Foto: Tom Dubravec / CROPIX

Kandidat za novog izbornika Hrvatske nam je svima pod nosom, a nitko ga se živ nije sjetio

Autor: Bruno Herljević

“Najbolje mjesto za skrivanje jest ono na vidljivom mjestu”, smatrao je tako slavni i pomalo mračni i makabrični američki pisac i pjesnik Edgar Allan Poe. I reći ćemo da je svakako bio u pravu jer u, recimo, hektičnim ili nepredvidljivim situacijama ljudi obično ne vide rješenje iako im je ono doslovce pred nosom. Jednu takvu situaciju imali smo prije nekoliko dana, kada je hrvatska nogometna reprezentacija na jedvite jade uz podosta drame osigurala plasman na Europsko prvenstvo 2024. godine u Njemačkoj.

Dramu je izazvao izbornik, gospodin Zlatko Dalić, kada je nakon osiguranog odlaska na Euro izjavio da će nakon prvenstva možda svoje mjesto prepustiti nekom drugom, odnosno, nekom mlađem s boljim idejama.

“Želim da ovih sedam mjeseci provedemo u dobrom radu i pripremi te da u Njemačkoj budemo onakvi kakvi trebamo biti. Da ponovno napravimo ponosnim naš narod. Mnogo toga sam odbio zbog Eura, bio sam u velikom pritisku i grču, ali drugo me ništa ne zanima. Moja uloga izbornika nema cijenu, a što je sigurno jest da ću Hrvatsku voditi u Njemačkoj i da ćemo tamo napraviti sve da napravimo rezultat dostojan Hrvatske, a što će biti kasnije, možda je vrijeme za neke mlađe, s novom energijom i elanom. Istrpio sam mnogo toga, pogotovo nakon Walesa i Turske, ali sam postao još jači. Ono što je meni jako važno je da me igrači slijede. U Njemačkoj će biti sedam godina. Ponos, čast, veselje i sreća. Hvala Bogu na toj šansi i mislim da je to sjajno”, rekao je Dalić nakon odigranih utakmica s Latvijom i Armenijom i zaključenja kvalifikacija.

Foto: Tom Dubravec / CROPIX

Potencijalni nasljednici

Nije prošlo dugo i krenule su spekulacije tko bi mogao, trebao, morao naslijediti Dalića i popis je uistinu šarolik, da ne kažemo i živopisan. Pojavljivala su se tu svakakva imena, od Igora Tudora, Igora Štimca, Ivana Leke, Matjaža Keka pa sve do Slavena Bilića, Igora Bišćana, Nike Kovača, Ivana Jurića, Gorana Tomića… I donekle su svi prijedlozi legitimni, ali pitanje je koliko su realni. Ako se nas pita niti jedno od ovih imena nije pretjerano izgledno. Bivše izbornike nekako ne bi imalo smisla vraćati, narodska poslovica kaže da podgrijana juha nije dobrog okusa i primjera tu imamo na pretek ponajviše u klubovima gdje su “reinstalacije” bivših trenera bila čak i kontraproduktivne.

Elem, teško je očekivati da ćemo na izborničkoj klupi vidjeti i neke od renomiranih i profiliranih “klupskih” trenera poput Igora Tudora, Nike Kovača, Ivana Jurića, koji su uronjeni u svoje poslove do vrata, a njih je i nešto teže platiti s obzirom na to da ugovori u reprezentaciji i oni klupski nisu niti približno iste težine. I isto tako valja istaknuti da je to društvo kojem bi sigurno imponiralo voditi hrvatsku reprezentaciju, ali opet vrlo su tražena roba i na klupskom tržištu i za njih će zbog impresivnih rezultata uvijek biti posla.

Potpuno je jasno kakva je Hrvatska zapravo momčad i mnogi bi mogli biti jako razočarani




Kao što vidite i sami, ne preostaje nam baš previše potencijalnih kandidata. Iako dobro poznaje hrvatski nogomet i nogometaše, kao i mentalitet, a ima i sjajan rezultat u HNL-u s Rijekom i u prisnim je odnosima s dopredsjednikom HNS-a Damirom Miškovićem, Matjaž Kek ipak radi sjajne rezultate sa svojom Slovenijom s kojom se plasirao na Euro i gradi tamo vrlo dobru priču. I valja spomenuti da je Kek, iako govori jezik, ipak stranac, a HNS do sada nije pokazivao afinitete za zapošljavanjem stranaca.

Foto: Tom Dubravec / CROPIX

Tko uopće preostaje?

Što se Ivana Leke ili Gorana Tomića tiče, to su uistinu kvalitetni treneri, ali nekako smo dojma da renomeom i rezultatima nisu u ešalonu u kojem bi ih Savez razmatrao kao ozbiljne kandidate. Jasno, reći će neki da niti Igor Štimac, pa svojevremeno niti Slaven Bilić i Niko Kovač, nisu imali iskustva i rezultate pa su dobili priliku, a o Anti Čačiću koji je na poziciju došao jer ga je tamo postavio Zdravko Mamić mimo svake logike, niti nećemo. No, Hrvatska koju danas gledamo nije ista kao i ona kada su štimci, bilići i kovači bili u opticaju. Danas potencijalni izbornik preuzima trofejnu reprezentaciju koja je od 2018. do danas pokupila tri medalje na velikim natjecanjima i nije mala stvar imenovati nasljednika Zlatka Dalića, koji će svakako ući u povijesti kao najtrofejniji hrvatski izbornik i dvojimo da će ga itko tako skoro “skinuti”.

