Neki su požurili staviti Dalića na sami hrvatski tron, velik je, ali ima i većih Hrvata od njega

Zlatko Dalić grabi krupnim koracima, osvaja medalje na svjetskim smotrama, ulazi u finale Lige nacija, odvodi Hrvatsku na svaki veliko natjecanje. Postaje li naš najveći trener. Ne samo u nogometu. Već u povijesti našeg smotre? Mnogi ulogu Zlatka Dalića u povijesti hrvatskog sporta već vide toliko grandioznom da ga svrstavaju na pijedesetal naše trenerske struke.

Pa, iako je možda tako, mi ne bismo išlo toliko daleko. Nema nikakve sumnje, Zlatko Dalić je sigurno, ne nema tu patetike, jedan od naših najvećih trenera u povijesti.

Ali, kako promaći najvećeg, te ima li smisla uspoređivati Dalića, ili bilo kojeg nogometnog trenera s trenerima iz ostalih sportova. Pa, barem je Hrvatska kroz povijest imala fantastičnih trenera u gotovo svim sportovima.

Dalić najveći trener u povijesti Hrvatske?

No, Dalićeva uloga u zadnjih šest godina prometnula se gotovo u antologijsku. Došao je na kormilo hrvatske reprezentacije pomalo i anoniman. I sve ostalo je povijest, toliko uspješna, ponosna, zanosna i, ruku na srce, neočekivana.

U nogometu smo imali “trenera svih trenera” Ćiru Blaževića. Pionirski je pokoravao nogometni svijeti 1998. godine, čuvenog Branka Zebeca koji je razvaljivao s Dinamom, Hajdukom, Bayernom, HSV-om, u košarci nedostižnog Mirka Novosela. Koji je s domaćim igračima osvajao klupske naslove europskih prvaka, a s reprezentacijom bivše države je doslovce uništavao Sovjetski savez, Španjolsku, Italiju, držao reprezentaciju na vrhu svijeta. K ne zaboravimo Petra Skansija, osvajača srebrne medalje s Igara u Barceloni.

Možda najutjecajniji teniski trener je opet naš, Nikola Pilić. On je stvarao igrače, kao na traci, osvajao Davis kup i sa Njemačkom, sa Hrvatskom i sa Srbijom. I Pilić je među našim najvećim trenerima.

U vaterpolu imamo najboljeg trenera svijeta svih vremena Ratka Rudića. On se isprva ne može ni sjetiti koliko je europskih, svjetskih i olimpijskih medalja osvojio. Kako njega staviti ispod ili iznad Dalića. Jasno je, ne treba miješati kruške i jabuke.

Samo želimo ustvrditi da smo kroz povijest našeg sporta imali pravih trenerskih genijalaca, iako su neki bili tvrdoglavi, samouki i nedokazani. A bili su najveći u sportovima gdje su trenirali.

Pa, evo nam tog Ante Kostelića. On je i od kćerke i od sina stvarao šampione, olimpijske i svjetske prvake. Sam samcat. Po svojim metodama i uvjerenjima. Neki su išli toliko daleko da su tvrdili, a to je baš bezobrazno, da je svoju djecu zlostavljao d bi postizali tako vrhunske rezultate. Pa, to je takav besmisao kao i tvrdnja da je zemlja ravna,

Je li svoju djecu možda zlostavljao Joško Vlašić, nekad samo malo bolji atletski srednjoprugaš. No, kao trener svoje kćeri Blanke u skoku u vis možda je bio najbolji na svijetu. A utrenirao je i odgojio jedno jako dobrog nogometaša. Sve su to trenerski podvizi vrijedni divljenja.

Vratimo se Zlatku Daliću, samo jednom od najvećih. No, možda je njemu i najteže raditi od svih nabrojanih ovaj posao. Zašto?

Ovako, Zlatko Dalić je ostvario tako dobre rezultate koje mi ne možemo negirati bilo kakvim kritikama i primjedbama. A stalno je suočen s njima. I nevjerojatno sve skupa dobro podnosi, siguran da niti jedan izbornik u povijesti to nije tako dobro podnosio. Makar je činjenica da mu je i najlakše od svih izbornika, što se tiče podnošenja kritika, jer ima najbolje rezultate. A zašto ima tako dobre rezultate? Jest, dobar je trener, posvećen svom poslu, ima viziju, pa i sreću. Zato jer ga ne dira ništa drugo nego ono što će biti na terenu. I to je začarani pozitivni krug, ostvaruje uspjehe, tada sve kritike postaju bezvrijedne. Pa, možda mislimo da ih uopće i ne doživljava. No, on je iznad svih nas po nečemu drugome…

Upravo su zastrašujuće okolnosti pod kojima radi i djeluje. Mislimo tu na činjenicu koliko smo klubaški podijeljeni. Da, jače nego ikada prije. To nas sve opterećuje. I u tim igrama Dalić je uvijek prva meta, a sve to stoički podnosi. Kod nas svi znaju bolje od njega, svi znaju tko ne smije igrati, a tko mora igrati. A pojednostavljeno rečeno, riječ je o klubaškim glupostima.

Seciraju mu se svi igrač do detalja, malo je objektivnih kritičara, svi se pitaju zašto igra ovaj koji je iz Hajduka, ili je bio u Hajduku, a drugi viču što će nam toliko dinamovaca. Čudimo se kako to Dalić izdrži.

Skandal s ‘ustašama’ je čudan, a sad se neki plaše novih kukastih križeva zbog jasnog razloga

Lako je treneru koji vježba pojedinca, Dalić je doslovce u društvenim vrtlogu. Koji ga još nije otpuhao. Jer, ima rezultate. I još ima onih koji govore da su njegovi rezultati slučajnost.

Na koncu konca, rezultat je mjerilo svega, a ovdje je riječ o kontinuiranom rezultatu. Dugogodišnjem. Uz promjenu generacija. Zemlju bez poštenog stadiona postavio je na svjetski vrh.