
Nove nevolje za Dinamo, prvaku prijeti likvidacija, a dogovora nema na vidiku
Povijest europskih nogometnih prvenstava ne obiluje skandalima, no dogodio se jedan koji je zamalo srušio ideju o europskim smotrama zauvijek. Od svih kontinenata, zanimljivo, Europa je najkasnije pristupila kontinentalnom prvenstvu.
Prva završnica održala se u Francuskoj, 1960. godine.
I to prvo europsko prvenstvo, nazvano Kup nacija, imalo je format sličan današnjoj Ligi prvaka, samo što i polufinale, ne samo i finale igrao na neutralnom terenu. Te godine, domaćin same završnice je bila Francuska.
Priča koja se dogodila prije tadašnjeg polufinala je nevjerojatna. Naime, četvrtfinalna utakmica je trebala biti igrana između, i tada jakih, Španjolaca i Sovjetskog Saveza, u Moskvi. No dvije velike reprezentacije nisu nikada odigrale tu utakmicu.
Da, dobro ste pročitali. Ta utakmica nije odigrana.
Španjolski diktator Franco je zabranio svojoj reprezentaciji put u Moskvu. Tako se dogodilo da je Španjolska jedina reprezentacija u povijesti koja je predala utakmicu za polufinale.
Razlog zabrane je bila nesređena politička situacija između dvije zemlje. Desničari u Madridu su zamjerali angažman Sovjetske Rusije u Španjolskom građanskom ratu. Naravno, u tom ratu je pomoć Moskve bila upućena protivnicima Franca. Sve skupa, još jednom se bila dogodila tužna situacija u kojoj je politika bila ispred sporta.
Na koncu, Sovjetski savez je u pariškom finalu osvojio prvi europski naslov, svladao je Jugoslaviju s 2-1.
Da se život zna čudno poigrati pokazao je već sljedeći Euro, još uvijek se zvao Kupom nacija. I to baš u Španjolskoj 1964. godine, zemlji kojoj je na prethodnom natjecanju od vlastodršca bilo naređeno da napusti četvrtfinale zbog utakmice s komunistima.
Kao i u prvom izdanju, natjecanje je održano u obliku kvalifikacija na ispadanje na dvije utakmice, a nakon što su ostale četiri reprezentacjie, odabran je domaćin, Španjolska.
Tadašnja politička klima u Europi bila je vrlo napeta i rane Drugog svjetskog rata bile su svježe, a čak ni nogomet nije uspio do kraja zacijeliti i povezati Europu.
Španjolskom je i dalje vladao Franco. Sudbina je htjela da se baš ova dva ljuta ideološka suparnika s dvije strane Europe opet sretnu četiri godine kasnije.
Gradovi domaćini bili su Madrid i Barcelona, stadioni Santiago Bernabeu i Camp Nou, oba s kapacitetom od sto tisuća gledatelja. Uz Sovjete kvalificirali su se Danska i Mađarska, Španjolska je direktno ušla na završni turnir kao domaćin.
Ždrijeb je za polufinalne parove odredio dvoboje; Mađarska – Španjolska i Sovjetski savez – Danska. Uefa je striktno upozorila domaćina da nikakva zabrana odigravanje utakmice Sovjeta i Španjolaca, ako do nje dođe, ne dolazi u obzir. Španjolska država dala je jamstva i drugi Kup nacija mogao je početi.
U Barceloni Sovjetski savez lako se obračunao s Danskom, visokom 3-0 pobjedom izborio je finale. U drugom polufinalu bilo je kud i kamo uzbudljivje i neizvjesnije. Španjolci su uz podršku svojih navijača na Realovom stadionu poveli u 35. minuti zgoditkom Perede. Kasnije su propustili neke dobre prigode i šest minuta prije kraja Mađari su izjednačili, strijelac je bio Bene.
Moralo se u produžetke. U sjajnoj utakmici pogodak odluke postigao je u 112. minuti Amancio, Španjolci su morali, htjeli-ne htjeli, igrati u finalu protiv Sovjetskog saveza.
Mislite da Franco nije imao sastanke u svom kabinetu, gledavši kako bi mogao i ovu utakmicu otkazati. No, jamstva dana Uefi i međunarodnoj zajednici bila suprezahtjevna. Do utakmice je moralo doći…
Finale je bio atraktivan i uzbudljiv, napose prvih nekoliko minuta. Pereda je zabio za Španjolce već u 6. minuti. No, dok su još slavili s navijačima Španjolci nisu ispratili jednu akciju Sovjetskog saveza i već u 8. minuti bilo je 1-1, pogodio je Kujsanov.
Junaci utakmice bilisu vratari, rus Jašin i Španjolac Iribar. U tom dvoboju vratara ipak je prvi posustao Jašin, u 84. minuti jednu gužvu u kaznenom prostoru izvrsno je iskoristio Marcelino, za 2-1 vodstvo Španjolske.
Kasnije se doznalo, što se događalo prije finala, koje napetosti…
Sovjeti su bili uvjeravani, da nastupaju protiv životnog neprijatelja, utjelovljenja fašizma. Godinama kasnije, dolaskom demokracije u Španjolskoj, bilo je jasno da su mnogi španjolski nogometaši iz te reprezentacije iz 1964. godine bili protiv Franca.
“Mnogi igrači ipak nisu bili pristalice Franca, no nitko mu se nije usudio suprotstaviti. Tko zna što bi Franco učinio”, rekao je dvadesetak godina kasnije Pereda, koji je gol u finalu postigao u šestoj minuti.
Da, španjolski diktator Francisco Franco umalo je uništio budućnost Eura!
Nove nevolje za Dinamo, prvaku prijeti likvidacija, a dogovora nema na vidiku
Srbi poželjeli Hrvatsku u skupini na Europskom prvenstvu u Njemačkoj
Promašaj Dinama, živio s uvredama: Među Vatrenima nikad nije dobio priliku
Istra pobijedila Varaždin, ali utakmicu je obilježila strašna ozljeda