fbpx
Imago/sepp spiegl/Guliver Image

‘KAKO NAS JE TUĐMAN NABRIJAO NA VELIKOG PROTIVNIKA’: Tajna jednog ručka: ‘Svi će sad Hrvatsku gledati dosta drugačije’

Autor: Andrija Kačić Karlin

Priča je iz lipnja 1998. godine, sa svjetskog smotre u Francuskoj. Kada je Hrvatska senzacionalno osvojila brončanu medalju na svjetskoj smotri. U glavnoj ulozi je pokojni prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman. Sjećanja su to Aljoše Asanovića, „vatrenog lakta”, neizostavnog člana te fenomenalne generacije koja nam je donijela toliko veselje i sve nas izvela na ulice, da bi danima slavilo… I to je tema našeg feljtona o Franji Tuđmanu i sportu, povodom 100 godina njegovog rođenja…

A „Vatreni lakat” dobro sve pamti…

„Dan-dva prije te utakmice protiv Njemačke došao nam je u posjet Alen Bokšić. Naš najveći pehist. Zbog ozljede nije mogao na prvenstvo. Možda bi bili i prvaci. Došao nas je pozdraviti, bodriti, proslaviti pobjedu protiv Nijemaca. Sjećam se tog treninga. Osjećao sam se strašno moćno, svi smo bili puni snage. Shvatio sam tada da se Nijemci nikako ne mogu provući. Ako jedan pogriješi, drugi će ispraviti, vidio sam to. A Bokšić nam je rekao da će nam sutradan doći u posjetu i sam predsjednik Tuđman. Ostali smo zapanjeni”…


Tuđman sve veći, a Kohl sve manji

Asanović se prisjeća:

„Na dan utakmice, nešto iza podneva, utakmica se igrala u 21 sat, bio je organiziran ručak s predsjednikom Tuđmanom. Bili smo zaprepašteni koliko dobro predsjednik poznaje nogomet. Gledao je svaku našu utakmicu, opisivao trenutke koji su ga se dojmili, a najviše nas je nasmijao kad je rekao – Mislim da Nijemci nemaju šanse. Ni grama”!
Asanovićeva sjećanja idu i dalje;

Foto: Guliver Image

„Tuđman je dugo govorio”…

„Napravili ste i do sada veliku stvar. Sad će se u cijelom svijetu malo drukčije i malo ljepše govoriti o Hrvatskoj i hrvatskom sportu. Svima vama, na čelu s izbornikom, moramo izraziti nemjerljivu zahvalnost”.

„Predsjednik je od momčadi i stožera na poklon dobio hrvatski šal, a mi smo morali na popodnevni odmor. Dogovorili smo se da se vidimo na polufinalu. A Tuđman je dodao;”.

„Ako mi obaveze dopuste, volio bih doći, završio je predsjednik Tuđman”.




Asanović se u svojim memoarima sjeća te utakmice kao da je jučer bila:

„Tribine stadiona u Lyonu bile su prepune naših navijača. Bilo ih je kao nikad dosad, na svim stranama. Kad su njemački nogometaši istrčali na teren, naši su glasno, sa svih strana, zapjevali “Deutschland, Deutschland auf Wiedershen”, a nastavili sa: “Tri komada, tri komada, to je naša nada”. I završili”…

Foto: Guliver Image

Priča ide i dalje:




„Sve skupa to je bio san, najljepši san. Nijemci su zaista odigrali svoju najbolju partiju na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj i izgubili 0-3. Čudesno. Kako smo tek onda mi igrali? Savršeno u obrani, savršeno u vezi, savršeno u napadu. Dražen Ladić, naš junak, spasio je nekoliko sigurnih golova. Prava momčad treba i pravog vratara, zar ne? Mi smo u vezi pretrčali kilometre, veći dio utakmice dominirali. A napad? Vlaović i Šuker po jedan gol, onaj najvažniji, prvi, zabio je Jarni. I to kako! Protiv odličnih Nijemaca to je bilo dosta”.

No, i za vrijeme utakmice igrači su pogledavali prema svečanoj loži, prema Tuđmanu,a a kasnije su igrači pričali da je Ćiro Blažević s klupe više gledao prema predsjedniku nego što je gledao zbivanja na terenu.

Asanović će:

„Prije utakmice smo pogledali prema svečanoj loži, tamo je bio predsjednik Tuđman, odmah do njega njemački kancelar Helmut Kohl. Malo iznad njih bio je Alen Bokšić. Mahnuli smo im”.

FOTO: Andrija Kačić-Karlin

Kada je utakmica završila, i kada je slavlje u svlačionici malo jenjavalo, te kada se pojavio Blažević nakon svih protokolarnih obaveza, kad su se strasti i glasovi stišali – svi se i tada sjetiše Tuđmana.

Prema sjećanju Asanovića tada je u svlačionici Ćiro održao mali monolog:

„Ćiro je govorio: ‘Da, gledao sam prema predsjedniku. Kako mi igramo to je on sve nasmješeniji. Kako mi zabijamo koji gol to se meni Tuđman čini veći, a Kohl manji. A Helmut Kohl, onako morfološki kud i kamo snažniji od Tuđmana, jednostavno nestaje, topi se. Vi zabijate a ja gledam. Kohl nestaje, a Tuđman sve veći i veći. Kada ste poveli s 3-0 dugo sam se zagledao… U loži nikoga nisam vidio osim Tuđmana, svi ostali su nestali, i Kohl, i Platini i pratnja. Ostao je samo Tuđman. Lovio sam mu pogled’”…

Autor:
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.