Photo: NK Rijeka

NEPOZNATI IGOR BIŠĆAN! Žestoki kritičar Mamića, agresivni buntovnik koji bježi iz reprezentacije i pritajeni genijalac

Autor:

Svi pišu o Igoru Bišćanu, netko zna više, netko manje, no nitko ne osporava činjenicu da postaje uspješan, time i poželjan trener. Iako se često navode neke njegove poteškoće s karakterom, opet taj agresivan karakter donosi mu ploda, njegove metode rada su neprijeporno učinkovite, a bistrina njegovih misli koje su sigurno iskopirale sjajne načine treniranja i pripreme u Liverpoolu pokazuju se djelotvorne.

Još i kao igrač slovio je pomalo problematičan. Iako je ne treninge dolazio prvi i odlazio zadnji uvijek se trudio pokazati koliko vrijedi i nije bježao od incidenata ako je bio uvjeren da je u pravu, pa je tako bio tjeran i iz Dinama, dočim je iz reprezentacije bježao sam,kada je bila pod palicom Otte Barića. Još uvijek se sjećamo riječi nesretnog Otta Barića kad smo mu javili da smo vidjeli kako Bišćan napušta kamp u Čateškim toplicama usred noći, i odgovora:

“Pa, kaj je tom dečecu”.

Nije bio u prvom planu i odlučio je otići. Navlas isto se ponašao u Dinamu. U Liverpoolu baš i ne, što je razumljivo, tako ne bi za njega ne bi imali razumjevanja, a i sam je imao ugovor koji bi žalosno bilo razoriti. No, navijači su ga tamo voljeli zbog beskompromisnosti…

U Dinamu je napravio prve nogometne korake, među plavima je u prvom mandatu bio pet godina, a jajne igre lansirale su ga slavni u Liverpool u kojem je osvojio Ligu prvaka i nakon pet godina otišao u Panathinaikos. Nakon dvije godine u Grčkoj vratio se u Dinamo, ali to je završilo neslavno. Ante Čačić ga je potjerao, Bišćan se požalio da iza svega stoji Zdravko Mamić i tu je bio kraj, pokazat će se, i njegove igračke karijere. Reprezentativnu je završio kad je pobjegao iz kampa uoči utakmice protiv Bugarske.
kad je izbornik bio Otto Barić.


U Dinamo je stigao kao 17-godišnjak. Odmah se vidjelo da će biti pristojan igrač. Polivalentan, učinkovit, jak, brz. Nakon jedne sezone na posudbi u Samoboru, vratio se u Dinamo. Osvojio je s plavima četiri naslova zaredom, a dobre igre nisu promakle europskim velikanima. Prvim danom srpnja 2000. godine otišao je u Liverpool za tada velikih 8,2 milijuna eura. Taj je transfer i danas među top 10 Dinamovih svih vremena.

U redovima engleskog velikana bio je pet godina, a najveći uspjeh mu je osvajanje europskog naslova 2005. godine u nezaboravnom finalu protiv Milana, kada se Liverpool izvukao nakon 0-3 u prvome poluvremenu.

Trenerski zanat učio je u Rudešu kojeg je doteglio do Prve HNL, opreznim, ne nadahnutim ali učinkovitim nogometom i kao takav je otišao u Ljubljanu, kod Milana Mandarića, engleskog Srbina s hrvatskom i svim inim putovnicama, koji obožava nogomet i jedno vrijeme je bio i vlasnik Portsmoutha. Iako je s Olimpijom osvojio i kup i prvenstvo Mandarić ga se rješio, brzopotezno, nije mogao izdržati Bišćanov nesmiljeni karakter. Na kojeg je u dotičnom klubu čak i imao pravo, s obzirom na uspjeha, međutim, znamo kako to ide. Gazda je gazda jer se svakoga može rješiti. Pa i uspješnog.

“Nitko nije veći od kluba, ni predsjednik ni igrači ni trener. To je problem koji moramo riješiti, mislim da dobro vodim klub” rekao je gazda kluba Milan Mandarić prije sastanka s Bišćanom. Znalo se da su sati Bišćanu u slovenskoj prijestolnici odbrojani. Kako je i bilo.