Tko nam preostaje? Pa recimo to riječima Edgara Allana Poea, preostaje nam netko tko nam se svo ovo vrijeme skrivao pred nosom. Netko tko je “in house”, netko tko bi čak i nekim zdravim rezonom bio logičan Dalićev nasljednik, netko s kim reprezentacija već godinama uspješno surađuje, netko tko je s njima stalno, tko se s njima čuje, tko ih prati, tko ih na koncu trenira, tko demonstrira i sudjeluje u svemu što se radi, netko tko poznaje “modus operandi”, netko tko iako je mlad ima iskustva u trenerskom poslu, netko tko ima Pro licenciju, netko tko već sada sudjeluje u svim aspektima vođenja reprezentacije. Riječ je o čovjeku kojeg najčešće vidimo odmah pored Dalića u svim trenucima i s kojim Dalić ima vrlo dobar odnos, i na koncu legendi hrvatskog nogometa i nekada udarnoj igli reprezentacije, Ivici Oliću.




Foto: Damir Skomrlj / CROPIX

Ivica Olić kandidat?

Olić je malo kome pao na pamet u cijeloj ovoj strci, a u nedostatku, bez uvrede i ikakvog podcjenjivanja prema Ivici, kvalitetnijeg i iskusnijeg kadra, možda će baš on HNS-u biti racionalno i realno rješenje za Dalićeva nasljednika, ako ništa barem privremenog ili pokusnog. Ostatak stručnog stožera uistinu ne vidimo u toj ulozi, jer barem kako se nama čini Dalić od njih i nema neke koristi, posebice ne u nekim kriznim trenucima, o čemu smo ranije i pisali. Međutim, Olić je ipak ozbiljnije posvećen trenerskom poslu i za razliku od ostatka bivših reprezentativaca, izuzev Dražena Ladića koji je jedno vrijeme bio izbornik U-21 reprezentacije i kratko je radio u Saudijskoj Arabiji u dvama klubovima, ali samo kao pomoćnik, jedino Ivica Olić ima nekakvog, iako vrlo skromnog, trenerskog iskustva i, dakako, licenciju.

Olić je, možda ste zaboravili, kratko bio trener moskovskog CSKA. Vodio je svoj bivši klub u devet utakmica u proljeće 2021. godine i potom su ga otjerali jer je, prema nekim napisima, “imao drugačiju filozofiju od one koju su Rusi zamislili”. Olić je došao u CSKA u tada najgorem mogućem trenutku u jeku sezone i nije uspio napraviti puno, a tome svjedoče i izjave poznatog ruskog trenera Valerija Gazajeva.

“Žao mi je što je mladi trener bačen u stroj za mljevenje mesa. Olić je divna osoba i sjajan igrač, puno je učinio za CSKA kao nogometaš, ali sada je, praktički bez trenerskog iskustva, preuzeo momčad koja bi trebala stalno pobjeđivati. Njegova odgovornost sada je sasvim drukčija. Olića su bacili u jezero. Ako ispliva super, a ako ne, utopio se. Sada je on odgovoran za sve neuspjehe”, izjavio je tada Gazajev.

Foto: Damir Skomrlj / CROPIX

Male mrlje u karijeri

Olić se nakon toga vratio pod Dalićeve skute i od tada se prometnuo, možda ne službeno, ali svakako se to vidi, u njegovog prvog pomoćnika. Olić je, recimo, jedini koji uz Dalića i tu i tamo Vedrana Ćorluku, stane pred medije, i s kojim predstavnici medija vole razgovarati. Olić je razgovorljiv, pristupačan, a isto tako takozvana je legenda hrvatskog nogometa što je mnogim navijačima jedna od najvažnijih stavki za preuzimanje ove funkcije.

E sada, je li Olić materijal za izbornika reprezentacije? Nažalost, Olića nismo imali prilike uživo vidjeti u samostalnom poslu i vođenju utakmica dok je bio u Rusiji, a ne bi bilo fer suditi nekome na temelju devet vođenih utakmica u klubu koji je tada bio u velikoj krizi. No, Olić je lik koji poznaje reprezentaciju i cijeli sustav iznutra. Tu je s Dalićem od prvog dana, dugo se godina “kalio” kao pomoćnik, upoznao je procese, vodio treninge, sudjelovao u pripremi utakmica, taktici, pokazao je da ima volje, angažiran je i posvećen poslu, tečno govori jezike, cijenjen je i izvan granica Hrvatske, posebice u Njemačkoj i Rusiji, gdje je proveo veći dio svoje karijere igrajući za mahom velike klubove.

