fbpx
Foto: Goran Mehkek/CROPIX

‘LJUDI OPREZ, PA NJIMA JE IGRATI PO ŽEGI VESELJE’: Legenda Vatrenih upozorava: ‘Bit će to jako teško, ali postoji formula za njih’

Autor: Andrija Kačić Karlin

„Jedva čekam da počne i znam da ću se veseliti”, dočekao nas je vedar bivši „vatreni” i član nezaboravne družine koja je šokirala svijet 1998. godine u Francuskoj osvojivši brončanu medalju na Svjetskom prvenstvu u 1998. godine u Francuskoj.

„Baš mi je drago da ste me nazvali, jer sam u ovom dijelu svijeta i mogu vam objasniti što sve čeka i našu reprezentaciju, ali i sve ostale, govori nam Ardian Kozniku.

On je u ovom trenutku pomoćnik Anti Miši u Kuvajtu, u klubu EL Arabi s kojim su prošle godine osvojili naslov prvaka, prvi nakon 2002. godine. Njih dvojica uživaju veliki ugled u Kuvajtu, a nije nemoguće da se zalete i na neku od utakmica naše reprezentacije.


‘Po večeri će biti lakše igrati’

Ardian Kozniku, prisjetite se, bio je omiljen gdjegod je igrao. Nikad, baš nikad od suparničkih navijača nije mu upućena pogrda. Profesionalac od glave do pete, silno talentiran i uporan napadač igrao je za dva najveća hrvatska kluba, Dinamo i Hajduk, te za brojne europske momčadi i svugdje je ostavio sjajan dojam. Da, ovaj Albanac s Kosova koji je postao legenda hrvatskog nogometa. I kada bi postojao Zid slavnih hrvatskog nogometa, on bi sigurno imao na njemu pravo mjesto.

Vladimir Dugandzic / CROPIX

Predstavimo ga malo još jednom. Njegove igre u Hajduku primijetili su u francuskom Cannesu i ubrzo je osvanuo na francuskoj rivijeri, na Azurnoj obali. Došao je i poziv od Ćire Blaževića za hrvatsku reprezentaciju, pa je Kozniku debitirao u prijateljskom dvoboju protiv Slovačke u Bratislavi. U kvalifikacijskoj utakmici protiv Litve postigao je i zgoditak, a bio je i među 22 “vatrena” koji su osvojili povijesnu brončanu medalju na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj. Kao član reprezentacije 1998. dobitnik je Državne nagrade za šport “Franjo Bučar”.

Nakon nekoliko sezona u Francuskoj, te jedne na Cipru gdje je u prosjeku postizao više od jednog gola po utakmici, vratio se u Hrvatsku i došao u tadašnju Croatiju, gdje je opet bio uspješan strijelac. Nakon osvojena dva prvenstva nakratko je prešao u austrijski FC Kärnten, a potom završava bogatu karijeru u drugoligaškom Hrvatskom dragovoljcu.

Postavili smo mu najprije klasično, stereotipno pitanje, tko su favoriti svjetske smotre?

„Po mom sudu, moramo uključiti ovih pet reprezentacija. Brazil, Argentina, Nizozemska, Njemačka i Hrvatska. Iznenađeni ste. Ne morate biti. Hrvatska ima dobar kostur momčad, spoj je iskustva s mladošću, još je potentna i čak mislim da igre u Ligi nacija nisu kulminacija ove momčadi. Uvijek treba malo sreće, a ja velim – samo da nas zaobiđe nesreća. Drago mi je da su naši igrači u ovoj utakmici protiv Saudijske Arabije vidjeli kakvi ih teški uvjeti čekaju u ovom kraju svijeta. Velike su vrućine kroz dan, preko 30 stupnjeva, no večernje utakmice daju se lakše odigrati. Nakon desetak dana ovdje priviknete se, sjećam se kada sam ja prvi puta došao. Isto mi je bilo. Tako da je utakmica protiv Saudijske Arabije ipak imala svoju svrhu, makar je Hrvatska nije odigrala naročito”.

Foto: Tom Dubravec / CROPIX

Zar su takve vrućine zaista i u studenom i prosincu?




