Foto: Ronald Gorsic / CROPIX

Komunisti su ‘mila majka’ za Hrvatine koji pljačkaju Hrvatsku: Kako je ‘zamračeno’ čak 100 milijuna eura

Autor: Dnevno.hr/ I.L

Dinamo je i ove godine izborio Europu. Doduše, ne onu elitnu kao što je Ligu prvaka ili onu rang ispod tj. Europsku ligu. Ove sezone modri igraju Konferencijsku ligu. Kada su igrali LP i EL dolazi su jaki europski klubovi i čudili se kako to izgleda Maksimir. Sada na Maksimir dolaze: Plzen, Ballkani i Astana. Svejedno se čude kako to izgleda Dinamo…

Kako je Maksimir postao takvo ruglo? Pod ruglo treba naglasiti da se prije svega misli na njegov fizički izgled. Gledajući povijesti i što se sve na njemu događalo sigurno je jedan od važnijih i značajnih stadiona u Europi.

Gradnja do danas nezavršenog stadiona započela je prije 110 godina, a otvoren je 5. svibnja 1912. godine. Stadion je prvotno bio namijenjen poznatom klubu HAŠK-u (kratica za Hrvatski akademski športski klub), a planovi za izgradnju na mjestu maksimirske livade i kukuruzišta počele su ujesen 1911. godine. Nacrte za stadion izradio je Branko Domac. Nakon otvorenja stadionu je dodana drvena tribina te atletska staza. Već u sezoni 1912./13. održano je prvo službeno Prvenstvo Hrvatske i Slavonije u nogometu, na kojem je pobijedio upravo HAŠK.

Tuđmanove vojne igre i Mamićeva praonica

Izgled kakav danas znamo napravljen je nakon Drugog svjetskog rata kada su izgrađene su betonske tribine, upravna zgrada i sanitarni čvor te je modernizirana atletska staza. Godine 1961. postavljena je i rasvjeta, koja je modernizirana 13 godina kasnije. Prije uvođenja sjedalica na zapadnu tribinu kapacitet stadiona bio je 64.000 gledatelja.

Stadion se nije značajno mijenjao do 1987. Tada je prošao kroz najveće promjene baš tada zbog Univerzijade. Nakon toga je bio nepromijenjen do 1997. kada su na istočnu i južnu tribinu postavljena sjedala.

Nakon toga krenula je priča da se priprema velika obnova za Vojne igre koje su se održale u Zagrebu (te Delnicima i Karlovcu) 1999. Međutim, od toga nije bilo ništa izuzev toga što je srušen stari Sjever, a sagrađen ovaj danas veliki kojeg poznajemo.




I evo nas u 21. stoljeću i u eri Zdravka Mamića. Tada najveća obnova dogodila se 2011. kada je izbila afera oko stolica koje je Mamić pretplatio. U ljeto 2011. stadion je podvrgnut ponovnom renoviranju (ne i završetku planirane izgradnje). Sve su sjedalice zamijenjene, postavljen je novi teren s drenažom i grijanjem te nove klupe za pričuvne igrače.

Uređene su novinarske, VIP lože i mjesta za invalide, atletska je staza prekrivena plavom umjetnom travom, a zidovi ispod tribina plavim platnom.

Guliver Image

Vratimo se u 2000. godinu. Milan Bandić, prvi čovjek Zagreba, tada je bio optimističan te je obećavao da će za dovršetak zapadne tribine potrošiti “samo” 15 do 20 milijuna tadašnjih maraka.




Taj novac se sljedeće četiri godine pretvorio u dodatnih 255 milijuna kuna. A kako je to moguće?  2001. godine iz gradske blagajne predviđeno je 9.8 milijuna kuna za dovršetak stadiona, no već 2002. godine, u rujnu, događa se preokret. Sjećate li se projekta da Hrvatska bude domaćin Eura 2008.? E, pa na temelju te ideje grad je Dinamu dao još 66.5 milijuna kuna da se Maksimir obnovi. Naravno, vidljive promjene nije bilo, a ni nevidljive.

Idemo dalje i skačemo do 2008. godine. Pokojni Bandić tada je pričao kako radi na tome da Zagreb dobije tri stadiona. Grad Zagreb pokreće poseban projekt “završetka gradnje stadiona Maksimir i rekonstrukciju alternativnog stadiona na Kajzerici. Velebni Maksimir, manji stadion na Kajzerici te atletski na Sveticama.

Kada je 2011. obnovio stolice i nakon što je prodao igrače za više od 100 milijuna eura u prvih 10 godina vladavine Zdravko Mamić izveo još jednu predstavu za javnost te je vapio za novim stadionom:

“Molimo gradsku vlast, gradonačelnika Bandića i Skupštinu Grada Zagreba da nam pomognu kako bismo dobili krov nad glavom.” Ukupno je prema izračunima od samostalnosti Hrvatske do danas u Maksimir uloženo 900 MILIJUNA KUNA. Sramota koja služi kao primjer u kakvoj državi živimo.

Godine prolaze, vlast se mijenja, uprave prolaze, ali čini se da će uz BBB Maksimir jedini ostati vječan. Svako malo vidimo nešto novo. Poput onoga da je Crkva vlasnik, ali i svaki mjesec vidimo novi projekt. Stadion koji izgleda kao da je u Černobilu iza sebe ima veliku povijest i od nje se ne smije bježati.

Tu su igrali velikani poput Lamze, Pelea, Jerkovića, Cice, Mlinke. Tu je Boban udario milicajca i tako započeo hrvatski otpor protiv komunističke vlasti. Upravo na Maksimiru je prvi put svirana Lijepa naša u utakmici protiv SAD-a 1990. Palila se njegova svečana loša u znak protesta protiv Tuđmana i naziva Croatia.

Tu je Mislav Oršić srušio Tottenham, a Petković zabio škarice za Ligu prvaka.

GNK Dinamo/Maksimir/ Projekt iz 2021.

Sve je to ono što ga čini posebnim, ali posebnim ga ne čini zatvorena istočna tribina gdje su se redovito skupljali stari Boysi. Ne čini ga posebnim to što izgleda kao kartonska kutija. To ga čini ruglom koje se mora što prije obnoviti kako bi neke nove generacije mogle normalno navijati za Dinamo. Previše je generacija odgojio ovaj stari Maksimir, vrijeme je za novi, ljepši Maksimir.

Ali to je samo pusta želja i dalje i pitanje hoće li ikada postati realnost.

Autor:Dnevno.hr/ I.L
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.