Kako su Cruyffovi ‘patuljci’ s pola dodira promijenili nogometni svijet

Autor: Goran Roknić

Ni 20 godina nakon odlaska iz La Masije ne mogu iz glave izbaciti sliku Charlyja Rexacha kako viče 'jedan dodir je previše, hoću vidjeti pola dodira', prisjeća se Xavi Hernandez - danas najbolji svjetski veznjak koji je, kako tvrdi, bio na korak do odluke da od svega digne ruke.

Nakon što je 28. svibnja prošle godine postigao svoj prvi pogodak na engleskom tlu, pritom prigodno u finalu Lige prvaka srušivši Manchester United sir Alexa Fergusona, Lionel Messi otklonio je i posljednji tračak sumnje po pitanju najboljeg nogometaša svijeta. Nošena na krilima 12 pogodaka i tri asistencije Lea Messija, Barcelona je osvojila četvrti naslov prvaka Europe, drugi u hramu nogometa na Wembleyju. Osam mjeseci kasnije u kongresnom centru u Zurichu omaleni će Argentinac treću godinu zaredom primiti nagradu za najboljeg nogometaša Europe.

– Iskreno govoreći, mi nikada nismo ni imali recept za njega – priznao je nakon drugog finalnog poraza u tri godine Alex Ferguson, dok je Pep Guardiola dodao ‘samo do mu ne dosadi igrati nogomet’. Igranje nogometa jedino je što Messi zna, jedino što ga zanima. Statistika od 53 postignuta gola i 28 asistencija u 55 utakmica, koliko je lani odigrao za Barcelonu, govori tomu u prilog. Leo Messi je vrhunac jedne nogometne filozofije, jednog načina života, apsolutno najistaknutiji pojedinac famozne Barcine škole nogometa ‘La Masije’. Tomu pak u prilog svjedoči i činjenica da Argentinac u dresu reprezentacije ne pruža niti blijede kopije svojih predstava u dresu katalonskog diva.

‘Jedan dodir je previše, hoću vidjeti pola dodira’

‘La Masija’ ili u slobodnom prijevodu ‘seoska kuća’ popularni je naziv Barcelonine škole nogometa koju je prije nešto više od 30 godina na nagovor Nizozemca Johana Cruyffa otvorio tadašnji predsjednik kluba Josep Nunez.

Xavi:

‘Ni 20 godina nakon odlaska iz La Masije ne mogu iz glave izbaciti sliku Charlyja Rexacha kako viče ‘jedan dodir je previše, hoću vidjeti pola dodira’.

Prvi izdanci nogometne filozofije pred kojom će se tri desetljeća kasnije pokloniti nogometni svijet bili su Guillermo Amor Martinez, bivši španjolski reprezentativac i vezni igrač Barcelone, Fiorentine i Villarreala; Carles Busquets, čuvar mreže u Barceloni 90-ih godina prošlog stoljeća i otac Sergia Busquetsa koji će 20 godina kasnije s Barcelonom i španjolskom reprezentacijom žariti i paliti po nogometnoj karti svijeta; Josep ‘Pep’ Guardiola kao prvi poznati primjer ‘totalnog veznjaka’. Spomenuta trojka debitirala je u seniorskoj momčadi Barcelone (1988. godine) pod budnim okom trenera Johana Cruyffa i tako postala prethodnica ‘tiki-taka’ nogometne filozofije koju će kasnije do savršenstva dotjerati trojac Messi-Iniesta-Xavi. O tome koliko je dugo trebalo da se Cruyffova vizija iz dobro zamišljene teorije pretvori u praksu na koju nitko ne nalazi odgovora i koliko je napora uloženo u stvaranje jednog novog nogometnog stila dovoljno svjedoči i izjava Xavija Hernandeza koji je u intervjuu danom 2010. godini španjolskom As-u kazao:

– Bio sam vrlo blizu odlaska u inozemstvo i samo su me milimetri dijelili od odluke da odustanem. Pritisak i velika očekivanja koje su pred mene stavili svi oni koji su u meni vidjeli nasljednika Pepa Guardiole umalo su me slomila’.




A činjenica je da su upravo takva očekivanja, težnja ka savršenstvu i nepristajanje na bilo kakav kompromis iznjedrili igrače poput Lea Messija, Xavija Hernandeza ili Andresa Inieste.

La Masijini otpadnici mogli bi konkurirati za naslov prvaka




Mnogi na tome putu nisu izdržali. Postoji čitava plejada igrača koja nije uspjela u Barceloni, ali je nogometnu sreću potražila u drugim sredinama, nerijetko ostavivši dubok trag. Jedan od njih je i Mikel Arteta koji danas kreira igru Arsenala, a prije toga je nastupao za PSG, Glasgow Rangers i Everton. Sličnu je sudbinu imao i Giovanni dos Santos koji je čak dogurao do prve momčadi Barcelone, ali je 2008. godine zbog prevelike konkurencije u veznom redu prešao u londonski Tottenham. Možda i najistaknutiji primjer ‘odbjeglog sina’ jest onaj Cesca Fabregasa koji je ponikao u redovima Barcelone, ali je sa 16 godina prešao u Arsenal, da bi se nakon osam sezona vratio na Camp Nou.

