedna je zgoda kolektivno usađena u memoriji goleme vojske Hajdukovih navijača. I tada je pukao odnos Šukera i publike u Dalmaciji. Igrala se prijateljska utakmica u Splitu, Hrvatske i Španjolske. Prijateljska utakmica je to bila, bez krvi i mesa, umorni igrači u zimskoj pauzi te 1999. godine malo su davali na terenu, čuli su se i prvi zvižduci, ljudi su očekivali borbu, a ne tek puko odrađivanje prijateljskog dvoboja.

Kad su sve jači zvižduci počeli odjekivati poljudskom ljepoticom Davor Šuker okrenuo se prema navijačima, skupini Torcide na sjevernoj tribini, podigao srednji prst i u stavu mirno tako stajao nekoliko sekundi. Ljudi su bijesnili.

Unatoč činjenici da može biti razumljiv bijes Šukera zbog takvog ponašanja navijača tako se nikad, baš nikad ne smije ponašati prema vlastitim navijačima. Split još pamti njegov visoko podignut srednji prst usred Poljuda 1999. na prijateljskoj utakmici protiv Španjolske. Možeš biti i tri puta zlatna kopačka, ali moraš biti uistinu nepristojan i bahat da ne možeš otrpjeti fućkanje navijača, nego ih za zauvijek ideš izazvati takvom prostačkom gestom. Ali, da je samo to. Srednji je prst pokazao i nogometnoj javnosti, a zapravo i samome sebi, kad je pristao biti lutka na koncu ispod skuta Zdravka Mamića.

Dodajmo samo da nakon te Šukerove geste reprezentacija 14 godina na Poljudu nije odigrala službenu utakmicu.

Što sada imamo. I dalje Šukerov srednji prst iznad svih nas stoji, ma lebdi i prijeti. Srednji prst svima nama pokazuje i politika i Savez i Grad Split i Hajduk i navijači. Svi se kao dogovaraju a ispod stola pokazuju srednji prst. Neka netko digne ruku i prizna grešku. Biti će lakše i njemu i nama.

Split kao domaćin reprezentacije! Naš je odgovor – da i uvijek! Bezuvjetno isto da. Ali, netko mora reći što se Splitu radilo, kao što netko treba reći da nisu u pravu oni koji su protiv Hrvatske u Splitu. Otvorimo srca! Ostavimo se politike.

Autor:
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.