„Bude hladnijih dana, oko 20 stupnjeva, to je kao kad kod nas dođe pogoršanje vremena. A nekad i ne bude. Isto svi gledaju u nebo. Zbog tih uvjeta imam neku predodžbu da bi neka reprezentacija s afričkog kontinenta mogla silno ugodno iznenaditi. Naime, njihovi igrači su navikli na takve uvjete, nisu imali svoja domaća natjecanja do samog start svjetske smotre. Kao Europljani. Sigurno su Afrikanci svježiji, motiva im ne nedostaje i ako osjete krv mogli bi te pojesti. Da, da tiče se to i Maroka, našeg prvog suparnika. Makar sam uvjereni i zakleti optimist upozoravam da su igrači Maroka navikli igrati po žegi, njima je to prirodno stanje. Zato moramo odigrati pametno, lopta je brža uvijek od čovjeka, tehnički smo deset puta bolji, da se to riješiti. Na velikim natjecanjima je bitno da ispočetka imate dobar rezultat, ali da vam forma iz utakmice utakmicu raste. To je jedini način da napravite dobar rezultat”.

Što vas veseli kod naše reprezentacije?

„Stoji tvrdnja da izbornik ima sve igrače u ovome trenutku i svi su u relativno dobroj formi i nisu ozlijeđeni. To je velika stvar. I mislim da se može do velikog rezultata. A sad ja pitam i vas i sebe – što je to veliki rezultat? Iskreno, odgovor je težak, ali veliki rezultat je polufinale svakog velikog natjecanja. Kad se boriš za medalje, kad odlučuje samo jedna utakmica, kada možeš i do zlata ako ti se posreći, kao što smo i mi mogli u Francuskoj i dio ove momčadi u Rusiji prije četiri i pol godine, jelda? Četvrtfinale je dobar rezultat, može biti pristojan rezultat i osmina finala pa kad se namjeriš na boljeg zaključiš da si dao sve od sebe i da je to jednostavno to. Uistinu sam uvjeren da je naša reprezentacija jedna od najboljih u Europi.”, kaže i nastavlja:




“No, za ostvariti uspjeh na velikom natjecanju moraju se posložiti i brojne druge okolnosti. Uglavnom, zadovoljan sam kako sada izgleda hrvatska nacionalna momčad i već se veselim prvoj utakmici. Svi pričaju da je bitna. Jest, ali moramo znati i da smo mi veliki motiv svakome, da smo primamljiv zalogaj. Sad nas svi shvaćaju ozbiljno, ja bih volio da nas shvate i preozbiljno. Time će nam biti lakše. Znam što je nogomet, još uvijek je to igra, pa tko koga…

Gdje smo najjači?

„Ma, to zna cijeli svijet, vezna linija nam je svemirska. No, nogomet nije samo jedan dio igre, danas igra kreće od stopera, oni su i vezni i obrambeni, kao što su vezni ujedno i prvi obrambeni. Napadači isto moraju igrati visoki presing, to je nova moda u nogometu, daje dodatnu zanimljivost. U moje vrijeme nije bilo tako. Vezna linija je mozak, obrana je srce a napad su – ruke. Momčad mora biti jedno tijelo. Koordinirano. Mi smo bili baš takvi u Ligi nacija, osim one utakmice s Austrijom na samom početku. Hej, dobiti Francusku u Parizu. To mogu samo najveći. Zaista bi bilo šteta da ovakva generacija, skup sjajnih nogometaša na ovome turniru opet ne ostavi traga”.

Ovaj sjajan sportaš, stručnjak i čovjek svugdje je omiljen, pa smo ga za kraj morali upitati. Kako se osjeća, kao bivši Hajdukov i Dinamov nogometaš koji nikad niti s jedne strane nije čuo, doživio ružnu riječ, pogrdu ili omalovažavanje?

„“Bio sam pravi profesionalac i nisam se razmetao izjavama. Poštovao sam svaku sredinu u kojoj sam igrao, a navlas isto je bilo kada sam nastupao za inozemne klubove. Evo, i danas svako malo dolazim u Split, a živim inače u Zagrebu i uvijek sam prekrasno dočekan. Dobro, sad sam u Kuvajtu, ali obitelj mi je u Zagrebu. Bez obzira na veliki rivalitet Hajduka i Dinama nikad nisam osjetio ni najmanju neugodnost, vjerujte mi. A kada sam dobio poziv u hrvatsku reprezentaciju bio sam najsretniji čovjek na svijetu, vjerujte mi”.

Autor:
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.