U Barceloninoj školi nogometa prve korake su napravili i Pepe Reina, dugogodišnji vratar Liverpoola i španjolske reprezentacije; Luis Garcija koji je 2005. godine s Liverpoolom osvojio Ligu prvaka; Bojan Krkić koji je od ove sezone član talijanske Rome; Thiago Motta koji je pod paskom Josea Mourinha u Interu odigrao bitnu ulogu u osvajanju Lige prvaka 2010. godine. Kada bi na papir stavili imena svih igrača koji su započeli, ali ne i diplomirali na Barceloninoj akademiji nogometa, dobili biste momčad koja bi mogla ozbiljno konkurirati za naslov prvaka bilo koje lige svijeta. I taj podatak dovoljno govori o opsezima nogometne revolucije koju je na temeljima ‘totalnog nogometa’ pokrenuo Johann Cruyff, a nakon njega nastavili Louis van Gaal, Frank Rijkaard i Pep Guardiola.

Van Gaala su proglasili redikulom, ali on se zadnji smijao

Kada je 2000. godine nizozemski stručnjak Louis van Gaal kazao da sanja o osvajanju Lige prvaka s 11 igrača iz domaćeg pogona, svjetski su ga mediji nazvali redikulom. Devet godina kasnije Pep Guardiola osvojio je Ligu prvaka s osam igrača iz ‘La Masije’. Godinu dana kasnije španjolska je nogometna reprezentacija prvi puta u povijesti osvojila Svjetsko prvenstvo, a među izabranicima Vincentea del Bosquea bilo je čak sedam igrača koje je stvorila Barcelona; Xavi Hernandez, Andres Iniesta, Sergio Busquets, Pedro Rodriguez, Carles Puyol, Gerard Pique i Victor Valdes.

Guardiola:

‘Ovakvu razinu igre ne možeš postići nakon četiri treninga. Johan Cruyff je osmislio model, a mi smo ga slijedili. Sada bi bio grijeh odustati od takvog modela’.

Nakon što je njegova Njemačka poražena u polufinalu SP-a u Južnoj Africi, izbornik Joachim Low je kazao kako mu se na trenutak učinilo da igra protiv Barcelone.

– To možete vidjeti u svakom dodavanju, u svakom pokretu. Igra Furije je igra Barcelone. Takvu razinu samopouzdanja i smirenosti ugradila im je La Masija. Poraženi smo od boljeg protivnika. Poraženi smo od Barcelone.

Kada su 2010. godine u finale izbora za najboljeg nogometaša godine ušli Lionel Messi, Andres Iniesta i Xavi Hernandez bio je to tek treći slučaj u povijesti da trojka iz istog kluba konkurira za ‘Zlatnu loptu’. Treba li uopće spominjati kako su istoga dana postali prvi trojac iz iste škole nogometa koji je ušao u finale izbora za najboljeg igrača Europe. Nagradu je tada, kao i ove godine odnio Leo Messi, a popevši se na pozornicu kongresnog centra u Zurichu najbolji nogometaš svijeta je rekao:

– Ovu nagradu posvećujem mom suigraču Xaviju. Prijatelju, zaslužio si ju jednako kao i ja.

Trener Barcelone Pep Guardiola dao je zanimljivu izjavu nakon što je njegov klub prošle sezone pragazio madridski Real Josea Mourinha rezultatom 5:0.

– Ovakvu razinu igre ne možeš postići nakon četiri treninga. Stvaranje ovakve igre, igrača ovakvog karaktera i igračkih sposobnosti dugotrajan je proces. U modernom nogometu za tako nešto često nema dovoljno strpljenja. Meni je drago da je u Barceloni bilo strpljenja. Johan Cruyff je osmislio model, a mi smo ga slijedili. Sada bi bio grijeh odustati od takvog modela.

I zaista, bio bi.

I to vam je ‘La Masija’

– u 30 godina od osnutka više od 500 mladića priključeno je La Masiji. Polovica od te brojke dolazi iz Katalonije

– La Masija godišnje ima samo 60 igrača. Desetorica najboljih smještena su u samoj ‘seoskoj kući’, a ostali žive u sklopu stadiona Camp Nou

– akademija je među najskupljima na svijetu s godišnjim troškovima koji prelaze brojku od šest milijuna eura

– najmlađi polaznici akademije imaju svega šest godina

– za ‘La Masiju’ radi 40 skauta. Njih 15 djeluje na području Katalonije, a isti broj radi u ostalim španjolskim regijama. Deset skauta traži talente diljem svijeta

– svi treneri u ‘La Masiji’ su bivši igrači Barcelone

– osnovna nogometna filozofija ‘La Masije’ je spoj ‘totalnog nogometa’ i ‘tika-taka’ igre na jedan dodir

Autor:Goran Roknić
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.