fbpx
Guliver Image/Ilustracija

KAKO JE IZABRAO BEOGRAD UMJESTO ZAGREBA: Hrvati tad nisu bili toliko moćni, a presudila je još jedna stvar

Autor: Andrija Kačić Karlin

Po njemu se zove stadion u Prištini, najveća je legenda kosovskog nogometa, antologijske su njegove partije u Prištini koju je svojim partijama i doveo do Prve jugoslavenske lige. Fadil Vokrri. U Prištini ga je svojevremeno vodio i Ćiro Blažević koji je uspostavio posebno intiman odnos s njime. Potom je transferiran u Partizan, a navijači beogradskog kluba su ga obožavali. Bio je robusan centarfor, a odigrao je i 12 utakmicu za reprezentaciju bivše države. Njega se prisjećamo u našem feljtonu…

Poigrajmo se s konkretnim podacima. Fadil Vokrri bio je najbolji kosovski nogometaš u povijesti. Najveći trag tijekom igračke karijere – nastupao je i za Nîmes (1989 – 1990) i Fenerbahče (1990 – 1992) – ostavio je igrajući za Prištinu (1980 – 1986) i Partizan (1986 – 1989). Karijeru je okončao 1995. godine nakon igranja za niželigaške francuske klubove (Bourges, Montluçon).

Profesionalnu karijeru započeo je u Prištini. Bio je na čelu generacije koja je uvela Prištinu u Prvu jugoslavensku ligu i tamo je držala nekoliko godina. To je ona slavna momčad koju svaki Kosovar zna izrecitirati u sitne sate: Pacarada, Xhevdet Muriqi, Nexhipi, Llapashtica, Shengyli, Domi, Kelmendi, Shala, Vokrri, Fadil Muriqi, Batrović.


Odbio Zagreb, otišao u Beograd

Vokrri 1986. dolazi u Partizan kao velika zvijezda prijelaznog roka. Te sezone nije postigao puno golova, samo pet, ali je svejedno bio među najzaslužnijima za obranu naslova. Krajem 1987. došao je na odsluženje vojnog roka, a vratio se baš za vrlo važne utakmice četvrtfinala Kupa Jugoslavije, gdje je protivnik bio vječiti rival, Crvena zvezda, A upravo je povratnik iz vojske, s golom u obje utakmice, najzaslužniji za prolazak Partizana u polufinale. Partizan je te sezone nakon 32 godine osvojio kup, pa se s trofejom od Partizana i oprostio…

Umro je 9. lipnja 2018. godine kao predsjednik Nogometnog saveza Kosova, bio je najzaslužniji za primanje Kosova u Uefu i Fifu.

Smrću cijenjenog Kosovara, rođenog u Podujevu 23. lipnja 1960. godine, mnogi su bili potreseni, a veliku žalost nije krio ni Miroslav Ćiro Blažević, nekadašnji Vokrrijev trener.

“Još se uvijek vrlo svježe sjećam njegove popularnosti i sveukupne popularizacije i ljubavi koje je javnost gajila prema njemu. Nije bio samo daroviti nogometaš već i čovjek. Humani čovjek koji je svojim karakternim crtama itekako osvajao mase. Kada voliš ljude, onda oni vole i tebe. Bio je vrlo, vrlo emotivan”, riječi su Ćire Blaževića.

Zbog političkih peripetija, u najmanju ruku, između Kosova i Srbije bilo je pomalo iznenađujuće što su mu se na sprovodu pojavili i neki suigrači iz Partizana, poput Zorana Batrovića. Koji je govorio:




“Teško mi je. Otišao je moj veliki drug, prijatelj, veliki čovjek, Vokrri je bio jedan od mojih najvećih prijatelja, jedini sa kojim sam do danas bio u stalnom kontaktu. On je bio čovjek koji je svakome činio samo dobre stvari”, rekao Zoran Batrović, Podgoričanin koji je sa preminulim Fadiljem igrao u Prištini i u Partizanu.

“Vokrri je bio dio moje najljepše nogometne mladosti i zbog toga sam, u ovom teškom trenutku, neizmjerno ponosan što sam imao priliku da budem suigrač, sa takvim čovjekom. Vječna mu slava i veliko hvala za sve u životu što smo zajedno prošli. Zauvijek će biti u mom srcu nezaboravljen. Na kraju, legende nikad ne umiru, a Vokrri to jest”, rekao je Batrović.

Za najboljeg nogometaša Jugoslavije proglašen je 1987. godine. U inozemstvu je najdublji trag ostavio u Fenerbahceu, gdje se zadržao dvije godine. Tamo je imao priliku raditi s velikim nizozemskim trenerom Guusom Hiddinkom.




Više od deset godina bio je na čelu Nogometnog saveza Kosova. Diplomirao je na Fakultetu za menadžment i biznis. Ostavio je iza sebe suprugu Edit i troje djece.

Ćiro Blažević ga je nagovarao, dok je bio trener Prištine, da dođe u Dinamo…

“Bila je to jedna od najljepših avantura u mojem životu. Cijeli je grad živio za klub i da ga spasimo. I dan-danas se s koljena na koljeno prenosi priča o toj nikada zaboravljenoj epohi. I danas osjećam golemu satisfakciju zbog razdoblja koje sam s Fadilom Vokrrijem proveo u Prištini”, veli Ćiro.

„Iskreno mi je žao što Fadila Vokrrija svojevremeno nisam uspio nagovoriti na dolazak u Dinamo. Partizan i Dinamo dvije su ga godine oblijetali primamljivim ugovorima, no na koncu je prihvatio ponudu srpskog kluba. Partizan je tada bio u prednosti jer Dinamo nije bio toliko moćan„, još nam je pričao Ćiro.

Sam Vokrri u rijetkim intervjuima je znao reći:

“Nije mi krivo što sam iz Prištine došao u Partizan. Odmalena sam navijao za Partizan, to je moj klub. I onda kada je Ćiro Blažević nudio puno više novca da dođem u Dinamo, rekao sam Vukotiću, Bjekoviću i Zečeviću da želim samo u Partizan. Nikada se nisam pokajao. Evo i nakon tih godina koje sam proveo kao igrač, ostao sam u kontaktima s klubom, pa i u toku rata na Kosovu”, rekao je.

Vokrri je u Partizan stigao zajedno sa Slovencem Srećkom Katanecom i Makedoncem Milkom Ðurovskim. Mnogi se slažu da je to bila jedna od najboljih generacija kluba, na čijim je vratima stajao i jedan Fahrudin Omerović…

“Igrali smo fantastično. Tvrdim da smo morali uzeti više trofeja, s obzirom na kvalitetu igrača. Međutim, dešavalo se puno stvari na koje mi, igrači, nismo mogli utjecati. Mislim tu prije svega na promjene trenera. Meni će uvijek ostati u sjećanju trofej koji sam osvojio s Partizanom, a to je Kup maršala Tita 1989. godine, prvi put nakon 32 godine. Ono što je bilo sjajno jeste činjenica da su igrači i izvan terena bili prijatelji i družili se stalno. A drago mi je što me Ćiro Blažević toliko volio. Bio je jako korektan prema meni i kad sam odbio Dinamo”, kazao je Vokri.

I danas, njemu u počast, stadion u Prištini zove se njegovim imenom. Stadion Fadil Vokrri!

Autor:
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.