Bišćan je na klupi Olimpije odradio 42 utakmice i upisao samo četiri poraza. U prvenstvu je imao niz od 17 uzastopnih utakmica bez poraza. Navijači su bili silno ljuti, a Mandarić je zapomagao da njegov klub igra preobrambeno i ne koristi dovoljno igrače iz svog pogona. Nešto je morao reći, Ove sezone, eto, slovenski prvak je Maribor.

Biščan se samo grohotom smijao, isto kao i kada ga se Čaćić rješio u Dinamu. On ne bježi od onoga što misli, za Čaćića je rekao tek da je Mamićev poltron, biranim riječima… U Bišćan je ubrzo i prekinuo karijeru, u 35. godini.

“Pričao sam s Mamićem, on je kao Poncije Pilat oprao ruke od svega jer, kao, ‘ne mogu protiv trenera’. Zamislite, on kaže da ne može protiv trenera! Pa to je stvarno crni humor koji jasno odaje da iza te odluke zapravo stoji upravo Zdravko Mamić. Ne znam što mu je to trebalo”.

Igoru Bišćanu brat je bio uzor, mnogi će kazati i igrač čija je karijera, da nije bilo ozljeda mogla biti uspješna kao Igorova, tako je uz njega krenuo na prve nogometne treninge u omladinsku školu Hitrec-Kacijan. Visok i pouzdan dobio je svoje mjesto u Dinamu brzo, sve ostalo je krasna igračka, sportska priča, unatoč svih iskakanja iz tračnica.

Pazite sad ove riječi, to je i tajna uspjeha s Rudešom, Olimpijom i sada Rijekom;

“Liverpool i sve ono što taj klub znači, ne može se s ničim usporediti. Sve što znam o nogometu i poslu o njemu, naučio sam u Liverpoolu. Ogroman je utjecaj tih doživljaja na moje poglede i pristupe nogometu. Pratim ih stalno, volim klub i okruženje Liverpoola i to se nikad neće promijeniti’, zna reći Bišćan.

Jedno ga vrijeme nije bilo u nogometu, sa suprugom i četiri kćeri znao se nositi, stabilna obitelj omogućila mu je povratak na zagrebačkom sudu opravdavao zbog incidenta sa zagrebačkih ulica, a zbog kojeg je dobio i uvjetnu zatvorsku kaznu koju je prokomentirao riječima ‘iako sam reagirao u samoobrani nakon što sam napadan iz čista mira, morao sam biti pametniji i učiniti više da izbjegnem sukob’. Ajde, barem je priznao, a s prijateljima i bivšim suigračima pokušao je ukazati na sav ‘cirkus’ koji se zbivao u Maksimirskoj 128, ali ni njihovih vise od 50.000 potpisa nije bilo dovoljno državnim organima da pokušaju u ‘udruzi građana’ sprovesti legalnu glasačku proceduru po sistemu jedan član-jedan glas!

Naposljetku, u Rijeci ga je dočekao bijes navijača, i to je pretrpio i danas mu skandiraju ime i prezime. Kao nekad u Liverpoolu. Posao zna, kad sputa karakter postaje sjajan trener koji svake sezone biva slavljen. Ima trenera koji dosegnu mirovinu a da nikad nisu bili slavljeni.

U prvim danima u Rijeci bilo je izrazito teško, navijačka skupina “Armada” ga nije prihvatila, unatoč upravi koja je bila oduševljena svojim potezom. Svi navijači u nas misle da vode klub i mržnja je traja, ah, do nekog dana. Razlog zbog kojeg su navijači Rijeke dočekali Bišćana s mržnjom nije zato što je poznati igrač i navijač suparničkog Dinama. Nije to bio razlog, bilo je igrača koji su iz Zagreba išli u Rijeku i obrnuto.

Razlog je bio prozaičan, pravo navijački. U jednom dvoboju Dinama i Rijeke Igor Bišćan se nakon postignutog gola zaletio prema njima i gol za njegov klub slavio tako da se pred nekoliko tisuća Riječana hvatao za genitalije i psovao. Armada mu to očito nije oprostila, iako se Bišćan nakon utakmice ispričao, a danas žali zbog onog što je napravio kao 20-godišnjak, tvrdivši da je bio “mlad i lud”. Čovjek se, uistinu, voli ispričati, primjećujemo.

No, najbolji lijek za zarastanje svih rana su uspjesi i Bišćan je tu uspio. Da mu nije bilo lako – nije. Očito je puno naučio u kišnoj Engleskoj i velikom Liverpoolu.

Autor:
loading...
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.