Moguća drama na Maksimiru, mogao bi dobiti otkaz nakon samo nekoliko mjeseci?

Prije blizu godinu dana Dinamo je u Ligi prvaka s 1:0 poražen od Salzburga. Bio je to poraz koji je naljutio svakog Dinamovca jer je Čačić momčad postavio defanzivno, a čim je odlučio da krenu prema naprijed Dinamo je bio bolji i u konačnici zabio, ali je Drmićev gol poništen. Poraz nije bolio jer se znalo da može i mora bolje. Sada je druga priča.

Vraćamo se na Ballkani. Koji je osramotio Dinamo. I ne možemo tako olako zaboraviti, iako je prošlo nekoliko dana. Nije Ballkani pokazao igru koja je vrijedna divljenja, ali pokazao je što je momčad i kako se baca na glavu za dres. Sve ono što je Dinamo do ne tako davno pokazao.

I možda cijenu plati jedan poznati Dinamovac – Dario Šimić. Možda.

U utorak će se održati dugo očekivani sastanak Izvršnog odbora Dinama. Nakon te grozne utakmice u Prištini iz Dinama su dopirali glasovi da bi ceh za sve mogao platiti Dario Šimić, član Uprave zadužen za struku. Čak se spekuliralo da mu je kraj vrlo blizu, da je otkaz već kuvertiran. O Šimiću će se sigurno raspravljati, no nije nemoguće da su se strasti smirile…

Tako se ne igra za Dinamo

Utakmica? Nijedan navijač neće biti tužan i bijesan jer je Šutalo zeznuo gol. Ljut jer je odigrao kriminalno kao i protiv Hajduka, hoće, ali to je osjećaj koji brzo prođe. Ali Dinamo svojim igrama svojim navijačima ostavlja gorčinu i razočaranje. Poraz je dio sporta, ali je i ostavljanje srca na terenu isto. Nažalost, Dinamo je odigrao bez srca.

Igrači ostavljaju dojam kao da ih boli briga za klub, navijače, dres i grb koji nose. To nije Dinamo na kakvog smo navikli. Da, imao je Dinamo bolje igrače, ali i oni su gubili, ali smo isto tako vidjeli želju, srce i hrabrost.

Nejasno je da Jakirović cijeli tjedan priča kako će igrati napadački nogomet na Poljudu, a onda se momčad postavi kao da je došla po bod.

Suludo je to u glavi bilo kojeg Dinamovca jer prvi put nakon x godina na Poljud dolaziš kao treća momčad lige s minus dva od Hajduka koji je prvi i to odigraš utakmicu kao da je prijateljska na pripremama u Sloveniji.

Šutalo se tek vratio od ozlijede, ali bez obzira na to nije realno da ovoliko griješi. Očito je vrijeme da ga se stavi malo na hlađenje jer ovako gubi na samopouzdanju, a Dinamo radi njega gubi bodove. Slična je stvar i s Dinom Perićem. Ratnik je kluba i uvijek daje sve od sebe, ali i on je zadnjih par utakmica totalno van forme. Razlog možda leži i u odlasku Šutala koji je svojom klasom “krpao” njegove greške.

Mišić je bio neprepoznatljiv. Igrač koje se s punim pravom tražilo u reprezentaciji danas igra kao da je na terminu. “Moha” je odličan u napadu i za rotaciju, ali njegovi kiksevi u obrani kad iza nema više Josipa Šutala i Livakovića su preskupi. Mihajlčenko je enigma, jer znao je biti odličan, a onda užasan kao sinoć. Očito nije pojačanje.

Bulat je uz Petkovića najbolji Dinamov igrač i nema mu se što prigovoriti. Baturina se muči s formom, ali samo kod njega i Baturine te Vidovića se vidi hrabrost da nešto pokušaju. Ali kod svih je (izuzev Bulata i Mohe) pomalo upitna volja. Gdje je traka, borba, bahatost, prgavost gdje je sve to što čini srce?

I na kraju ne treba za ovo sve kriviti igrače i trenera. Nisu se oni doveli u Dinamo. Mnogi od njih nisu na razini Dinama i to treba reći, a rekao je i sam Jakirović. Ni njega ne treba kriviti jer nije on slagao momčad. Isključivi krivac za ovo je uprava Dinama i protiv njih treba jasno i glasno govoriti.  I ne to vas ne čini “mamićevcima” ako ste protiv ove uprave i one bivše.

Ova i bivša uprava kluba napravila je kardinalne greške. Zašto se Dinamo tako lako riješio Lauritsena koji je bio stup obrane u već sada legendarnom europskom proljeću 2021. Ista stvar je i s Chatrineom koji je rekao da želi živjeti u Zagrebu nakon karijere, ali Dinamo nije bio spreman dati mu novi ugovor.

Zašto je doveden Mauro Perković koji je samo najednom nestao? Zašto je Bernauer došao, a priliku u ozbiljnoj utakmici još nije dobio? Pouzdana imena su napustila klub, a dovedeni su igrači u koje ni sama uprava koja ih dovela ne vjeruje.

Sve se svodi na ono što je na terenu. A na terenu je situacija sramotna. Dinamu treba velika doza adrenalina. Što čini tu dozu? Nitko ne zna, ali mora doći što prije.  Da probudi igrače i da shvate da igraju za prvaka Hrvatske i da se moraju ponašati šampionski. Navijači će uvijek biti uz njih, ali oni moraju pokazati da su spremni poginuti za klub jer onda i poraz manje boli.

Podijeljenu Hrvatsku ovo je baš jako uznemirilo: Mladi bježe i ostaju bez posla, a onda je on ukrao šou

Nebitno je tko sjedi u upravi momčad mora pokazati za koga igraju i poginuti na terenu, a ne kleknuti kao što je to bilo protiv AEK-a, Sparte i Hajduka. Srce i karakter moraju biti ispod tog svetog dresa jer to je ono što čini Dinamo.

Ovako kako sad igraju, tako se ne igra za Dinamo.

Možda nakon Istre i uspješno odrađenog posla zapušu neki novi vjetrovi, na ruke je Dinamu išao i Jadranski derbi, Jakirović opet ima sve u svojim rukama. Možda je ovo novi, konačni uzlet…

Vratimo se na sjednicu izvršnog odbora. Predsjednik Mirko Barišić ne želi dodatne turbulencije u ionako turbulentnim vremenima, želi što veće zajedništvo i nije sklon tome da Šimić ode iz Dinama. Rijeka je možda dodatno pomogla zajedništvu u Maksimiru, Dinamo uz pobjedom zaostatka preskaće Hajduk, lakše se diše. Vidjet ćemo, možda i preživi, a možda i ne…