NE ZNATE KAKAV SE NOGOMET ZAISTA IGRA U HRVATSKOJ! Donosimo romantičnu priču o klubu iz predgrađa s čudesnim navijačima

Autor:

Onaj koji nije bio sudionik amaterskog nogometa ne može možda posve razumjeti ovu priču, oni koji u njemu rade, djeluju, bore, se i tuku, bez obzira u kojoj im je kvartovski klub u ligi znaju koji je to težak posao biti dio velike svjetske nogometne obitelji, bez obzira što nisu profesionalci. Riječ je o tipovima koji nogomet jednostavno vole, a organizacija djelatnika i igranje samih nogometaša je na amaterskoj razini, ljudi negdje rade i jednostavno svo slobodno vrijeme poklanjaju svom klubu koji im postaje, valja to reći, pozitivna opsesija.

Ovo je pričica o Nogometnom klubu Zelengaj, iz Dugava, s igralištem nedaleko Hreljića, kraj znanog Vatrogasnog doma. Lijepo malo uređeno igralište održavaju momci iz Zagreba koi su svoj mir “zen” u vrevi velegrada našli na ovom travnjaku. Sami su pod predsjedanjem mladog ali u nogomet i klub zaljublj predsjednika Igora Kramarića stisli šake, odvojili i svoj novac, te obnovili prostorije. Koje istina ne izgledaju kao onena Wembleyu ili Luzu, ali su iz a dečke koji tu igraju – Božji dar. Kojeg su im na upravu dale ruke vrijednih amatera.

No, takvo smo društvo, ti su ljudi izgubljeni u percepcijji materijalističkog pogleda na svijet, a ovo što čine Kramarićevi dečki, čista je – metafizika.

I to lijepo, zgodno društvo napravilo je finu momčad, a vidi ti mlade momčadi, ona napravila dar-mar u Trećoj zagrebačkoj ligi i osvojila naslov, sljedeća sezona su dečki iz Dugava – drugoligaši.

I bilo je nekoliko proslava, kako to priliči amaterima, pilo se vino, pekao roštilj, organizirale kazališne predstave, družilo s djecom, ma sudjelovali smo i bilo je prekrasno. Nije nam žao.

Prvo je srednjih svibnja NK Zelengaj trijumf u ligi osigurao 3-1 pobjedom protiv Čulinca, da bi se potom počela brazilska proslava, družba, pjesma, gemišti, kotleti, do dugo u noć, zajedno djelatnici sa svojim obiteljima, i igrači čiji su roditelji stigli. Da, i djeca koja vjerno i vrijedno treniraju u tom klubu lijepe zelene boje, jedan je rekao da je to mali Celtic iz Novog Zagreba, drugi je dodao, zašto ne bi bio Sporting, a bilo je nekih koji su maštali i o Werderu. Ne, nisu to bila pijana posla, ljudi su uživali u svom radu i druženju.

A toga danas tako malo ima. I zato pišemo o njima, jer oni su pokazatelj da se u ovom našem smiješnom okružju može zbiti redove i svojevrsnom izolacijom sačuvati ideale i vlastiti um od konzumacijskih umotvorina od kojih nije pošteđen ni nogomet.

A na tribinama nekoliko stotina ljudi, dakle, 65 posto više nego  na utakmicama  prve hrvatske nogometne lige. Zelengaj se bori za naslov, momčad napada, prolazi svadbena automobilska povorka kraj igrališta, svi vire iz svojih vozila i skandiraju -Kaj, kaj, Zelengaj. Svadba se zadržala koju minutu i otišla dalje, a domaći su momci jurnuli i osokoljeni podrškom dali još jedan gol. Pa ne znamo gdje smo to vidjeli…

Autoru teksta predivno je bilo vidjeti predsjednika i članove uprave kako zahvaljuju navijačima, njima u čast upriličili su predstavu kraj klupskih prostorija, pokraj igrališta, teatra Jana kerekeša iz Varždijna, predstava koja je do srca sve nasmijala, a glavni lik, mladi Kerekeš uprizorio je sjajnom izvedbom i vlastitom realizacijom muke jednog klupskog djelatnika negdje usred Zagorja s održavanjem terena. Uostalom, predstava se zove – Krtice. One i jesu najveći problem našeg amaterskog nogometa. Jer, ti ljudi koji ga čine, drugih problema u glavi nemaju, ni oko transfera, ma ni oko čega. I zato su sretni.

Zelengaj rijetko dođe do medija, tek jednom u zadnje vrijeme, ali ta štorija je fenomanalna. Gostovala ova momčad Celtica, Sportinga ili Werdera kod Save Jakuševac, na onoj drugoj tribini, stoji samo jedan jedini njihov navijač na nekom bregiću koja se zamišlja tribinom. Dadne Zelengaj gol, taj jedan jedini navijač urla i vrišti od sreće, a do njega dođe, nakon slavljeničkog klupka, cijela postava, i duboko mu se pokloni. Suparnik ostao u čudu. A pljusak je taj dana bio epski.

Eh, malo poduke profesionalcima, tako se poštuje vlastiti navijač, makar imali samo jednog na svijetu.

To je doista klub iz radničkog predgrađa, kako bi Englezi rekli.
Radi se o klubu koji je također povezan i s obližnjim naseljem Hrelić. Za godinu osnivanja uzimaju 1948. kada po prvi puta klupski činovnici sređuju nogometno igralište te posredstvom prvog predsjednika Stjepana Županića osnivaju klub.

Jasno, dana u klubu nisu samo ljudi iz Dugava, ma kakvi, ima ih od Dubrave do Črnomerca, iz Šestina do zagrebačkog juga, ti su ljudi svoj spas našli u klubu zelene boje, velikog srca i poštenih namjera, tamo negdje u Novom Zagrebu.

Ako imate vremene dođite na njihovu utakmicu, biti ćete dio nogometnog spokoja u smislu da spoznate kako je nogomet prekrasna igra i kod onih koji plaćaju da ga igraju, a nisu plaćeni za to.

Dečki iz Zelengaja, jako ste nam se dopali.

https://www.youtube.com/watch?v=zk_HtweKMT0https:/

/www.facebook.com/zelengaj1948/videos/1136489359861663/?t=5

Autor:
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.