Dalić ima dvije opcije da spasi ugled i posao, a obje su vrlo riskantne

Olić je jedan od rijetkih likova iz hrvatskog nogometa i reprezentacije koji sa sobom ne nosi neku stigmu. Nikada nije bio “nečiji” čovjek, nije neki incidentan, svadljiv lik prgave naravi, niti je imao većih karijernih drama. Osim, eto, onog malog incidenta s klađenjem 2016. godine dok je igrao za Munchen 1860, ali to je bila sitnica koja se kako je Olić tada pojasnio napravljena iz šale i za koju je dobio novčanu kaznu i dvije utakmice neigranja.

‘Napravio sam veliku pogrešku i prihvaćam kaznu. Isključivo iz zabave sam dopustio svojim prijateljima da koriste moju kreditnu karticu i klade se na utakmice. Ponavljam, nije bio u pitanju novac, već isključivo zabava, klađenje na male iznose. Žao mi je što se to dogodilo, nisam razmišljao o posljedicama naše zabave”, pojasnio je Olić tada detalje oko incidenta kojeg se vjerojatno ne biste niti sjetili da ga sada nismo izvukli iz naftalina.

Foto: Ante Cizmic / CROPIX

Incident s narodnjacima

Imao je Olić kao nogometaš i još jednu sitnu eskapadu. Tamo još 2006. godine je uhvaćen sa Darijom Srnom i Boškom Balabanom u izlasku u tada popularnom zagrebačkom narodnjačkom klubu Fontani. Bilo je to u vrijeme kada je Slaven Bilić tek postao izbornik i uoči ogleda s Rusijom. Hrvatska se tada pripremala za Ruse u slovenskom Čatežu, a trojac je nekako završio u Fontani.

Kako se tada pisalo, Darijo Srna, Ivica Olić i Boško Balaban pobjegli su pod okriljem noći iz svojih kreveta u hotelu u Čateškim toplicama i autom otišli u Zagreb u Fontanu. Naravno, brojni gosti su ih vidjeli, istu noć je pukla priča, novinari su je doznali, sve objavili. A da situacija bude gora i opasnija, tu noć se u Fontani dogodio i revolveraški obračun, pucnjava je trajala pola minute i ljudi su bježali glavom bez obzira iz kluba. Ta priča je bila tema tjedna po medijima. Javnost je tada a priori osudila ovaj trojac, a Slaven Bilić našao se odmah pred velikim iskušenjem. Bilić ih je ostavio u Zagrebu, suspendirao, a HNS kaznio s 40 tisuća franaka. Novac od kazne HNS je proslijedio u humanitarne svrhe, a dečki su se pokajali i potom vratili i nacionalnu vrstu.

Foto: Tom Dubravec / CROPIX

Uzoran vojnik

Elem. Možete Oliću uzeti ova dva, nazovimo, incidenta kao krimen, ali to ipak ne bi bilo fer. Ovaj noviji incident s klađenjem uistinu djeluje bezazleno, a Olić svakako nije niti prvi niti zadnji nogometaš koji je izašao u provod i netko ga je prepoznao. Osim te dvije, a zaista, sitnice, Olić je godinama bio isključivo uzoran i primjeren vojnik svim svojim izbornicima, a jednako tako odgovorno i predano obavlja dužnost Dalićeva asistenta.

Kao što smo već naglasili, Olić je trenutno, iz naše točke gledišta, najrealniji kandidat za Dalićeva nasljednika i nije nemoguće da ga izbornik i sam predloži. Jasno je da svi potencijalni izbornici imaju značajnu prednost pred Olićem prije svega zbog impresivnijih CV-ja, ali opet brojni su bivši izbornici, poput Štimca, Bilića, Kovača, dolazili na tu funkciju s vrlo malo trenerskog staža i s gotovo jednakim, skromnim, referencama s tim da niti jedan od njih nije proveo toliko vremena u reprezentacijskom stroju koliko je proveo Olić. To svakako može biti povoljan podatak i opravdanje HNS-u da zaposli baš Olića, ali opet ćemo reći, ovo više nije ista reprezentacija.

Postoji Dalićeva strana za koju je malo tko znao, a mogli biste ga gledati potpuno drugim očima

Hrvatska danas nosi dva-tri oveća utega u obliku medalja i tko god da je preuzme morat će se moći nositi s pritiskom i to puno većim od onog s kojim se Dalić nosi. Daliću se neke stvari mogu oprostiti, može zaredati loše utakmice, igrači mu mogu zaglibiti u lošoj formi, može se igrati s popisima, zvati koga hoće i otpisivati, protjerivati koga želi i to sve na temelju zasluga. Novi izbornik neće imati taj luksuz i morat će jako paziti na svaki potez koji povuče. HNS-u bi, stoga, možda i najbolje rješenje bio Olić jer ga mogu “potrošiti” bez da se javnost i mediji dižu na noge, i mogu ga proglasiti “caretakerom” i reći da ionako nije bio prva opcija. A opet ako Olić nešto i uspije HNS će svakako jeftinije proći, vjerojatno neće morati dovoditi novi stožer i masno plaćati neko “jače” ime. U svakom slučaju win-win situacija i rješenje koje nam se svima nalazi pod nosom.

Autor:Bruno Herljević
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.